sexy,angry&honest

nedjelja, 13.01.2008.

dajem sve, sebe cijelu. i vise nego smijem. nije mi to zdravo. znam. bas me briga. to zelim. ne zelim drugacije. ako se nekom ne dajem cijela i bez imalo zadrske nema mi smisla. pustim se. borim se do zadnje kapi nade. briga me za ponos. samo sam tvoja. ne brini, nicija druga. tvoja m. drugi mi se ne smiju pribliziti. svi znaju koliko te volim. svima pricam kako si najbolji na svijetu.dobio si vise nego si ocekivao. ocekivao si neku salu. plavusu koja ce te sutra odbaciti. dobio si jako osjetljivu curu koja treba tvoju paznju. i nemoj nikada na nju zaboraviti. a ona ce biti prema tebi bolja nego itko prije. znam voljeti. a kad nekog volim to nema kraja. to nema granica. to nema zaustavljanja. u trenu zaboravljam svoju saroliku proslost. jos nisi cuo za nju. to nije niti potrebno. sada sam druga osoba. ne zelim se vratiti na staro. ostani uz mene.

13.01.2008. u 18:37 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 21.11.2007.

stresem se sa svakom porukom ili pozivom. nadam se da si ti. samo pogledam gore i kazem si a bas bi mogao. ali onda pogledam ekran i odu moje nade. da li te zelim natrag? ne znam. ili ne zelim priznati.nekad daleko od svih si priznam. ali samo sebi. svima drugima kazem da sam super, da nije vazno. a onda opet mislim da ne moze biti drugacije nego s njim. i da samo treba cekati. pa cekam. pa pogledam kalendar i shvatim da cekam skoro 3 mjeseca.i shvatim da mi znacis vise nego sam ikada mislila da budes. ali stvari su se promjenile. mozda sam se smirila. mozda si se ti....ma ne znam.svaku noc pozelim da si pored mene.kako bi bilo lijepo da jesi. da me zagrlis.ujutro onda bjezim. utapam se u poslu. ali kada god se smirim, opet se vratim na tebe. i nadam se,mozda,predvecer,kada ces umoran ici doma,mozda...mozda ces se javiti.osjecam se ko sesnaestogodisnjakinja koja prvi puta zali za nekim.znam, besmisleno je.ne,mi cemo biti zajedno. jer kada sve pogleda to se cini kao jedina moguca stvar. nema razloga. nemoj se bojati. nisam ko druge. prosla sam svasta. sada zelim mir.sada zelim srecu.neki kazu da sam prezgodna za tebe. kako povrsno. meni si najzgodniji na svijetu.i mislim da imas osobnost koja je tako duboka, topla...ne, ne smijem tako razmisljati. moglo bi boljeti.a oni koji nam okrecu ocima iza leda kada nas vide...neka okrecu i dalje.ti samo budi samnom.

21.11.2007. u 00:04 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.06.2007.

znate sta znaci biti usamljen? kada vas sve boli iako ste zdravi. kad vas i najmanja sitnica moze rasplakati.i sama pomisao da cete se iduce jutro probuditi sami vas tjera da se ne zelite probuditi. u snu je ljepse. tamo se desava ono sto zelim.ono o cemu mozda ni ne pomisljam realno.ali negdje je u meni.i neda mi mira.ali to je samo san.jer kad svane jutro jedine poruke/pozivi koje dobivam su oni potpuno besmisleni.usluge,pitanja na koja i oni sta ih postavljaju imaju odgovore. nevazno. jer ono sto je u meni vaznije je od svega.ali to drzim u sebi.ne otkrivam da itko zna.mozda poneki komadic otkijem kada je vec ocito.ali to su komadici. i nitko nece znati kako mi je stvarno. utopit cu se u poslu.jer tamo bjezim od stvarnosti.to je okrutan svijet na koji sam ionako oguglala odavno. jos sa 15 dok sam se bavila nekim drugim poslom. i radit cu noc i dan.i necu ni spavati jer se ne zelim suociti sa istinom,sa onim sta mi je potrebno,zagrljaj,poljubac. a netko ce me poljubiti tu i tamo.ali to mu nista ne znaci.znam da je kasnije otisao drugoj. ja sam dobila tek par besmislenih poruka pred jutro.jedan dragi bivsi za mene ima samo tajanstvene poglede.kada nitko ne vidi.ali svi znaju da je kemija izmedu nas snazna. kazu da se da rezati napetost.ali i on sada ima drugu. nije da ga zelim puno.ali mozda... onaj koga zelim najvise me izgleda zaboravio.cekam cijeli dan da se javi.ne znam uopce zasto ga ocekujem.nije da ima tu obavezu.niti kada ju je imao nije ju izvrsavao.ali cijeli tjedan razmisljam kako bi bilo lijepo ga opet vidjeti.samo malo.malo popricati.da vidim taj njegov osmijeh.sad razmisljam sta bi opet htjela dozivjeti od njega.i ne znam za tocnu pojedinost.jednostavno-njega.njegovu paznju.izlaske koji su cesto zavrsavali jako spontano.jer nam je bilo svejedno.sjecam se kako smo se usred jedne noci motali oko jednog shopping centra trazeci wc.nasli smo samo na jednu skitnicu koja nam je pokazala obliznji grm :) zelim pricati s njim.zelim mu reci sta mi se sve dogodilo.mozda je za neke stvari i cuo.a mozda da je cuo bi sada bio ovdje i pazio na mene. mozda ga uopce nije briga. dodje mi da dohvatim bocu jackiea i utopim tugu u alkoholu.ali znam da to nije rjesenje.jer sutra ujutro imam sastanak.mozda i vise njih.ma ni ne znam.nije mi niti vazno.znam da cu sve to srediti.imam sve u malom prstu. i ovo je jedni nacin da se nekome izjadam.jer nemam kome. svaki prijatelj je na svojoj strani. znam da bi mnogi zeljeli da im se sada javim ali ne mogu.kako ga kazem da sam JA,ona je redovito na svim druzenjima,zabavama,eventima,uvijek nasmijana,okruzena hrpom ljudi,da,lijepa(kad vam to kazu 100 puta po veceri ta rijec izgubi smisao), ja usamljena nitko mi ne bi vjerovao.jer mi ne vjeruju ni mnoge druge stvari.i jednom cu pred nekome puknuti i otvoriti se.do onda...

