Ne volim rješavanje problema šakama, a jutros sam svjedočila upravo jednoj takvoj grozoti. Mladić napao starijeg gospodina. I to još ispred zgrade suda. Ispostavilo se da su imali ročište na sudu u nekom njihovom predmetu, a bojim se da je ovakvo rješavanje sudskih predmeta, doslovno u areni ispred suda, sve učestalije jer, budimo iskreni, naš pravosudni sustav je spor i mukotrpan. Ljudima je očito pun kufer sporosti i imaju svoju viziju rješavanja problema. Neki „ispod stola“, neki šakama, neki ucjenama, a neki angažiranjem nekih koji će to riješiti šakama i „ispod stola“ i ucjenama... svatko očito ima svoju metodu, pogrešne sve odreda, ali očito trenutno - jedine učinkovite.

I dosta mi je toga. Hoću vjerovati u ovu zemlju i ovu državu. Hoću vjerovati u ovo što radim. Hoću vjerovati da ne tonemo. Hoću vjerovati da postoje ljudi kojima je srce veće nego ego, a razum i logika veći nego osjećaj manje vrijednosti i manjak samopoštovanja. Jer čovjek koji ima osjećaj za svoju vrijednost imat će osjećaj i za vrijednost drugog čovjeka, i onaj koji ima samopoštovanje imat će poštovanja i prema drugom čovjeku. I želim vjerovati da postoje takve osobe, jer postoje, dovraga, postoje! Samo što su ulice preplavljene moralnim debilima, ego-manijacima i ostalim ljudskim ološem, i to toliko da ne dolaze do izražaja svi oni srčani ljudi, moralni, empatični, jer su uz sve te kvalitete još i skromni, i ova bujica gadosti ih jednostavno prekrije.

U problemima smo zbog sebe samih! Ne napadajmo se, ne ubijajmo, ne udarajmo, pomažimo si međusobno, dovraga! Dan nam je ovaj život da ga ispunimo s drugim ljudima i da drugima ispunimo njihove živote, i to ne udarajući se međusobno, nego pomažući i poštujući se!
Zar nitko to više ne razumije???
Zar nikome više nije stalo???