In Loving Memory...

Thanks for all you've done,
I've missed you for so long
I can't believe you're gone and
You still live in me..
I feel you in the wind
You guide me constantly.

I never knew what it was
To be alone...no!
Cause you were always
There for me..
You were always waiting.
But now I come home
And I miss your face so
Smiling down on me.
I close my eyes to see
And I know
You're a part of me..
And it's your song
That sets me free
I sing it while
I feel I can't hold on,
I sing tonight
Cause it comforts me.

I carry the things
That remind me of you
In loving memory of
The one that was so true
You were as kind as you could be
And even though you're gone
You still mean the world to me.

I never knew what it was
To be alone...no!
Cause you were always
There for me..
You were always waiting.
But now I come home
And it's not the same no.
It feels empty and alone
I can't believe you're gone.
And I know
You're a part of me
And it's your song
That sets me free..
I sing it while
I feel I can't hold on,
I sing tonight
Cause it comforts me..

I'm glad He set you free from sorrow,
But I'll still love you more tomorrow,
And you'll be here
With me still..
All you did you did with feeling
And you always found a meaning
And you always will..
And you always will..
And you always will..

And I know
You're a part of me,
And it's your song
That sets me free..
I sing it while
I feel I can't hold on,
I sing tonight
Cause it comforts me.

Boomp3.com

I tako, eto ti pesma, ludo jedna...

nedjelja, 02.11.2008. | komentiraj 5 |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Prosinac 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (2)

on/off

Opis bloga

'Pesma beše o Suncokretu...'

U jednom od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima i nekrštenim vinom...
Umalo da me Potiski đilkoši konačno dotuku violinom...
Pesma beše o Suncokretu... do zla boga žalosna...
Samo, za nju se kod nas vrlo malo zna...

"Kis napraforgo..." Lepi goropadni cvet...
Zbog kog se Sunce s neba spustilo na svet...
Da sazna što u sene glavu okrene?
Da sazna kom se sveti, kad ne gleda za njime ko svi drugi Suncokreti?

Amy Macdonald - This is the life

Linkovi

Letu Štuke - Minute

Polje ekscentričnog Suncokreta <3

Martina, 19
procvjeta kad joj kažu Dijete Suncokreta; ČunČe <3

'Rodjen pod sretnom zvezdom magičnom,
ali nad ovom zemljom generalno tragičnom,
čemu sam bliži - triput pogadjaj.
Neko nad nama vrši oglede.
Hajde, usudi se i pogledaj u poglede,
ovde je osmeh - dogadjaj.'

Proživljava ovo što joj je dodijeljeno, kažu; život se to zove. E da, baš to.

Hoće mi se da živim pa makar i protiv logike. Neka i ne vjerujem u poredak stvari na ovom svijetu, ipak su mi mili ljepljivi listići u proljeće, koji se tek razvijaju; milo mi je plavo nebo; mio mi je po neki čovjek, koga po neki put; hoćeš li mi vjerovati? – ni sam ne znam zašto zavolim; mio mi je po neki velik i plemenit postupak ljudski, u koji je čovjek već odavno prestao vjerovati, ali ga ipak po staroj navici srcem uvažava.
(F.M. Dostojevski)

...

Život joj ispunjavaju posebne latice obojane posebnim, vatrenim bojama. A On? Tvoj Neko s njom snima fotografije u prolazu i pjevuši melodije već odavno izašle iz mode. Tvoj Neko. Ovaj ga put sebično držim pod ključem. 12.o6. <3

-Što sluša taj SunCokret?

Samo najbolje. Six Pack, ČBS, Letu Štuke, Mikrofonija, Majke, Vatra, EKV, Azra, Gužva u 16-ercu, Elemental, Izolanti, Bajaga, Balašević, Daleka Obala, Dubioza Kolektiv, Galdarija, Hladno Pivo, Urban, Rundek, Riblja Čorba, Van Gogh, Morso, Kings Of Convenience, Nouvelle Vague, Massive Attack, Evanescence, Amy Macdonald, Lily Allen, U2, Amy Winehouse, The Cranberries, Ska-P, Eric Clapton, Bob Marley, Billy Talent, Portishead, Thievery Corporation. (...)