03.06.2007. u 23:28 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.05.2007.

nakupilo se puno toga..od kuda poceti...nekako cu pokusati gledati kroz ove umorne oci koje zele san ali ja bi jos na neki party...zadnjih mjesec dana samo idem s jednog na drugi.ne znam jel su krivi za to ovi fashion weekovi ili cinjenica da mi je dosta ne europskih prijatelja doslo posjetiti nas kontinent.a sta cu ja nego doci do njih.tako da sam bila na izlascima koji su ukljucivali i put avionom.ali svaki se isplatio.makar je bilo tesko tati objasniti zasto idem do lisabona na PRIVATAN PARTY.nikakav koncert,nista,samo ono sta bi ovdje nazvali tulum.ali morala sam.u pitanju je bila proslava jednog rodjendana.usput,mama mi jos ne vjeruje u tu pricu.misli da sam bila u nekoj vikendici van grada :) odlazak na koncert prijatelja u london je razumjela.kao i to da sam se u amsterdamu nasla sa starim prijateljem.taj vikend je bio produzen pa sam nekako zavrsila u parizu.ne mogu ja bez svog drugog doma:) malo previse viskija i pala je neka oklada sa prijateljeljem i "zaradila" besplatni kartu.oni tamo nisu mogli vjerovati kad su me vidjeli! samo sam se pojavila pred vratima od stana od prijateljice,izgledala je ko da je vidjela duha!!he he he he he.ali je bio problem sto sam od tog svog alkohola zaboravila da nemam toliko novaca da uopce BUDEM u parizu.i zovem ja taticu-ej ja sam u parizu...posaljes lovu??kartice su ostale u amsterdamu u stanu od rodakinje.ne sjecam se kad je zadnji puta bio tako ljut.poslao je novce.ali samo za povratnu kartu.ni euro vise!!!dvije noci sam provela kod frendice koja je usput organizirala malu pijanku(kako ja nisam imala novaca za izlazak u neki klub).ujutro-prvim avionom natrag.sam put nije bio jednostavan ali to je druga prica.inace,kartice jos nisu stigle,rodakinja je u trenu kad sam ju nazvala kretala za novi zeland(tamo zivi).i sada cekam da njena majka dodje u amsterdam(ima 3 sata voznje do njega) i posalje mi kartice,kako prezivljavam ne pitajte.tata mi ne zeli davati novce,kaze da sam se sama uvalila.pa jesam!ljudi u banci nisu bas susretljivi i ne pokazuju suosjecanje za moju pricu.a tko i bi! nemojte misliti da moja firma ne radi,funkcionira odlicno,u kakvom god ja stanju bila.samo do love ne mogu.na svu srecu imam seku.ali ona ne radi,nosi revije tu i tamo.daje mi koliko moze ali njoj tata ne daje puno jer zna da bi dala meni.mama me se cini se odrekla.nastavak price slijedi...

13.05.2007. u 20:46 • 3 KomentaraPrint#

subota, 14.04.2007.

proljece :)

ne mogu vjerovat da sam zadnji puta pisala na valentinovo!!!! sramota!!!!

