Bila je prvi model slavne Betsy Johnson koja je izjavila kako je Edie bila "...početak cijelog unisex tipa"

Prije Kate i Sienne pa čak i prije Twiggy, postojala je Edie Sedgwick, 'it' djevojka njujorške underground scene 60-ih. Edie je razvila stil na kojem se bazira moda koju nosimo posljednjih šest sezona.
Guste čarape i obična prevelika T-shirtica. Edie je bila modna inovatorica. Jednostavno genijalnim smislom za modu, sama je osmislila svoj look, nešto slučajno, a nešto pod utjecajem svog zaštitnika Andyja Warhola.
Edie je bila jedna od onih koji su bili poznati samo zato što su poznati, bez nekog specifičnog talenta. Nije znala pjevati, nije bila osobito dobra glumica niti se isticala ičim osim sposobnošću da bude u centru pažnje. Sve što je ona radila jest to da je bila ona sama. Inspirirala je sve oko sebe, počevši od Warhola, Velevet Undergrounda, do najvećeg od najvećih, Boba Dylana.
Osim što je oblikovala današnju modu, Edie je bila začetnica jednog cijelog životnog stila. Mlada, razmažena, lijepa, bogata i jako problematična. Rođena 20. travnja 1943. u Santa Barbari, bila je iz bogate i ugledne kalifornijske obitelji. Njezin praprapradjed bio je među potpisnicima Deklaracije nezavisnosti. Odrastala je na prekrasnom ranču u Kaliforniji, u velikoj obitelji. Imala je, naime, sedmero braće i sestara. Njezin otac, Francis Minturn Sedgwick, bio je poznati umjetnik i rančer. Međutim, Edien život bio je daleko od idealnog. Otac joj je bio mentalno bolestan. Prije no što je oženio Edienu majku, bogatu nasljednicu Alice Delano de Forest, imao je već tri živčana sloma. Liječnici su im savjetovali da nemaju djece, upravo zbog Francisove manično-depresivne psihoze, no oni su ih imali osmero. Njezina braća, a i ona sama, naslijedili su sklonost mentalnim poremećajima, a ni činjenica da su bili školovani kod kuće, u svojoj vlastitoj maloj školi, nije pomogla cijeloj situaciji.
Edie je vrlo rano razvila poremećaj u prehrani, a bolest se samo pogoršala nakon što je zatekla svog oca u 'akciji' s drugom ženom. Otac ju je optužio da laže i dao njezinoj majci ultimatum - ili će smjestiti Edie u umobolnicu ili on odlazi. Tako je Edie s 19 godina prvi put završila u bolnici Silver Hill, gdje su je kljukali lijekovima za smirenje. Nakon što je smršavila na težinu od samo 41 kilograma, premjestili su je u zatvoreni odjel pod strogim nadzorom.
Godinu dana kasnije puštena je iz bolnice te odlazi u Cambridge studirati umjetnost na Harvardu. Tamo je upoznala Chucka Weina, s kojim se sprijateljila i s kojim je na kraju 1963., kada je napunila 21 godinu i stekla pravo na naslijeđeni novac, otišla u New York. Živjela je u četrnaestero sobnom stanu svoje bake na Manhattanu te pohodila sve moguće zabave, na kojima se pojavljivala odjevena u dugačke haljine, nakit svoje bake i bosa.
Wein je imao plan za Edie. Odlučio je od nje napraviti 'it' djevojku njujorške umjetničke scene. Znao je da Edie posjeduje tzv. star quality, ali je bila previše neorganizirana da bi to sama izvela.
Prekretnica se dogodila 1965. kada je Edie na jednoj zabavi upoznala umjetnika Andyja Warhola. Andy je bio opčinjen. Edie je postala stalna gošća u Andyjevoj radionici zvanoj The Factory. Tamo su se okupljali svi koji su nešto značili u New Yorku, uključujući Trumana Capotea i same Rolling Stonese.
Edie se ubrzo počela pojavljivati u Andyjevim filmovima. U početku je imala samo male ili 'cameo' uloge, no vrlo brzo je dobila glavne uloge. Odrezala je svoju dugu smeđu kosu i obojila je srebrnim sprejem, kako bi što više sličila Andyjevoj. Kako je vježbala jazz-dance po nekoliko sati dnevno, stalno se odijevala u guste crne čarape i trikoe preko kojih bi samo prebacila dugački, najčešće krzneni kaput. ''Bila sam previše lijena da bih se stalno presvlačila,'' izjavila je za Vogue.
Njezini zaštitni komadi bile su već spomenute guste čarape, prugaste majice s lađa izrezom i neizbježne naušnice, toliko upadljive i dugačke da su sezale do ramena, a Edie ih je tretirala i zabacivala kao kosu. Obožavala je uzorak leoparda, a prevelike sunčane naočale i šeširi bili su njezini glavni modni dodaci.