-Uistinu, samo najbolje.

-Kojim tekstovima se klanja, potpisuje ih, crpi snagu iz njih?

Mikrofonija - Budućnost?
Postoji li netko to zna
način na koji se tu ostaje?
Pametniji uče nas da na mladima svijet ostaje.
A kakav je svijet?
Što ostaje nam?
Što manje znaš sretniji si.
A oni svi lažljivi psi
govore ti:
'Vjeruj u budućnost!'
Dok kradu te i lažu odreda svi:
'Vjeruj u budućnost!'
Jer kažu tako bilo je sve;
'Vjeruj u budućnost!'
Dok gledaš dal' sutra postoji:
'Vjeruj u budućnost!'
Jer ionako svejedno je...

Mikrofonija - Krivi ljudi
Pogledaj malo bolje,
još uvijek mnogi ne žele.
Tapkaju u mraku,
oko sebe ne vide ratove i bijedu,
prirodu u mukama.
Krivi ljudi drže svijet u svojim rukama!
Oduvijek nas dijele na rase i nacije.
Mi smo samo žrtve lažne demokracije.
Nasiljem i mržnjom uvijek sve se riješava.
Krivi ljudi drže svijet u svojim rukama!

Mikrofonija - Mi i oni
Već mi je dosta tog beskrajnog sranja.
Svakoga dana ja vrištim od bola.
Šuti i radi sve što ti kažu.
Zar nije teško to što se mora?
Znaj, nema smisla da promjenu tražiš,
kad nisi siguran da ćeš je naći.
Nikoga nema da pomogne tebi.
Ne boj se ničega, sam ćeš se snaći!

Danas,
ti misliš da značiš im nešto,
da stalo je nekom do tebe.
Tek sutra vidiš da njima
za tebe se jebe!
Al' šutiš
i prihvaćaš njihovu igru,
jer oni su jači od tebe.
Kao da ne znaš da njima
za tebe se jebe!

Još uvijek čekamo bolja vremena,
biramo uloge u novoj priči.
Nisi ni svjestan da postaješ ništa,
dok trudiš se biti nešto što nisi.
Hvala vam svima na trudu i volji,
al' nažalost nemamo ništa od toga.
Dok mi smo samo pijuni u igri,
neki se seronje igraju boga.

Mikrofonija - Nekada smo bili ljudi
Slike sjećanja, po koja tužna istina.
Sve je to sada u mojim mislima.
Sjetim se kako divno bilo je,
ali sve tako brzo prestaje.
Moja je sudbina tako okrutna.
Neka je, još se uvijek ne dam ja.

Nekada smo bili ljudi.
Sad smo ludi, sad smo ludi.

Ponekad starih vremena sjetim se.
Zaplačem, ali to ne pomaže.
popijem, drugo ne preostaje.
Uzalud, depresija ne prestaje.
Ulice sve su gradske dosadne.
U jadu tom mislim 'ko vas jebe sve!

Nekada smo bili ljudi.
Sad smo ludi, sad smo ludi.

Pitam se gdje su stari frendovi.
Nema ih, svi su nekud otišli.
Sam sam ja i to me stalno proganja,
more me sumnje i teška nepravda.
Tužno je, sve se non-stop ponavlja.
Da je bar sve isto kao nekada.

Mikrofonija - Nemam snage
Mislio sam da sve znam i da sam pametan.
Sada znam da ništa neznam, to je istina.
Očajnički tražim sebe u tom neskladu.
Pokušavam ispraviti svaku nepravdu.

Ja nemam snage da objašnjavam,
niti da molim i obećavam.
Na kraju uvijek ja sam budala,
jer sve riješava noga uz jaja!

Ne mogu se borit' dalje protiv ludila,
sve je više nasilja i trulih mozgova.
Sve se više primjenjuje jezik ulica,
sve je više onih razbijenih gubica.
Svakog dana sve je gore, tonem već u mrak.
Sve mi tako sporo teče, korak po korak.
Iz dubine duše čujem očajnički glas,
strpi se još malo, jer u čekanju je spas.