u meduvremenu sam se cak uspjela zaljubiti i odljubiti. a cinilo se bas lijepo.tipicna proljetna romansa."upao" mi je kad sam sjedila na jutarnjoj kavi sa frendicama.i valjda nas to sunce udarilo ili nesto pa smo njemu i njegovim frendovima dopustile da sjednu s nama za stol.pocele su svakakve zezancije a zavrsilo je razmjenom brojeva. slijedili su dani puni setnjica po osuncanom gradu.nitko nije mogao vjerovati da sam opet sretna.a stvarno sam bila.bar neko vrijeme.a onda je prolso to romanticno razdoblje i krenuli su problemcici koji su se samo gomilali.nekako se najvecim problemom cinio moj posao.nije shvacao da s obzirom da imam svoju firmu koju uglavnom sama vodim i moram biti dostupna 24 sata na dan.i da ne duljim,sve se prelomilo kada sam dobila poziv od jedne kreatorice,stare poznanice,da dodjem do milana i odradim malu reviju za nju i snimanje kataloga sa odjecom.zna da sam se ostavila toga posla ali ovo bi ionako bila samo usluga za nju.njemu se to nije svidjelo.kroz razgovor sam shvatila da uopce ne odobrava posao kojim sam se bavila,cak me i nazvao glupom jer sam svoju mladost potroslila na to.pa sta on zna??? koliko sam samo ljudi upoznala,mjesta posjetila,do svoje 19. sam naucila o sebi vise nego neki ljudi ikada nauce,potpuno sam samostalna,znam se brinuti sama za sebe,sposobna sam.pa vodim firmu!a vjerujem da sam to naucila bas time,hodanjem po pistama i poziranjem.jer iza tih osmjeha,sminke i osmjeha stoji puno toga sto nikome ni ne pada na pamet.rad,rad,rad,rad,rad...a onda je jos i krenuo o svom misljenju o razgolicenom hodanju po pisti...ne mogu i ne zelim brisati svoju proslost.to sam ja.zbog toga sam onakva kakva jesam.ako se nekome to ne svida neka ode.i otisao je.for good.

u milano nisam otputovala a kreatorici sam preporucila neke cure. ni trenutka se nisam dvoumila. koliko god bila ponosna na sebe,taj posao je iza mene.i od njega su ostale samo lijepe uspomene i nikome necu dozvoliti da mi to oduzme.

14.04.2007. u 18:30 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 13.02.2007.

valentinovo

ma tko je izmislio valentinovo?? cemu to? bas kad sam poslagala sve kockice,dovela zivot donekle u normalu eto ti VALENTINOVA!! zasto??? zato da se osjecam grozno i da me 1000 parova koje cu u srijedu sresti podsjeca na to da sam ne tako jako davno prekinula vezu? a da ne spominjem decke koji ce se oko 8-9 poceti skupljati ispod sata drzeci u rukama te ruze ko da su nesto najvrednije sto imaju. e pa dragi decki,to nije najvrednije.vase najvrednije su cure kojima cete ih dati. ali vjerujem da ste to u tom trenu zaboravili. bas kao sto sam ja u onoj bozicnoj groznici zaboravila za koga uopce kupjem te poklone. a onda je jedan od njih bio i za Njeaga. ali u cijeloj toj panici sam zaboravila na srecu sto imam Nekoga. sada vise nemam i cijenim to puno vise. pa vi sretnici,koji cete ovih dana kupovati cokoladice za dragog/dragu sjetite se toga.

onda je tu problem i trenutno potencijalnih.dakle,u srijedu nema kave niti s jednim muskim "prijateljem" za slucaj da netko ne bi nesto krivo shvatio.

onda imam i gomilicu onih svojih preeeeeeedivnih(ovo treba zvucti ironicno) frendica koje svojim dragima kupuju "sitnice".hm,da...ustvari,ovih dana sve mi se cini da je to vise natjecanje koja ce kupiti skuplji,ekskluzivniji poklon.jadne,niti ne znaju da je ona najtisa medu njima poklon za dragog odabrala vec prije 2 mjeseca i skupocjeni sat vec je zapakiran u njenom ormaru.cijena poznata samo meni.vjerujte ,to se ne moze nadmasiti.kako ce samo ove biti ljubomorne.i gdje je tu ljubav?NIGDJE! ljubavi ce se sjetiti kasnije,u jutarnjim satima kada zaborave da je valentinovo i kada se svi sjete koliko su sretni.

moja seka vec danima panicari oko toga sta da kupi svom dragom.poklon naravno jos nije odabrala ali su zato u njenom ormaru 3 preslatke haljine(dobra strana-nosimo slicni broj) od kojih ce jednu obuci na taj vazan dan.zasto 3?zato jer ce zadnji odabir biti kada se otkrije kuda ce ju dragi odvesti.navodno je organizirala cijelu hordu ljudi koji ce to uspjet doznat od njenog dragog.jer nije svejedno u kojem je restoranu vecera.samo prave trendseterice toliko paze.ali drage moje,ne zamarajte se time,nema smisla.vas dragi ionako zeli gledati vas,ne vrstu svjetla koja pada na vasu haljinu.

a sta cu ja? u totalnom anti-valentinovo duhu organiziram izlazak za single people! vec imam rezerviran stol za 10 ljudi(sa mogucnosti povecanja).osoblju sam napomenula da za nas stol osiguraju posebnu kolicinu vina i NIKOME ne dozvole doma autom.utapanje tuge! ok ok mozda to i nije neko rjesenje pogotovo sto vecina nas radi drugo jutro ali barem cemo na tih par sati zaboravit da smo sami jer niti necemo biti.to preporucam svim slobodnjacima.uzivajte ljudi!koga briga sta se slavi.poklone mozete kupiti i prijateljima.to je prava ljubav....i vece su sanse da ce trajati dozivotno od bio koje druge! pusa svima....

