30.06.2006.
Pismo ženi na službenom putu:

"Sve je u redu, draga! Puno hvala na tvom lijepom mailu. Ne trebaš se brinuti za mene. Sve je u redu. Kuham sam, i svakim se danom sve više čudim kako to dobro funkcionira. Čak sve to mogu i pojesti bez da idem u bolnicu na ispumpavanje želudca. Jučer sam pekao krumpir. Mora li se krumpir čistiti? Dok se to peklo, otišao sam kupiti kruh. Kada sam se vratio, emajl u tavi se skroz otopio. Nisam mogao vjerovati da tako malo može izdržati. Dim u kuhinji se razišao u međuvremenu, no mačka je crna kao gavran i kašlje. Od tada panično bježi čim uključim kuhalo ili počnem lupati s tavama. Kako, kao što znaš, moram najmanje jednom dnevno pojesti nešto toplo, mačka se više niti ne pojavljuje.

Reci, koliko se dugo kuhaju jaja? Kuhao sam ih dva sata, no nikako da postanu mekana. Daj mi napiši molim te, da li se zagoreno mlijeko može još za nešto upotrijebiti. Da li da ga stavim sa strane dok se ti ne vratiš? Imao sam lagani problem sa gulašom kada sam htio ugrijati konzervu. Nažalost, eksplodirala je u mikrovalnoj. Vratašca od mikrovalne su izletila kroz prozor i uništila naš lijepi staklenik ... i prozor isto. Kako je prozor bio zatvoren (moram ga držati zatvorenim kada kuham jer inače uvijek dođu vatrogasci), izletio je skupa s doprozornikom. Udarni val je bio strašan. Konzerva je nasuprot vratašcima izletila kao raketa prema gore, probila strop i pogodila kćerku gospodina Horvata, u sobi iznad kuhinje, točno između nogu, no nije joj se ništa dogodilo!

Da li ti se već dogodilo da ti se prljavo suđe upljesnivilo? Kako li je to samo moguće u tako kratko vrijeme? Ti nisi niti puna četiri tjedna u Engleskoj. Iza sudopera štošta živi, mogao bi čovjek 'Svemir' snimiti. Otkuda dolaze samo svi ti gmizavci? Da li si ih možda ti tamo ostavila?

Uglavnom, napokon sam se sabrao i išao oprati suđe. Draga, nemoj se molim te ljutiti i vikati, ali onaj dobar porculan od tvoje bake je polomljen. Izgledao je tako čvrsto da mi nije bilo ni na kraj pameti da neće izdržati. Možda su 1.000 okretaja mašine za rublje ipak malo previše. Usput rečeno, i ona je isto pokvarena. Prilikom centrifugiranja je veliki nož za rezanje mesa malo oštetio bubanj ... i sada se nalazi u zidu ... nož, ne bubanj. Bubanj je probio 30 centimetara zida od cigle i sada leži bez veze negdje vani. Dok sam jeo, zaprljao sam nažalost tepih u dnevnoj sobi i to sokom od rajčica. Ti si mi uvijek govorila da se sok od rajčice ne da ničim izvući. Tu se, nažalost, varaš draga moja, fleka je odlično izašla, dlake od tepiha nažalost isto. Možda ipak nisam trebao uzeti nitrorazrijeđivač.

Frižider sam morao otopiti. Ti si uvijek tako nespretna, led se da odlično odstraniti sa zidarskim čekičem. No, čudno, sada više ne hladi nego grije.

Draga moja. U četvrtak sam zaboravio zaključati kuću. Mora da je netko bio ovdje jer nedostaju neki vrijedni predmeti, no, "novac ne čini čovjeka sretnim", kako ti to uvijek kažeš. Ormar je isto prazan, ali, sigurno nije bilo puno u njemu jer ti uvijek kažeš da nemaš što za obući. Kada sam jučer navečer htio nahraniti zeca, prevrnula mi se svijeća. Zec je sad bez dlake. Izgleda prilično smiješno!

Ovim bih htio završiti za danas. Sutra malo više. Nadam se da uživaš u miru bez mene i da se dobro odmaraš.
Puno lijepih pozdrava…"




- 18:20 - Komentari (34) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off

28.06.2006.
U ovom se postu spominje more, kupanje, sunčanje ... jednom riječju - uživanje... Molim one slabog srca, ukoliko se odluče na čitanje, da to učine na vlastitu odgovornost...