Mikrofonija - Vratite nam san
Budim se noću dok suze k'o same su stale.
Svijet ne podnosi slabiće i naivne budale.
Njihov si sluga i to ti je čast,
čak ako treba i život da daš.
Dok čekaš bolje sutra, mržnja izjeda te iznutra.

Mi ne želimo takav novi dan.
Preklinjemo vas, vratite nam san!

Oni ne staju dok ne sruše sve naše snove.
Nekim je ljudima stalo samo do love.
Njihov si sluga i to ti je čast,
čak ako treba i život da daš.
Dok čekaš bolje sutra, mržnja izjeda te iznutra.

-Hej SunCokretu. A što poručuješ?

'Opet iste riječi su u mojim mislima,
uvijek ono isto sranje, uvijek prijevara.
Slutim samo kako patiš, al' me nije strah.
Ne dozvoli da te guše glupa pravila.
Propast ću za ideale, zgažen od strane neke budale.
I tada još uvijek ću znati da neki ljudi i život će dati.
Ne daj da te svladaju, ne daj da te promijene,
jer ti nisi jedini, takvih je na stotine.
Možda pričam gluposti, nikad neću priznati.
Srušit ćemo prepreke i biti ćemo slobodni.'
(Mikrofonija - Kraj)
_____________________

'Još se uvijek nekad prisjetim.
Pokušavam da zaboravim kako su ljudi zli i okrutni.
Uvijek su tu da bi naudili...
Mogu mi svi laži govoriti, ništa me to neće boljeti.
I baš me briga kako ću živjeti, samo te molim nemoj plakati!
Nemoj za mnom nikad žaliti...
Nemoj za mnom svoje bistre suze liti...
Nemoj za mnom nikad plakati...jer ja sam mogao tvoj biti.'
(Mikrofonija - Nemoj za mnom)
_____________________

'Osjećaš da vrijeme prolazi, osjećaš kako stariš i veneš.
Osjećaš da nešto te guši, ne da ti da dalje kreneš.
Misliš da je gotovo sve. U zaborav bacaš svoje snove.
Misliš da je gotovo sve. Ne daj se, spasi se!
Osjećaš da svi su otišli, ostala je samo praznina.
Nemaš se na koga osloniti, svi samo trebaju onog tko ima.
Spuštaš glavu, ničem se ne nadaš.
Misliš da si probao baš sve.
Siguran si da postoji izlaz, ali ne znaš gdje!
Sam protiv svih, znaš preslab si.
Pruži mi ruku i pomoć' ću ti!
Probudi se, ne toni u noć, jer tvoja slabost daje im moć!'
(Mikrofonija - Sam...)
_____________________

'Novi vođa na pomolu, još jedan laže očajnom narodu.
Kažu da je najbolji, pravi čovjek da uvijek bude tu:
Zna da ga slušaju, on upravlja njihovim mislima.
On zna da vole ga, on upravlja njihovim srcima!
Ja ne želim to, ne želim biti ničiji rob!
Možda nisam dovoljno pametan, možda nisam dovoljno star,
ali ja sam svoga tijela, svoga tijela gospodar!!!'
(Mikrofonija - Svoga tijela gospodar)

-Hajde sad. Pokušaj i Ti. Svijet je Tvoj.
Samo ga trebaš prihvatiti ovakvog kakav jeste.
I zapamti, nisi izgubio dok ne prestaneš pokušavati.
The Sun is always rising in the sky somewhere.
Žifio...
D.S. <3

MOJE PRAVO

Ljudi ti mogu uzeti sve,
ali nikad ne mogu uzeti tvoju istinu
No pitanje je...
Možeš li podnijeti moju?

Neki me pitaju zašto sam tako stvarna
Ali oni me ne razumiju...
Pokušavam postupiti pravilno,
prije nego što dobijem ovu bitku...
Svi govore štošta o meni
Zašto me jednostavno ne puste da živim...
Ne trebam dozvolu,
donosim sama svoje odluke...
TO JE MOJE PRAVO...