13.02.2007. u 00:15 • 4 KomentaraPrint#

petak, 19.01.2007.

vratila sam se....

zadnje vrijeme je bilo prlicno naporno za mene.

-prekinula dugu vezu
veliki sok za sve ali nije islo...mozda smo srodne duse ali nismo stvoreni da budemo zajedno.nasa je prica,koje su cak neki djelovi i ovdje ispisani,cesto podsjecala na bajku.i osjecali smo se kao njeni glavni glumci.ali nekada ni to nije dovoljno.zasto?ne znam.mozda niti ne trebam znati.vraca mi se u snovima.nije lako.zeljela bi da je sve ok.ali nije.nakon prekida sam doslovno pukla.

-a poznato je da kad puknem-putujem.i gdje bi nego u svoj pariz.trebam uopce spominjati da sam OPET skoro ostala? ali nisam mogla,izgradila sam preveliki posao ovdje a bi to ostavila.jedino ako ga preselim tamo..jednog dana...i dakle,pariz...shopping,izlasci,nova poznanstva...i tako 3 tjedna....treba uopce napominjati da je sva tuga prosla?ok ok mozda nije prosla ali sam svijet pocela gledati drugim ocima.i sve je opet super...ja sam ja... dok ga ne sretnem negdje...e tog trenutka se iskreno bojim...

ima jos toga ali sad moram ici...telefon ce se raspuknuti od poziva...pusa

19.01.2007. u 12:15 • 4 KomentaraPrint#

subota, 28.10.2006.

samo ja upravljam svojim zivotom

ok, mozda se pitate ko bi drugi. ali trebalo mi je 25 godina da to shvatim. uvijek sam mislila da se stvari dogadaju. da mi nemamo kontrolu nad njima,da je sve onako kako ispadne,kako netko organizira. ali u zadnjih mjesec dana, shvatila sam da sve ovisi o meni vise nego sam to ikada mislila.

kada se ujutro probudim pa biram odjecu za taj dan, o meni ovisi kako ce me ljudi dozivjeti.ako odlucim trckarati okolu u stiklicama i minici moram biti spremna na razne komentare. ako sam u suknji ispod koljena djelovat cu kao poslovna zena. u trapericama odajem dojam da sam mlada & cool i da negdje zurim... prije sam mislila da ono sta cu obuci bira neka visa sila. zvuci jako smjesno?

mislila sam da su moji odnosi s ljudima jednostavno nekako nastali.ali nisu.sama biram koliko cu biti iskrena sa nekim,kome cu oprostiti nesto sto se desilo jednom davno,koga cu poslusati, kome se necu javiti kada zove.

isto tako,sama biram da li cu opet zavrsiti na lijecenju od anoreksije ili ne. dobro,mozda ne potpuno jer je to ipak bolest. ali sada kada dodje vrijeme rucka moj je izbor da se smirim,budem u dobrom drustvu i ne grickam samo list salate.

moj je izbor da zakrpam stare rane u odnosu sa nekim ljudima. da mi budu dragi puno,bas kako zelim.
moj je izbor javiti se bivsem bez obzira sto sadasnjeg obozavam. jer je i moj izbor da se bivsem odmaknem kada me zeli poljubiti.

zelim da vikend traje 3 dana. ako zelim,mogu. naravno, moj je izbor i snositi posljedice toga.

u svim tim razmisljanjima napravila sam jedan veliki izbor. ostavila sam se manekenstva,vrijeme je da krenem dalje. ovih dana osnivam svoju firmu. da,svoju!samo moju! nema veze sa tatinom. njega sam pitala samo za administraciju. upravo citate blog ozbiljne poslovne zenewave krecem u nove pobjede. zato jer mogu. jer sam shvatila sta sam sve prosla u zivotu i koliko sam jaka. koliko me NISTA ne moze srusiti. mislim da to svatko nosi u sebi. treba samo to znati prepoznati.

evo nekih mojih "velikih" odluka a i savjeta

-iskrenost nije precijenjena. to je jedini put iskrenoj sreci. kad ti je nesto na srcu,kazi to. nemas nista izgubiti. ako nekog volis ili ne-reci mu. zivot je prekratak i svi ljudi koje volis to trebaju znati
-ne odgadaj nista za sutra. ako nesto zelis,ucini to sada. potrebno je samo odluciti se i krenuti.
-nikada ne iznevjeri prijatelje
-ne ostavljaj ljude da cekaju
-u svoju strast daj se potpuno.iskrenost ce biti prepoznata, a u svijetu gdje je jako malo ima ljudi ce dobro platiti da bi ju dobili.
-kad imas problema sa zdravljem zaustavi se.stani.odmori.onda nastavi dalje sporije ali cvrsce.
-ako imas ideju u glavi-realiziraj ju odmah. isplatit ce se
-slusaj kritike ali razmisljaj svojom glavom
-nauci kako biti sam.to je pocetak srece

pusa svima!kiss






28.10.2006. u 14:55 • 4 KomentaraPrint#

petak, 22.09.2006.

