Borim se ovih dana s nedostatkom vremena. Premalo mi je 24 sata dnevno. Treba mi 36 sati. Svake godine pred božićne blagdane ogromna nam je gužva na poslu. Ali na takvu ludost sam već navikla. Znam da će se za tjedan-dva i gužva smanjiti. No, ono što okupira moje slobodno vrijeme je uređenje mog novog malog stančića. Postupak sređivanja stambenog kredita je u tijeku, a ja sam krenula u pohode na trgovine u izabiranje parketa, pločica, WC školjke, vrata, štokova za vrata, čeličnih konstrukcija (ne pitajte!)...

Na pitanje kakve parkete želim, kakve pločice, boje zidova... moja prva misao je bila da nemam pojma. Imala sam opak plan! "Znat ću što želim kada to i vidim". Tako sam birala i svoje muškarce. :))) I uvijek je moj odabir bio nepogrešiv. Uz pokoju iznimku... :)

No, ljudi moji, to je tako grozan plan. Umorila sam se već u prva dva dana šlepanja po dućanima. Umorila sam se od svih tih ponuda i primjeraka. I na kraju je ta ponuda, koja je u početku izgledala famozno i prepuna lijepih stvari i puna mogućnosti kombiniranja, meni postala premala. Pusta lutanja ni za što. Odbacila sam svoj opaki plan!

SAD imam viziju svog stana. Opaku viziju! No, meni opake stvari očito ne idu za rukom. Moja vizija se pokazala neostvarivom, jer to što želim – nigdje nema. I sad, uglavnom, ponovno obilazim već obiđene trgovine, ovaj put s vizijom, no prodavači me sada gledaju još bljeđe nego prije. Vjerojatno se uklapam u neki profil tipičnog kupca-koji-ni-sam-ne-zna-što-dovraga-želi, pa su ih još u školi naučili kako treba postupati sa mnom. Ali, ne znaju oni da ja ustvari padam na slatkorječivost i da ću im se, s takvim njihovim pristupom, ponovno vratiti. Ja sam njihova noćna mora. A još kad se pojavim sa mojim dragim – e, to je tek ubitačna kombinacija... On je u stanju inzistirati prodavačima da ga vode u skladište kako bi se zajedno s njima uvjerio da u skladištu ZAISTA nema ničeg što nam već nisu pokazali u trgovini. Takav je i kad idemo u kino ili kazalište. Ako su sva dobra mjesta već prodana, onda on, onako diskretno da ga ne čuje ostatak reda, priupita blagajnicu:
"Molim vas, nama dajte one karte koje držite ispod pulta."
"Mladi gospodine, nemam ja nikakve karte ispod pulta."
"Ma imate sigurno barem dvije karte na nekoj dobroj poziciji. Znam ja kako to ide."
Ja se čitavo vrijeme crvenim i glupavo se smješkam tipa nemam-pojma-što-on-to-govori, no, moram mu priznati da sa svojim šarmom uspijeva razbiti sve blokade kod blagajnica i prodavačica. Blagajnici i prodavači ipak su moje područje... :)))

Eto tako, glava mi je u balunu, ne znam što ću prije i samo se nadam da se do kraja neću raspasti u komadiće... BTW, ako netko zna gdje i kako mogu nabaviti sive parkete, neka mi javi... : )))