Već prvog dana smo se posvađali. Dragi i ja. Razlog? Nema ga. U naletu emocija koje smo osjetili, kad smo se konačno dodirnuli, opipali, omirisali, nismo znali da li da se poševimo ili posvađamo, pa smo krenuli s ovim drugim. Pomirenje je nastupilo tek sutradan. A noć smo proveli dureći se jedan na drugog. Strašni smo u tome. Ne znam kome bolje ide to durenje. Meni ili njemu. Da postoji neko natjecanje u toj disciplini u paru, mi bismo garant osvojili prvo mjesto. Sutradan ujutro probudili smo se svježi kao da nikakve svađe i nikakvog durenja nije bilo. Tu smo isto strašni. Kako došlo – tako prošlo. Easy come – easy go!

Dragi je čak uspio uzeti nekoliko sati slobodno, pa smo brodom odmaglili na pučinu. Daleko, daleko od kopna i njegovog posla. Naravno, tamo daleko, tamo na pučini je palo i «pomirenje». Nema seksa do pomirbenog seksa! Na povratku smo bili 10 godina mlađi i 100 kg lakši, a ptičice su nas pratile čitavo vrijeme pjevajući odu pomirbenom seksu na pučini.

E, da, i kupala sam se. I sunčala. Dragi je obukao ronilačko odijelo, pa sam ga poslala da mi izroni biser. Nije ga izronio, mislim da ga nije ni tražio, mada se on kune suprotno. No, ulovio je dobru večeru! Moram priznati da meni dođe žao tih jadnih, malih ribica gledajući ih kako se bacakaju po brodu i bore se za svoj život, pa sam samo razmišljala o tome kako da ih neprimjetno bacim natrag u more. Naravno, odustala sam. Da sam to i napravila, cijeli bi otok već istog dana brujao o tome. Svaki put kad bi otišli na ribe, ribari bi među sobom pričali priče o meni kao o «onoj luđakinji koja ribarima baca ulov u more». Bila bih predmet njihove sprdnje. Ne, hvala. Ipak je ta misao pobjedila u borbi s mišlju kako spasiti ribe, pa sam se samo prebacila na drugi kraj broda, i nastavila uživati u SVOM životu, kad je već njima sudbina odredila put do našeg stola.

***

...i tako, jednog od ovih vrućih i sparnih dana, ležim ja na plaži, sol na koži, sve je divno, more miriše, ne razmišljam ni o čemu posebno... i onda iznenada osjetim – nedostatak nečega. Nečega . Ali čega? Pomislim da mi možda fali tekućine, pa se napijem hladne vode. Ali nije to. Možda će mi tu nedefiniranu želju zadovoljiti sladoled. Pojedem ga. Nije ni to. Nije ni kava, nisu ni gumeni bomboni... I dok tako lutam tražeći to «nešto», okrećući se oko svoje osi... iznenada osjetim nečiji pogled na svojim leđima. Stanem kao na mjestu ukopana. Polako se okrenem na prstima, i tamo, u kafiću, iza šanka, u samom kutu, doslovno bulji u mene. Čim su nam se pogledi sreli, znala sam – to je to!!! Ruke su mi se počele znojiti, koljena klecati, mislila sam da će mi srce od uzbuđenja eksplodirati i razletiti se oko mene u tisuću sitnih komadića. Skupila sam svu snagu i nekako se uspjela pokrenuti. Korak po korak. Jedna noga ispred druge. Sve dok nisam došla sasvim blizu njega.
«Dobar dan», ljubazno sam pozdravila. Nikakvog odgovora nije bilo. Nije mi ni bio potreban odgovor. Bilo mi je potrebno samo da je on tu. Smireno i opušteno spustila sam svoju ruku na miša... pogledala ga sa zahvalnošću kao starog-dobrog-davno-izgubljenog-ponovno-pronađenog druga, a njegov je ekran zablistao od zadovoljstva… Našli smo se… i putovanje je moglo započeti... www.blog.hr...

Shvatila sam ono što već duže vremena nagađam... Ja sam BLOGOHOLIČARKA... Nedostajali ste mi. I «lovila» sam trenutke da vas posjetim i malo pročitam. No, nisam vas uspjela komentirati. S obzirom na lošu internet vezu, trebalo bi mi cijeli dan da iskomentiram samo jednog od vas. Nadoknadit ću to sada... Vidiš, Galli, ipak nisam izdržala punih pet dana bez vas... smijeh


- 10:11 - Komentari (41) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off

22.06.2006.
Odo' ja malo na jug...

Sve OK. Pakiranje napreduje. Kozmetiku sam svu već spakirala u necesser, robu složila sa strane i navečer ću je posložiti u torbu. Malo mi se čini prevelika hrpa. Ma, sigurna sam da ću uspjeti sve ugurati u torbu. Pa to su sve tanke majičice i hlačice... ljetna garderoba. A moram sve ponijeti. Mislim, recimo, majice... majice moram sve imati sa sobom. Majice se odabiru ovisno o raspoloženju. I što, recimo, da se jedno jutro probudim raspoložena za onu crnu majicu lijepog izreza na leđima sa zlatnim šarama... mislim, moram je uzeti... ili onaj bijeli top bez naramenica sa crnim prugicama... kako da ja unaprijed znam što će mi se tamo nositi.