neki dan je netko u big brotheru rekao kako bi htio da mu daju novi zavjet da svaki dan moze citati. i kasnije se to komentiralo.naravno,ljudi su se smijali.nemaju pojma koliku to daje snagu.
kad mi je bilo najteze;
kad sam bila najusamljenija;
kada sam se doslovno tresla od straha;
kada sam mislila da cu se raspasti od boli;
da ce mi srce doslovno puknuti od brzog lupanja;
kada nisam vidjela izlaz iz teske situacije;
kada nisam htjela docekati jutro;
kada sam se plakala a nisam znala zasto...
i u trenu sam se smirila.svaki dan procitam barem nesto,nadem neku misao o kojoj malo razmislim,koja me drzi,te rijeci mi daju snagu,vjeru.
ovo nitko ne zna za mene ali morala sam to podjeliti s nekim.

22.09.2006. u 14:20 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.09.2006.

i to su bili praznici?? meni bi sada cisto dobro dosli jos jedni,da se stvarno odmorim. nadam se da ste se vi stvarno odmorili.

prva 2-3 tjedna sam radila.snimanja i slicno. bilo bi to u redu da sam to zeljela ali stvarno sam vec bila umorna od svega i jedino sto mi je trebalo je bio san. ali moja mama i agent i.odlucili su drugacije. organizirali su mi jako pazljivo svaki dan, vracala sam se kasno navecer izmorena i onda kad bi legla u krevet samo bi pocela plakati jer sam bila iscrpljena. ko da su iz mene usisali svaki atom snage. nikome nisam nista govorila jer sam mislila da me hvata pms ili nesto. ono najgore,pocela sam gubiti kile. nitko nije nista primjecivao jer je ionako bolje biti sto mrsaviji a mama ionako nije imala pojma kako stvarno izgledam u badicu. onda je bila i jedna svada sa dragim koji je u to vrijeme bio kilometrima daleko sa svojim deckima. sad vidim da sam u potpunosti bila u krivu. zapravo,bilo je krivo moje fizcko a samim time i psihicko stanje. to je trajalo dok se jednog kasnog popodneva boja moje koze nije doslovno stopila sa bojom bijelih plahti na kojima sam morala pozirati. pocelo mi se vrtiti ali jos uvijek nisam nista govorila,mislila sam da ce to proci jer su mi se takve stvari dogadjale tih dana.ali onda sam trebala ustati. i to je bilo to. nisam mogla. tek onda sam shvatila da bi bilo dosta. samo sam rekla da vise to ne mogu. nisam imala snage davati druga objasnjenja. tako sam izgledala da to nije niti bilo potrebno. odmah su digli uzbunu. mislili su da je to trenutna slabost ali znala sam da je doslo daleko od toga. anoreksija me opet pocela hvatati. taj osjecaj mi je bio jako dobro poznat. istog trena otkazano je sve za iducih tjedan dana(koliko sam jos trebala raditi po raznim mjestima), poslali su me Njemu i njegovim deckima na brod. vec sam toliko puta prosla takve stvari da sam odmah znala sto mi treba. mama se nije imala pravo buniti jer je shvacala da je ona dobrim djelom bila kriva za to. rizik je bio velik ali znala sam da cu biti ok. i bila sam. decki su jako pazili na mene. ja sam samo odmarala,spavala. iduceg tjedna su nam se prilkljucile i cure a dalje sve postaje dio nase povijesti. tulumarenje od jutra do mraka(ni sama ne znam kako sam to izdrzala,nemojte reci mojim doktorima,pali bi u nesvjest). zato sam sada i ako umorna+prehladena. ali proci ce to brzo.

ono o cemu sad razmisljam da li da se vratim poslu koji me toliko puta doveo do ruba. a opet,toliko uzivam u njemu. cak sve ozbiljnije razmisljam o osnivanju svoje firme.

On me voli i dalje. kao i vjerovatno svaka zena, uvijem imam neke svoje strahove da ce se dogoditi nesto lose ali on nekako ostaje uz mene sta god bilo i koliko god nas ljudi pokusavaju razdvojiti. mislim da kad ljudi produ puno toga u zivotu da su onda puno plasljiviji s jedne ali i cvrsci s druge strane. znate onu-sto te ne ubije... ali voljela bi da nam se te stvari ne urezuju toliko u pamcenje i ne ostaju trajni oziljci koji se tako tesko brisu. ako netko zna recept za njihovo trajno brisanje molim da mi javi.

i da,pink sam maknula jer se nije gasila :) vrijeme je za druge hitice

pusa

DEJA VU (FT. JAY-Z) (by Beyonce)

FREE MUSIC VIDEOS for your profile!
Over 40,000 music videos to choose from at VideoCodeZone!

