13.02.2008.
"Bolje biti pijan, nego star...", je li to baš tako? + UPDATE, jaaaako bitan update

Ništa od očekivane zarade iz prošlog posta… molim da kakicu više ne spominjete, jako sam razočarana i tužna i želim to što prije zaboraviti i ne osvrtati se na to…

No, ono što ne smijem zaboraviti i što moram zapamtiti za sva vremena jest da ne pijem rakiju za vrijeme radnog tjedna. Ustvari, da ne pijem rakiju uopće, ali ajd'… barem onda da ne pijem utorkom… jer se posljedice rakije osjećaju još danima nakon toga, i jako je, jako, jako teško raditi polupijana, a vikend je, gledajući od utorka, neopisivo daaaleko. E, a znate što sam ja radila sinoć? Pila rakiju. Problem kod rakije, to jest kod mene i rakije, je što onaj prvi bićerin ide teško, žari i pali i trese, ali nakon tog prvog, heh, ovi dalje samo klize… Problem kod rakije je i u gubitku pojma vremena. "Koliko je ovo, tek deset i deset…" a ustvari je deset do dva (iza ponoći). I 'ko je uopće vidio da konobe rade tako do kasna?

I nisam ja kriva, mislim nije da se pravdam, naravno da vi to znate, da ja nisam kriva, naravno, poznajete me, nema potrebe da posebno ističem da nisam ja kriva, jer zaista nisam kriva… majke mi. Konobar je kriv. Samo je nadolijevao. Sam, bez našeg poziva. Našeg – to smo Danči (ona iz prošlog posta koja je i zamutila cijelu tu kašu s kakicom i zgoditkom) i ja… A kad smo nas dvije u kombinaciji, onda je to jako opasno, jako s velikim J, a na kraju ipak stradamo samo nas dvije. A stradamo uvijek. Ne - gotovo uvijek, nego baš uvijek.

Zbog propite noći, jutros sam zakasnila na posao. Naravno, zar je nešto drugo bilo za očekivati? Glava mi se raspada. Centar za ravnotežu mi je poljuljan, a probava rastura. Stranke odnekud samo dolaze i dolaze (srećom i odlaze) i nešto razgovaraju sa mnom, ili barem one misle da razgovaraju sa mnom… i ja vidim da otvaraju usta, ali sve što čujem je "….bla bla bla blabla blaaa bla bla bla bla bla…" i mislim u sebi "danas je srijeda, sutra četvrtak, petak će biti najteži i tek onda je vikend, ajme, sranje, ma mogu ja to izdržati, mogu mogu mogu…". Ništa od hrane ne mogu ni primirisati, želudac mi jedino podnosi bajame (bademe) koje, evo, lagano grickam od jutros. Na bajamama i vodi sam. Izgledam očajno… ma, izgledam pijano, a za nekih sat vremena moram odraditi razgovor s jednim, kao "velikim" klijentom. I to baš zgodnim! A ja ne samo da izgledam očajno nego mi ni pamet nije baš na svom mjestu. Znači, ukratko - ružna i glupa !

Sreća da sam jučer bila kod moje spasiteljice – frizerke, pa mi je barem frizura danas "na mjestu" (ili meni ovako pijanoj samo djeluje da je na mjestu). A možda da ovaj sastanak odradim sa sunčanim naočalama. Ili onako s leđa… samo da mi se oči ne vide. Oči me odaju. Izdajice! Ni cijela bočica Visine kapi koju sam jutros ukapala, ne pomaže.

O, B(l)ože, kad ću već jednom odrasti i uozbiljiti se ???!!!




UPDATE: nakon polupijanog jučerašnjeg dana, sinoć nikako nisam mogla zaspati i jedan mali vražićak u meni se nešto ritao, skakutao, hopsao, uglavnom, nije mi dao mira, okrenula sam TV program na Kunolovca (evo im malo reklame) i nakon nekoliko pokušaja zivkanja, a to je moj prvi put da zovem te TV nagradne igre (i naravno psovanja s moje strane "lopovi jedni obični, pič... bip bip materina, kradete poštenom svijetu novce" jer vjerujem da svi već znaju sistem tih nagradnih igara), i nakon stvarno tek nekoliko pokušaja - DOBILA SAM VEZU... i da skratim priču - gnjac u kakicu ipak nije bio uzaludan... i eto, zaradih 1500 kunića... ma nije neka lova, al' je zato velika satisfakcija...
ZAKLJUČAK: : kad vidite govno na cesti - ne zaobilazite ga... !!!



- 10:48 - Komentari (30) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off