Pa, dobro, možda je 15-ak majica malko previše za samo 5 dana. I četiri para traperica (ali sve su različite, i stvarno volim sve svoje traperice - uostalom, ja sam jeans generacija i moram se tako i ponašati). I četiri para sandalica (no svake idu uz svoje traperice). Možda da smanjim količinu donjeg rublja. Ispraznila sam cijelu ladicu gdje ga držim. Ostalo je samo ono pamučno. No, dragog nisam vidjela skoro 3 tjedna i ... ne, donje rublje svakako neće biti višak tamo gdje idem... Hm, zašto sam spakirala i tri košulje DUGIH rukava? Možda da ipak uzmem samo jednu za slučaj da stvarno iznenada zahladi. Ali koju od ove 3 da uzmem? Ma, neš' mi ti tankih košuljica što će one puno mjesta zauzeti. A lipanj itekako zna biti varljiv što se tiče vremena. Jedan dan +35 u hladu, a već drugi dan prolom oblaka i temperatura se spusti na 10 stupnjeva. No, ovaj džemper ću sigurno ostaviti doma. Tako je, džemper ću maknuti s hrpe. Evo, već se bolje osjećam jer je sada hrpa puno manja. Pa, da, zbog džempera je sve to i izgledalo strašno. Još kad tu jednu hrpu presložim na tri manje … I kad sve to sad tako gledam, sigurna sam da ću trebati – oh, my God - još jednu putnu torbu.

O, moj Bože, pa ja sam zaboravila spakirati kupaći kostim.

…i poklon za dragog. U ponedjeljak mu je rođendan! Ustvari sam mu kupila dva poklona, za slučaj ako mu se jedan ne svidi!

A možda da ja opet cijelu složenu hrpu iznova pregledam…

***

… Tako je izgledalo moje današnje pakiranje… Jer ja vam, dragi moji, idem kod dragog na Hvar. Uzela sam mali godišnji i vraćam se u srijedu. A ovo gore je opis kako približno izgledaju moja pakiranja. Imam fobiju da ću nešto zaboraviti ili da će mi trebati baš ono što nisam ponijela sa sobom, pa uzmem i ono što treba i ono što ne treba. Ne volim nositi puno prtljage sa sobom, ali nekako mi se dogodi da, eto, gotovo uvijek malo pretjeram.

Što li će tek biti 24.07. kad se budem pakirala za čak dva tjedna godišnjeg???

***
Idem se sad spremiti jer za nešto manje od sat vremena idem malo van s društvom!

Samo… čini mi se da ću opet morati preslagati spakiranu torbu, jer mi je ormar poluprazan i nemam što za obući. Nisam mislila da ću večeras van. Sve mi je u putnoj torbi, a ne mogu van u pidžami (uostalom, i ona je spakirana)!

***

Još jedna poruka za superbitch : za nas koji te volimo čitati, a ne vidimo tvoje postove, pliiiiiiiiiiiiz, prebaci se na neki drugi dizajn, po mogućnosti neki koji će biti čitljiv u exploreru???

***
U slučaju da vam se ne stignem javiti, nemojte me zaboraviti do srijede…
Mada ja neću moći izdržati bez vas punih pet dana...

Sve vas voli vaša Woman...

kiss



- 20:42 - Komentari (30) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off

18.06.2006.
***

Moj najbolji prijatelj je tip s kojim sam prije 6 godina zabrijala jedne večeri tog ludog, sparnog ljeta. Tada, prije 6 godina smo se i upoznali. Ja sam bila bezbrižna studentica koja je došla doma na ljetne praznike, a on je bio dvije godine stariji i svježe zaposlen nakon tek završenog faksa... ali, također bezbrižan. Ta nas je bezbrižnost i spojila.