03.09.2006. u 16:05 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.07.2006.

tu je nekad bio spot od pink :)

20.07.2006. u 11:47 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 18.07.2006.

kakvu sam lijepu boju uhvatila...bas taman cool ali ne na moru...ono me jos nije vidjelo u miru.samo nesto vikend tu-dan dva tamo...najbolje tek dolazi.ali najbolje od shoppinga je upravo iza mene.nema boljeg suncanja.ali moj savjet je: obuci se jako pazljivo kako se ne bi vratila doma sa crnim rukama/bijelim trbuhom.sifra:sve poluprozirno.da,istina,talijani ce ludovat ali podsvjesno mislim da su oni dovoljno navikli na manekenkice koje projure.ma ima li sto ljepse od uzarenih milanskih ulica?sunce przi a tebe bas briga jer si upravo izasla iz ducana sa predivnom ljetnom haljinicom u vrecici i vec juris prema cipelama za koje znas da si vidjela negdje krajickom oka i ZNAS da ce savrseno odgovarat uz haljinicu.onda se nagradis kuglicom sladoleda i cvilis pred izlogom jer nije ok uci u LV sa sladoledom.a tako zelis primiti onu torbicu....vrijeme brzo leti a onda shvatsi da imas neki dogovor za rucaknjamii drago ti je vidjeti tu osobu i lijepo pricate ali tebe se u glavi vrti jos jedan nezamarivi film-onaj o shoppingu-koje ducane jos moras vidjet,vrte ti se kombinacije sa kupljenim stvarima.i kad se rucak blii kraju,tesko se rastajes od ugodnog sugovornika; -ce ali lakse ti je cim se sjetis daljnjeg plana.a u kasno popodne ce se javiti Onkiss od ko zna gdje,samo da te podsjeti da nisi bas bill gates i da ti javi da ce On lagano poceti cugati sa prijateljima pa za slucaj da skoci s mobitelom u bazen znas da je On ok i da ce ti se javiti cim kupi novi.odmah ujutro.oko 7-8,kad vec padam s nogu jer,da,u 80% slucajeva,u stiklama sam, frendica zavrsava sa poslom,na putu je za doma i rado ce ti pomoci sa svim tim vrecicama(poznaje me dobro,zna da ih ima).ne moze vjerovati da sam to sve vukla za sobom cijeli dan(ne otkrivam joj tajnu kako sam bila na par kava tijekom dana i tako podmicivala ljude da mi pomognu sa nosenjem do sljedeceg odredista).a onda dolazi na red onaj zenski dio-spremanje za izlazak.to zna trajati...ovisi da li netko dolazi k nama(krace) ili mi idemo negdje(dulje).pa uzivanje dugo u noc...ona obicno ode ranije ako radi ali ja sam ipak neizljeciva partijanerica...i tako je to bilo u mojim shopping danima....

ali rekla sam,pravi odmor tek dolazi...malo na brodu,malo na otoku,mozda i na kopnu.malo u hrvatskoj,malo izvan nje.ali dobrim djelom s Njim i drustvom...mozda cu morat odraditi koje snimanje usput ali probat cu to izbjeci/odgoditi ako ikako mogu jer sam preumorna od posla.ova godina me jako iscpila.jos kad se sjetim onih 2 mjeseca kad sam bila u potpunoj depresiji....puknucune znam niti kad se vracam ali mislim da me vec pocetkom 9. cekaju novi castinzi...ako ne...ma ko zna...ljeto je ispred mene...i svih vas...pa....uzivajmo wavewave




18.07.2006. u 18:56 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.06.2006.

ovo ce sigurno nekima zvucati cudno i ne zelim nikoga uvrijediti. jucer sam imala iskustvo kakvo nisam ne sjecam se od kad.vozila sam se u tramvaju.i to pune dvije stanice.hvala,ne bi opet.za sve su "krivi" mala necakinja i necak,5 i 3 godina.provodila sam lijepo popodne s njima,razgledavali ducane, obavili lijepi shopping(za njih,ne bi vjerovali, ja sam dobila samo mali privjesak), cak se muski dio nije zalio na zensko(ako se tako moze nazvati netko od 5.god) visesatno isprobavanje malih haljinica,sandalica...kako je bila preslatka!bili smo na rucku, slatkacu,mali je dobio kokice,sokici...na svu srecu ovo njihova mama nece procitati jer ne znam koliko bi bila zadovoljna ovom prehranom.ali tako smo u svom drustvu odmaknuli od auta a vec je bila predvecer i malenima se nikako nije dalo pjesaciti.a di cu ja protiv dva klinca i nista,idemo na tramvaj.pao mi je na pamet taxi ali mi je bilo neugodno za tih 10 min hoda.a bas je bila neka guzva,vruce,neugodan smrad,puno starih ljudi koji se guraju,tu i tamo neka skitnica...najsimpaticniji su mi bili mladi koji od reda imaju slusalice na usima i u nekom su svom filmu.to im je valjda jedini nacin da prezive tako nesto.onda je na iducoj stanicu usao kontrolor(imala kartu:) ).ali kao su oni neugodni.sve sam mislila kuda da sklonim klince jer je doslo do neke svade i bilo me strah sta ce iduce biti.pa zar moraju tako?vjerujem da su ljudi neugodni ali....???