Modni teoretičar Stephen Jones prozvao je njezin stil radikalnim. ''Društvene ikone stila uvijek su bile jednostavne i elegantne. Sedgwick je više bila downtown nego up town, aktivna, ne pasivna, sunčane naočale, ne haljine za bal. Njezin izgled bio je mješavina slatkog i gorkog, anđeosko lice, narušeno izblajhanom kosom i prejakom šminkom. Mogli bismo je prozvati prvom punkericom.''
Što se šminke tiče, Edie je nanosila slojeve i slojeve crnog tuša na kapke i lijepila duge, guste umjetne trepavice, bez obzira na doba dana. Čak se priča da nikada nije skidala staru šminku, već je jednostavno nanosila novi sloj svakoga dana.
Nakon što se pojavila u maloj ulozi u Warholovom filmu Vynil, Warhol je ostao fasciniran njezinom filmskom pojavom te odlučio snimiti cijeli set filmova s njom u glavnoj ulozi. Pojavila se u filmovima Kitchen, Beauty No.2, Poor Little Rich Girl, Outer And Inner Space... Film Poor Little Rich Girl prikazuje Edie kako se budi, pije kavu, puši cigarete, presvlači se i razgovara na telefon o tome kako je potrošila svoje cijelo nasljedstvo u samo šest mjeseci.
Andyjevi su filmovi do pojave Edie Sedgwick bili poznati samo u underground krugovima, no s Edienom pojavom, oni postižu i komercijalni uspjeh. Andy ju je prozvao kraljicom svoje ''Tvornice'' i poveo je u Pariz na otvorenje svoje izložbe u galeriji Sonnabend. Edie na taj put nije ponijela ništa osim rezervne bunde od kanadske kune.
Ediena i Andyjeva platonska veza uskoro je pukla. Edie je angažirana za snimanje za Vogue koji ju je prozvao novom modnom ikonom. Bila je prvi model slavne Betsy Johnson koja je izjavila kako je Edie bila ''...početak cijelog unisex tipa.''
Godine 1966. Edie upoznaje Boba Dylana i zaljubljuje se u njega. Dylan je u to vrijeme živio u Chealsea Hotelu s tadašnjom djevojkom Sarom Lownds. Sedgwick je započela vezu s Dylanovim menadžerom Bobom Neuwirthom, međutim šuška se da je isto tako imala vezu i sa samim Dylanom te da su njegove pjesme Leopard Skin Pill Box Hat i Just Like a Woman napisane upravo o njoj, kao i Dylanova najpoznatija pjesma Like a Rolling Stone, koju je časopis The Rolling Stone proglasio najboljom rock pjesmom svih vremena.
Konačan raspad i Edien odlazak iz ''Tvornice'' dogodio se kada joj je Andy okrutno priopćio da je Dylan oženio Saru Lawson. Edie je do tada već zaista bila bez novčića i izopćena iz ''Tvornice'' morala se snalaziti kako bi zaradila novac za heroin i speed o kojima je postala ovisna. Kako je slučajno spalila svoj stan na Manhattnu, preselila se u Chelsea Hotel.
Chuck Wein uspio joj je nabaviti ulogu u filmu Ciao!Manhattan u kojem je glumila Susan Superstar (superstar je riječ kojom ju je Andy opisao u jednom intervjuu), međutim snimanje je išlo jako sporo, uglavnom zato što je većina ekipe stalno bila na drogama, uključujući i samu Edie. Te 1967. godine umro je i Edien otac, što ju je užasno pogodilo i samo dodatno pogoršalo njezino stanje. New York Post objavio je članak pod naslovom Kamo je nestala Edie Sedgwick?. Andy je u tom članku izjavio: “Ne znam, nismo nikada bili baš bliski“.
Edie je padala sve dublje i dublje, čak je i uhićena zbog posjedovanja droge, te na kraju smještena u psihijatrijsku kliniku. Tamo upoznaje Michaela Posta, također pacijenta i liječenog ovisnika. Uz nadzor medicinskog osoblja uspijeva dovršiti snimanje filma Ciao!Manhattan.
Nakon dvije godine, dakle 1971., Edie izlazi iz bolnice i udaje se za Posta. Činilo se da konačno počinje dovoditi svoj život u red. U studenom te godine viđena je na modnoj reviji u Santa Barbari i izgledala je zdravo i fit. Te joj je večeri žena koja čita iz dlana zgrabila ruku i ostala zapanjena koliko joj je linija života kratka. Edie ju je samo pogledala i rekla: “U redu je, znam.“ No vjerojatno čak niti ona sama nije znala da je došla do kraja linije. Kada je te večeri došla kući uzela je lijekove koje su joj liječnici propisali. Ujutro ju je muž pronašao mrtvu. Smrt je proglašena nesretnim slučajem/samoubojstvom zbog predoziranja barbituratima. Edie je imala 28 godina.
Edie je živjela po svome, izgradila je svoj stil i imala tu neku posebnost koja je inspirirala sve, od Dylana, Galliana do Warhola koji je naposlijetku izjavio: ''Jedna me osoba u šezdesetima fascinirala više nego ikad itko drugi. Ta osoba bila je Edie Sedgwick.“