Hi hi hi... pokušavam mu zamisliti facu kad bi mu priznala da sam na blogu pisala o njemu. Sigurna sam da bi mu laskalo. Ali bi mu bilo i neugodno, jer taj čovjek zaista ne zna primati komplimente.

Uglavnom, upoznali smo se jedne vruće večeri (znam da je bila vruća, sjećam se da sam htjela umjesto u gradski izlazak ići na noćno kupanje), na drvenoj i neudobnoj klupici ispred jednog kafića. Za vrijeme tog prvog kontakta on mi se uopće, apsolutno, ni-pod-razno, ni u najvećem pijanstvu, nikako-nikako-nikako, nije sviđao. Ma, dobro, lažem.... je malo.... ustvari ... iskreno ... oborio me s nogu njegov humor. Nasmijavao me do suza. To smo jutro dočekali sjedeći uz more. Hladili smo stopala u plićaku, i ... plesali valcer. To je nemoguće zaboraviti. Plesali smo valcer, onako nespretno i mamurno od cjelonoćnog ludiranja. On i ja, moja prijateljica i njegov prijatelj. Nije bilo nikakve glazbe, niti plesnog podija. Pjevušili smo sami, a bosi prsti su nam zaranjali u pijesak na plaži. I bilo nam je fantastično. Nakon te večeri postali smo nerazdvojni.

Na kraju ljeta smo, valjda već ošamućeni od sunca i vrućine, nakon jednog noćnog ludovanja, pred zoru, na putu dok sam ga vozila doma, malo zabrijali u mom autu. Ma, nije bilo nikakvog seksa, nego smo se, onako, je li, malo "pohvatali". Nakon te večeri, situacija je jedno vrijeme bila skroz čudna (pitam se zašto?:)) ) Kao da smo se bili malo udaljili. Vratila sam se u Zagreb, zadnji ispiti, stigla zima, novi praznici, i valjda zbog tog vremena koje kao da je prohujalo od ljeta, stvari su se opet među nama izgladile. I od tada smo zaista jako dobri prijatelji.

Zanimljivo je da nikada, nikada, nikada među sobom nismo spomenuli taj događaj. Nikad se nije pojavila potreba razgovarati o tome.

Naravno da dragom nisam spomenula taj događaj. Prvo, jer je to bilo daaaaavno prije njega, a drugo, da moj dragi zna da sam to ljeto ludovala s njim (mislim, on zna da sam ja ludovala s njim, ali ne zna da sam baš tako ludovala s njim), promjenio bi svoj odnos prema njemu, i kad bi njih dvoje bili na istom mjestu u isto vrijeme (a to je neizbježno jer se ipak družimo zajedno), hmmmm... ukratko - to ne bi baš dobro izgledalo :)))

* * *

U petak smo opet tulumarili na naš stari način. Ne, ne, ne, nismo zabrijali. Nije nam to bilo ni na kraj pameti. Ali smo opet ludovali do zore. Nakon dugo vremena opet sam osjetila onu lijepu bezbrižnost za koju sam mislila da je davno izgubljena...

***

PORUKA ZA superbitch : zbog novog dizajna ne mogu vidjeti postove na tvom blogu? Vidim boxeve, ali ne i postove!

- 17:17 - Komentari (42) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off

13.06.2006.
Mala svaštara...

Ovih sam dana opsjednuta lastavicama.
Možda zato što su savili gnijezdo iznad mojh ulaznih vrata.
Možda zato što su mi tako slatki kad ih vidim kako on pazi na nju (doduše, nisam provjeravala koja su kombinacija… on-ona, ili on-on, ili ona-ona, možda su i gay-lastavice …)
Baš me puca neka sentimentalnost kad ih vidim.
Promatrajući ih sinoć dok sam otključavala vrata, prošla mi je kroz glavu misao – da li njima smeta kad ja navečer upalim vanjsko svijetlo?

Vikendom mi obično kroz glavu prolaze takve besmislene stvari… Valjda je to utjecaj nerada na mozak… Preko tjedna ga svakodnevno punim informacijama, podacima, brigom, stresom… onda dođe vikend, nema stranaka, nema dokumenata, mozak gladan informacija, hoće svoju dozu, i onda se uhvati prvog što vidi kad izađe iz kuće … a to su ovaj vikend bile lastavice…. Jadan moj mozgić, malo je prolupao…

