Ljeto me izmamilo van...

Na sunce... u more...

U noćne izlaske... ali one predobre... predobre kao ovaj vikend...

Izlasci u kojima se ne slomiš nego poletiš ...

Moja D. i ja... već uigrana ekipa... kad nas ponese glazba, ples, ljetna vrućina, tequilla, smijeh, susreti s prijateljima... Možda nas, što se tequille tiče, ponese i malo više od onog što tijelo može podnijeti, pa se ujutro osjećaju posljedice, ali ni one, posljedice, ne mogu biti tako strašne da bi nas spriječile da ih, poput razigrane djece, izlječimo smijehom… onim gromkim, zvonkim, jednostavnim, iskrenim.

Počelo je vrijeme kad živim život ne kao ozbiljnu igru... nego samo kao igru... Zezanciju... Život kao ispušni ventil... Život kao igru bez granica... Možda pomalo i neozbiljno... netko bi rekao, ali ja kažem nema veze... jer bitno je da jednog dana, kako se vlak bude približavao zadnjoj stanici, možemo pogledati iza sebe i reći: "Wow, ovo je bila je*eno luda vožnja…"

Ljeto je pravo vrijeme da se nadoknadi sve ono propušteno u zimskim mjesecima... pravo vrijeme da se tijelo odmori od stresa, od strke, od sirovina...

Ako je za mene Zima mjesto sputanosti i ograničenja, Ljeto je čista suprotnost… Ljeto su Bahami i Bahli kakvi se viđaju na turističkim prospektima i plakatima…

Jednostavno je počelo... život u ljetnom izdanju...

A vikend je samo bio nagovještaj jednog prekrasnog dugog ljeta...