napokon ovo sunce podjseca na ljeto.agent mi je vec lijepo rasporedio par poslica a ostalo....ma uzivanje! s Njim(jos uvijek je onaj isti,jedini) dogovaram kako cemo tocno i gdje,odvojeno,zajedno...ali kako stvari stoje,dobar dio vremena je isplanirano sa nasim drustvom pa cemo biti zajedno.ali vec znam kako ce to biti.svi u istoj kuci ali cure na jednu a decki na dugu stranu da bi se u neko doba noci opet zazeljeli jedni drugih i zajedno nastavili ispijanje alkohola svih vrsta.cure bi suncanje,shopping,koktelcice na plazi a decki su vise za picigin,odbojku,skakanje na sve strane...
seki sam obecala tjedan dana SAMO s njom-tata,pocni stediti!kad nas dvije krenemo po ducanima...

nadam se da uzivate,pusa svima,cujemo se uskoro

15.06.2006. u 13:17 • 6 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.05.2006.

ej sefice....radila sam...i uvjerena sam da sam uhvatila lijepu boju od svih tih reflektora :) inace mi je suncanje zabranjeno ugovorom(moj je dosta slobodan za razliku od onih koje imaju neke druge cure) ali dragi i.,nemoj me onda slati pod te sve lampe!!ali bilo je zabavno...najbolji dio-bilo je problema s reflektorima i netko ih je trebao drzati i ko ce nego neki sin od nekoga...a mali je medu top10 najnespretnijih osoba na svijetu(nije sluzbeno potvrdeno ali kad se ova prica procuje...:) ). pa su reflektori padali,pa je trebalo nabavljat nove zarulje a nisu imali toliko rezervnih pa di ce usred nicega nabaviti nove....a mali nista ne kuzi koje s... radi.fotograf na rubu zivaca,neki manageri se tope u odijelima a nas par jadnica se polijeva vodom(bile smo u badicima) koja se naravno brzo osusila a zeljeli su wet look...obozavam ta ljetna snimanja.mozda zato jer mogu uzivati u svim tim smjesnim situacijama a po zimi mi je hladno pa se na nista ne obazirem(zivciranje nije dobro za ten,cure).

uz sav posao ipak nisam zaboravila na izlaske i tradicionalne vecere sa svojm drustvom(bar 2 puta tjedno).u cetvrtak je bila jedna takva.klopa,dobro vino a muski dio je bio raspolozen pa je kupio svakoj curi 5 ruza.kao 5.je mjesec.tako je to kad vino udari u glavu.a meni je dragi kupio poslije jos jednu jer kaze da sam posebna.aaaaaaaaah.da,vino.bilo je zanimljivo kad je na red dosao desert.a kako se ljeto blizi tako cure sve vise gladuju.makar iskreno,niti jedna od nas nema ni gram viska.samo manjka.nazalost,predvodim u tome.ali sta mogu-geni.a da vidite moju seku...a cura jede ko da je provela zivot u africi,u onim najsiromasnijim predjelima.i da,desert.prvo naravno cure nece nista.ali decki se nisu stedili.a zasto i bi kad ce njihovi osobni treneri sve to istopiti.ili barem oni u to vjeruju.i tako su se na stolu nasle palacinke,tiramisui,pjenasti kolaci,jagode sa raznim kremama,nesto od vanilije....a mi jadnice samo gledamo...ali nasi pametni prijatelji ne znaju nas od jucer tako da su,bez da smo mi i primjetile,uglavnom narucili duple porcije.i onda su poceli kak smo sve lude jer smo ko stapici u tim haljinicama(svjesne smo toga,ali koja zena to priznaje) i natjerali nas(to je bilo tesko)da se prepustimo uzicima.onda smo mi jos narucile neke vocne salate(zdravlje je najvaznije) tako da mi jos nije jasno kako nikome nije bilo mucno od svega.ne zaboravite da je bilo i glavno jelo+vino.mozda jer se to sve jako oduzilo u noc(zahvala vlasniku koji kad smo mi tamo zaboravi na vrijeme).i tako mi provodimo vrijeme.i druzimo se.i dolaze ljudi iz drugih drustva.a tu i tamo se nade netko novi ciji su roditelji pokrenuli dobar posao.obicno im treba nekoliko puta da se uklope u nase razgovore ali prihvacamo svakoga(ali zenama koje dodju je malo teze.treba se uvijek biti u trendu a to nije samo tako).da sami sebi ne dosadimo.jer se znamo cijeli zivot.i tako ima ima neka grupa od 40(ne vjerujem vise)ljudi koji su vise ili manje dobri prijatelji.ali svi si medusobno trebamo.svade su nepozeljne na dulje od pola godine.neki dan sam pregrizla jezik i nakon 3 mjeseca pozdravila jednu,blago receno,ne dragu curu.mi se medusobno trebamo.ako si medusobno necemo cuvati leda,ko ce.a to je sve jako tesko jer vrvi bivsim ljubavima,razocaranjima,zaljubljenostima svih vrsta,netko te jako povrijedi...stisnes zube i krenes dalje.to je zivot.i jako me zanima kuda ce nas to odvesti,nadam se na pravo mjesto.

