02.03.2007.
Malo o meni... pa onda još malo o meni... :)))))

U tijeku je još jedna štafeta, u kojoj je, ovoga puta, potrebno malo pojasniti odabir svog nadimka. Zahvaljujući Big Blue, taj je zadatak pao sad na mene, što mi je jako teško, jer zaista u odabiru mog nadimka nije bilo puno filozofije.

Ali, evo, ukratko, zašto sam ja baš just-a-woman….
Paaa, valjda….

... zato što sam žena (no, to ste i sami shvatili do sada) smijeh
... zato što mi je drago što sam žena smijeh
… zato što mi ide na živce kad čujem ili vidim neki slučaj spolne diskriminacije, ma koliko banalan i bezbolan on bio. U tim slučajevima postajem feministički nastrojena. Nakon završenog faksa i obilaženja raznih potencijalnih poslodavaca, nije bilo onog koji me nije pitao: "Da li želim imati obitelj i djecu?" i "KADA to planiram?"… Ne samo da su mi tražili diplomu, nego su tražili i moju natalnu kartu, ne bi li nekako mogli predvidjeti nakon točno koliko ću vremena od kada me zaposle otići na porodiljni… Takve stvari me razbjesne, ali onako, po ženski me razbjesne,
... i na kraju, jednostavno, zato što volim sve što vole žene i zato što sam u nekim situacijama zaista samo obična žena smijeh:
1. kad sam u komi, idem u šoping
2. kad sam u šopingu slaba sam na cipele, torbe i šalove. Jaaako slaba…. jaaaaako… JAKO,
3. imam one grozne-dane-loše-frizure i onda mislim da ništa drugo na meni ne valja (kao danas),
4. grozna sam za vrijeme PMS-a, sama se sebe bojim tih dana i pravilo je: "Ne približavaj mi se, ne odgovaram za posljedice", a čak i mislim da bi se ženama PMS trebao uzeti kao olakotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne za počinjeno kazneno djelo,
5. ponekad samu sebe iznenadim koliko mogu neke stvari zakomplicirati, ali ono, baš baš, zakomplicirati…


Eto, a sad, ova štafeta goes toooooooo:
jamais
Tedica
leni
Hrki
stereokemija

***

Za razliku od brzog i laganog odabira nadimka, muku mučim s odabirom pločica (vidi gore pod 5). No, izgleda da sam ih IPAK i NAPOKON odabrala. Dobro, ne baš odabrala, ali sam suzila izbor na tri vrste. Prvo sam suzila odabir trgovina u gradu, a onda sam suzila i ponudu pločica. No ta je faza trajala dosta dugo. Više od mjesec dana. Dva mjeseca. Malo više od dva mjeseca. Uglavnom, malo-pomalo, povuci-potegni, malo sim'-malo tam', hopa-cupa, i ja sam se nekako uspjela odlučiti za te tri vrste... Bravo ja! Good dog! Vau, vau… Po prirodi nisam neodlučna, zaista nisam, ne znam što mi bi prilikom odabiranja pločica. Dogodila se transformacija za koju uopće nisam bila svjesna da se može dogoditi MENI. Možda mi je ovo bilo potrebno u životu jer kako bih inače doznala da ipak imam tu neku neodlučnu crtu u sebi i da se za-Boga-miloga-u-budućnosti-moram-kloniti-pločica...
Uglavnom, na kraju nam je prodavačica, kojoj se sigurno već povraća kad me vidi na vratima, dala uzorke pločica koje su se meni svidjele, da ih odnesem doma i u miru razgledam sa svih strana i u svim mogućim kombinacijama. Onda možete misliti koliko me ta žena više NE ŽELI vidjeti u svom dućanu do mog konačnog odabira. Tako smo dobili i uzorke parketa oko kojih smo se dvoumili. No, parkete sam odabrala lakše nego ove fuckin' pločice. Možete li vi vjerovati da ja sinoć nisam mogla zaspati do 2, 3 sata posli ponoći jer sam razmišljala i dvoumila se oko izbora. Ma, prestrašno. A pomoći od mog dragog – NIKAKVE. Ogradio se od bilo kakve odgovornosti: "Ma, ti odaberi! Kad konačno odabereš ja ću ti samo reći moje mišljenje." Vjerojatno ne želi, ukoliko se pločice pokažu lošim odabirom, da mu kasnije to nabijam na nos kao njegovu krivnju. Jer to bih sigurno napravila! Skužio me! Eto što donosi zajednički život! Sad unaprijed može predvidjeti neke moje poteze, pa ih na vrijeme spriječiti i izbjeći moju zamku.

Ali, ipak sam sinoć, netom prije nego sam zaspala, negdje oko 3 sata poslije ponoći, dok je dragi probijao tišinu noći svojim glasnim disanjem (tako on zove hrkanje, i ubio bi me da zna da sam to ovako javno rekla, ali neka mu je, to mu je osveta za pločice smijeh) i blaženo spavao, u već neuračunljivom stanju zbog nesanice, uspjela odlučiti… pločice su odabrane! THE PLOČICE. Popodne ih ili kupujem ili odustajem od njih uopće… Ma, ako ih ne kupim danas popodne, odustat ću od kupatila općenito u stanu. Srušit ću ga i napraviti balkon, pa ćemo fino kenj-kenj vani na svježem zraku…

Nakon parketa, i sada nakon pločica… već se bojim kako će ići priča sa bojom zidova…





- 14:06 - Komentari (37) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off