..jer ljubav nije rana koja se lijeci..

samo misli prikupljene...*

*moze li se ikada zaboraviti ono, sto se jednom ljubilo

*jedina vazna stvar kada budemo odlazili bit ce tragovi ljubavi koji su ostali za nama

*nikada zaista nije volio onaj, koji kaze da je ljubav prolazna

*savrsena je ljubav ona koja nas cini nesretnima

*da se smirim, da tuga prode ne daju mi ove pjesme

*mogli bismo zauvijek biti dijelovi nas kada bi nam sudbina dozvolila

*ja necu s kim ostariti ako svi ostarite

* uzalud je budim jer ce se probuditi drukcija i nova

* .... *

s ovime odlazim iz svijeta blog-a ............*





Zbogom. i kad se više nikada ne bismo sreli
bilo je prekrasno i bilo je toga dosta
zbogom. i kad bismo opet sastanak neki htjeli
ti ne bi našla mene već nekog drugog gosta

Bilo je prekrasno. al sve ima svoj konac
šuti pogrdno zvono tu nevolju već znam
poljubac, marama, sirena, brodski zvonac
tri četiri osmijeha i zatim ostaješ sam


Zbogom, i kad već ništa ne bismo rekli u lice
za nama neka ostane maleni spomen barem
prozračan kao rupčić, manji od razglednice
opojan i težak ko miris pozlate stare

Što drugi nisu mogli, to vidi oko moje
to bolje lastavice što tražiš znani svijet
pokazala si mi jug i tamo gnijezdo svoje
moja je sudbina bijeg, tvoja je sudbina let


Zbogom, taj posljednji put kamo će nas odvesti
to gore je nado moja, zato u grudima skrij se
ne rastajmo se nikad, ako se želimo sresti
zbogom i maramica, sudbino ispuni se..









Vítězslav Nezval (1900 –1958) Češka

nesmislene rijeci*

a ne.
ne smijes me tako vise gledati.
ne,
ne smijes me tako dotaknuti. To su samo stare navike zbog kojih me zelis, zbog kojih me grlis.
stani.
razmisli.
vrati se svojoj djevojci, a ja cu svom decku.
Vise nismo svoji. jer ja nisam vise
tvoja,
a ni ti nisi vise
moj.
necu nikome ovo spomenuti,
ne isplati se,
zato ne brini. a sada
idi
, nastavit cemo kao i obicno.
jer zapravo se nista i ni
je dogodilo jer ni
je niti moglo, jer mi smo
nista