21.05.2006. u 14:12 • 7 KomentaraPrint#

subota, 08.04.2006.

jos jedna subota.vjerovatno svi imaju vec odredeno kuda ce van i sa kim.ide se na neka poznata mjesta,u kvart ili neki klub,jedini cilj je dobra zabava.sta ce obuci?s time ce se zamarati koja cura.muski dio puno manje.sta se pije?nesto uobicajno.ili kako im dodje tog trena.kako ce tamo doci?vjerovatno ce netko nazicati za auto.ako ne,uvijek su tu busevi i tramvaji.

kod mene nije tako.ne znam kuda cu ni s kim.ili mi je bolje ostati doma.na telefon se ne smijem javljati,pozivi su vikendom usmjereni na ured gdje sve poruke preuzima tatina sekretarica a.(ona je stoga jedna od najupuceniji ljudi gdje su tulumi).razlog je jednostavan.ako se javim,moram smisljati izgovore zasto ne mogu doci(jer je nemoguce obici toliko mjesta u jednoj veceri).ovako predvecer uzmem papirice koje mi a. ostavi i vidim sta cu.mozda misilite da mi je lakse kako sam sada u sretnoj vezi.ali to samo jos vise zakomplicirava stvari.jer i on dobije svoje papirice.i oko 7 krenu rasprave....ici zajedno,odvojeno,ostati doma(zajedno) ili neka svatko radi svoj posao i naspavamo se.svaka odluka ima svoje rizike i posljedice(da,jos pisem o obicnom subotnjem izlasku).nije svjedno da li cu se pojaviti na tulumu u kvartu u casual izdanju ili u novootvorenom klubu i novoj super haljinici.kako ce se komentirati jedno,kako drugo.koga cu sresti gdje?da li cu sklopiti neki posao?da li mi taj posao sada treba?da li sam preumorna za bilosta?...lista razloga je duga.
recimo da znam kuda idem.i s kim.a sto obuci???na svu srecu,majka priroda mi je dala smisao za modu(a i godinama sam u tim krugovima pa se ponesto i nauci) pa ne moram zvati stilista kao neke moje prijateljice.ali to ne olaksava svari stovise.sto ako neki komad odjece koji bi mi bas dobro dosao nemam?ako je ostao u ducanu jer sam prespavala radno vrijeme trgovine subotom?panika raste..naci alternativu..a dobro znam da ona ne postoji.slijedi jadanje curama i medusobno izmjenjivanje komada odjece.pri tome se pazi da to nisu "oni" komadi.oni koji nekog drugog(prijateljicu od koje posudujem)opisuje kao osobu.to bi bilo velika pogreska.neoprostiva.
ok...izademo van...sredene tako da bi da nam netko organizira avion za hot club u ny i tamo se lako uklopile.napokon mozemo malo odahnuti.ali samo na minutu.vec druge smo u drustvu konobara.sta naruciti?ono sto pijes jako te odreduje a sve smo odgajane tako da-pivu mozes probati na tulumu u srednjoj skoli kad te nitko ne vidi.moras reci da je fuj jer to nije za dame;vino je dozvoljeno samo ako je kvalitetno;bambus nikada(isto kao za pivo);tequila je ok samo na privatnim tulumima gdje si u trapericama i gdje se ionako svima vrti i ne vide te;juice vodka je prejeftino(kao i sve ostale mjesavine zestokog i soka);sex on the beach-veliko no no no kao i ostali pomodni kokteli.dakle,dozvoljeno-dobro vino ili koktel koji konobar smjesa posebno za tebe i vazno je da tako izgleda.to je nesto sto su nam mame usadile od prvog dana.niti nase bocice nisu bile ko sve druge(s mojeg je visio srebrni medo).
plesati ili ne?da,cak je i preporucljivo ali vazno je da stvarno uzivamo u tome.ako nam muzika ne odgovara,to se odmah vidi.
kada otici?idealno je vrijeme tako da nije prerano ali da se ljudi stignu pitati gdje smo.nikako ostati zadnje.osim ako nismo u drustvu vlasnika ili vekoj grupi prijatelja.
prijevoz-iskljucivo osobni vozaci ili taxi mercedes ili bmw(crni,bijeli ili tamnoplavi).da me moji vide u necemu drugom dobila bi zabranu izlaska.vjerovali ili ne,mojoj seki se to skoro dogodilo.

cemu sve to???ugled,dragi moji.odgojeni smo da pazimo na sve jer to ce jednog dana jako utjecati na nas posao.kako nas ljudi dozivljavaju ovisi koliko cemo klijenata imati.da li ce se to sve stvarno isplatiti?ne znam,vidjet cu.ali drugacije ne znam.

08.04.2006. u 16:12 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

jedna obicna plavusa

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se