Još 10-ak dana i gotov godišnji, pa se trudim iskoristiti svaki dan...

Do sada sam posjetila Pelješac, Mljet i Korčulu, i to sve u jednom danu. Pelješac, Mljet i Korčulu neću opisivati, to će u svojim postovima detaljno i puno bolje od mene obraditi Da_Vinci, tako da ću vam ja o tome napisati samo poneko slovo, a malo više o putovanju po morskoj pučini. U obilazak tih otoka krenuli smo rano ujutro dragi i ja s njegovim brodom, ali ne tako brzim, pa smo na morskoj pučini proveli veći dio vremena. I što da vam kažem? Sada razumijem sve one pomorce koji su vjerovali... koji su bili uvjereni u postojanje – morskih sirena ! Nakon nekog vremena «buljenja» u pučinu (u mom slučaju višesatnog buljenja u tom pravcu), zaista počnete razaznavati neke likove kako izranjaju iz morske površine, i kako plivaju uz vaš brod. U početku su ti likovi nedefinirani, ali ubrzo počinju dobivati sasvim jasnu figuru. Da, morske sirene!!! Ja sam, naravno, vidjela muške morske sirene. Bili su prekrasni. Gipki, crne mokre kose i s plavim očima, dubokog pogleda kao more. Treptali su mi i zavodili me svojom igrom i plesom...

A onda su me u stvarnost vratila još jedna predivna morska bića – dupini! Obožavam ih. Plivali su nedaleko od našeg broda, a ja sam od radosti pljeskala ručicama kao dvogodišnja djevojčica. Htjela sam zaplivati s njima, stvarno, baš ih obožavam! Ma, mora da sam nekad davno bila neka morska životinja! Tko zna, možda sam bila - morska sirena! Wow! Ili dupin! Wow! A 'ko zna, možda sam bila – morski jež! Ili neka morska alga! Ili ono ljigavo morsko govno! A možda samo kamen u moru! Neee... bolje da se vratim na početak i zamišljam sebe kao morsku sirenu! :))))))

Na Mljetu smo iznajmili bicikle, pa smo se malo ludirali (bolje reći – malo više glupirali). Bicikl nisam vozila sigurno više od 5, 6 godina, i sada razumijem kad se za nešto što dugo niste radili kaže: "...to ti je kao vožnja bicikla. Ne moraš je voziti godinama, ali kad sjedneš na nju, znat ćeš kako..." Malo mi je trebalo da opet «uđem u štos», tim više što mi se u glavi ljuljalo od višesatne vožnje brodom, ali kad sam krenula bila sam nezaustavljiva. Stali smo tek kad je mom dragom u tom glupiranju pukla guma, a ja sam na to, što ošamućena od sunca i vožnje brodom, a što ošamućena sama po sebi, grcala od smijeha.

Dočarala bih vam svu tu viđenu ljepotu slikama, ali fotoaparat nam je riknuo pri povratku i sada se samo nadam da ćemo uspjeti sačuvati slike. No, zaista nešto predivno!

Eh, da, ovih sam dana i pokušavala naučiti skijati na moru. "Pokušavala" je ključna riječ! Promatrajući druge, to izgleda kao nešto vrlo jednostavno. Jednako, recimo, rolanju. Par pokušaja i - rolaš! A-ha ... dream on... Zaradila sam ogromnu modricu na lijevom bedru (veličine cijelog bedra), jednu manju na desnom gležnju (veličine jabuke), više malih (veličine trešnje) po guzama, ogrebotinu na lijevom koljenu, da ne ističem upalu svih mišića i bolove u zglobovima, tako da sada ne samo što izgledam nego i hodam poput Frankensteina (ono, blago rečeno!). Skijati nisam naučila! Kad zacijele rane i prođu bolovi, možda pokušam ponovno! "Možda" je ključna riječ!

Idem sad malo do vas, nadam se da nisam puno toga propustila, jako me zanima što ima novog kod svih vas!

Pa-pa do uskoro...