Želim tako živjeti,
TO JE MOJE PRAVO...
Ne možeš mi govoriti što da radim...
Nemoj me krivo shvatiti
Zaista nisam u škripcu...
Egotripovi nisu moja furka..
I ne vidim ništa loše u tome
da svoju ljubav širim uokolo...
TO JE MOJE PRAVO...

Zapamti da se uvijek ...
Može pojaviti druga šansa.
Novi prijatelj.
Nova ljubav .
Obnoviti snaga.
Budi uporan.
Traži sreću u svakom danu .
Siguran put k neuspjehu je - odustati!
Često budući uspjesi dolaze preko sadašnjih promašaja –
NASTAVI SE TRUDITI!

Vidite, gospodo, razum je dobra stvar, to je neosporno, ali razum je ipak samo razum i zadovoljava samo razumske čovjekove sposobnosti – a htijenje je izraz cijelog
života, to jest cijelog čovjekovog života, zajedno sa razumom i svim ostalim češkanjem.
(F.M. Dostojevski)

Odavno sam znala…

Odavno sam znala da smo tren koji prolazi,
ali koji se ne zaboravi…
Zato do kraja života živjet ćeš u meni,
i kad me jednom ne bude,
nek ostanu samo one uspomene najljepše…
Da me ne pamtiš u suzama kad smo se rastali,
već nasmiješenu kad smo se sreli…
Odavno sam znala da smo suđeni,
ali da je prava ljubav u sjeni bolne sluge…
Neću ti zamjeriti nikad ako me ne nađeš
i ako budeš ljubio druge,
znam da se ljubavi prave rode da bi uveličale čovjeka
i smrvile ga do tuge...
Odavno sam znala da voljet ću jednom,
onako jako da boli do kraja vijeka...
Sada vidim sve što smo imali
teče u prošlost kao rijeka,
ali ta rijeka ne presušuje…
jer i ljubav zauvijek traje…
I tvoj cvijet što si ga darovao,
počeo je da vene,
da umire,
kada si otišao…
Umirao je polako,
iz dana u dan,
umirao polako sa mnom…
I naše slike,
tužno me gledaju,
i tvoja pisma moje suze skupljaju,
svakim danom sve tvoje sto imam,
u tugu me zove,
svakim danom ja se pitam,
zašto volim
ono što izgubljeno odavno je...

Kad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaže: “Odleti sada hiljadu milja daleko da ne bi gledala ravnodušnost kako se gomila u mojim zjenicama…!”
Jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za nju lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav. Ne kaže joj: “Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje, da ne čuješ kako pjevam u predvečerje nježnu uspavanku drugoj dragani koja leži sa kljunom u mom krilu…!” Jer ptica nije površna kao čovjek; ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju još snažnije, i umjesto umirujućih zvukova uspavanke cijela bi šuma morala slušati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol… Zato ptica kad prestane voljeti drugu pticu, ona ostane pokraj nje da tu umre u samoći. A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka, od stida i pomutnje ne zna što bi, i bježeći sve dalje od njega, ugnijezdi u svom srcu njegovu tugu…
(Vesna Parun)

Sreća je možda previše jednostavna da bi se moglo pisati o njoj… sretno proživljen život je, dakle, bezglasno proživljen život. Ispostavilo se da je pisati o životu isto što i razmišljati o životu, razmišljati o životu isto što i osporiti život, a svoj vitalni element osporava samo onaj koga taj element guši, ili se u njemu ponaša neprirodno… istina je to što te razjeda.
(Imre Kertes)

...moja ljubav prema njemu
prestat će kada slijepi slikar
uspije naslikati zvuk padanja
ružinih latica na prozirni sag u
dvorcu koji ne postoji...

Ne postoji riječ za sve. Držanje za ruke podsjeća nas na to kako nam je šutjeti zajedno. Noću, kad se ništa ne vidi u tami, imamo potrebu gestikulirati na partnerovu tijelu kako bismo bili shvaćeni. Kažem: ne postoji riječ za sve.

CREDITS

ldesigns