***

No osim sentimentalnosti uzrokovane razmišljanjem o lastavicama puca me sentimentalnost i kad čujem ovog uličnog svirača pred mojim uredskim prozorom… ima neki blagi, romantičan glas… mana mu je jedino što svakodnevno ponavlja jedne te iste pjesme… istim redoslijedom… u isto vrijeme… Gle, ko da me čuo, pa je prestao… ajde, ajde, stari, ožeži to opet !!! Lijepo je imati takvu glazbenu podlogu u živo dok radim… I, ajde, barem na repertoaru nema «Štiklu»… šic, šic, mijuu, mijuu… jihhhhaaaaa…

***
Riješila sam elektro i vodoinstalatere… sad mi čak malo i nedostaju … Sinoć sam ih sanjala… da je moj stan otišao na dražbu, da ja nemam prebijene pare da ga otkupim natrag, i da su se instalateri udružili i licitiraju ZA MENE… zamislite koje su to emocije bile koje gajim prema njima, kad ih ja sanjam da spašavaju moje bankrotirano dupe… A dupe mi je bankrotiralo ZBOG NJIH, jer su me oderali živu kad su mi pokazali račun… šic, šic, mijuu., mijuu…

***

Jutros dolazim ja u ured, i imam što i vidjeti… netko nam se pred vratima pokakao… ispustio netko jučerašnji i doručak i ručak i večeru nama pred vratima… fino na tapetić za noge… i to onako baš poštena hrpa… i dok mi u uredu raspravljamo i pogađamo tko bi to mogao biti – ulazi stranka, a za njom tragovi … gac, gac, gac… punim stopalom nagazio čovjek ni kriv ni dužan na kakicu, i još – pazi ovo – pristojno obrisao noge o tapetić (na kraju krajeva – tapetići tome i služe) … šic, šic, fuj, fuj…

***

Kraaaasnoooo.... Jedino što ovaj vikend nisam izašla vani ... i malo mi je kriza :))) ... moram se pod hitno naliti ko stoka... :)))))))))))



- 13:09 - Komentari (37) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off

09.06.2006.
* * *

Znate onu pametnu i mudru - da slika vrijedi tisuću riječi...

Želim da mi današnji dan bude upravo takav, u slikama... Ako mi netko želi nešto reći ili ne-daj-bože prigovoriti, molim lijepo, danas sve što je upućeno meni uvažavam samo ako je u slikama... Primam sve - slikano mobitelom, digitalnom kamerom, polaroid kamerom ...
... naslikano rukom, istetovirano ...
... primam male slike, velike, primam i one skupocjene od najpoznatijih autora ...
... primam portrete, pejzaže, voće i povrće, floru i faunu...


I zato će i ovaj post biti s malo riječi (i ovo do sada napisano je ustvari previše za danas)...

I zato u nastavku - istina u tri sličice .... Moji dragi muški bloger- prijatelji: ne se ljutit na mene, sve je ovo ipak šala...


Muškarac PRIJE braka:



... taj isti muškarac ZA VRIJEME braka:



...i na kraju, taj isti "on", ali NAKON razvoda:




Svima vama, vaša Woman želi ugodan vikend u slikama šarenih boja....

mah mah


- 09:12 - Komentari (31) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off

06.06.2006.
Thai-masaža... kratko i jasno...

Ovaj sam vikend ponovno bila kod dragog, na onom njegovom otoku, gdje će on boraviti cijelo ovo ljeto, a gdje ću ja dolaziti uglavnom vikendima...

Ako mi vikendi budu kao što je bio ovaj.... eto me odmah ponovno sutra tamo ...

A što je to bilo tako dobro?

Pa, recimo da sam bila na pravom mjestu, u pravo vrijeme i dobila nezaboravnu masažu... Naime, bila je tamo grupa nekih engleza na tečaju joge, program zvan "relax your soul" koji su organizirali opet neki englezi, bračni par, koji su, pak, odlučili skrasiti se na našem plavom Jadranu, pa okupljati tako s vremena na vrijeme svoju ekipu, istomišljenike, uglavnom svoje engleze i osigurati im nekoliko dana mira i opuštanja na zaista prekrasnom mjestu... i svi su oni bili smješteni u apartmanima mog dragog...

I onda sam im ovaj vikend u život ušetala ja... sva zakržljala... bogomdana... Mislim da se još oporavljaju od moje prisutnosti... Moram priznati da me joga ne zanima. Nemam ništa protiv toga, ali imam svoje načina opuštanja i traženja svog vlastitog mira koji se ne podudara s njihovim načinom. Ali, heeeeeeej, masaže su im ZAKON !!!!!

A kako sam tim doseljenicima ja jako draga i mila i simpa, onda sam lako od njih i užicala masažu... Maser je bio kržljaviji od mene, pa sam prvo pomislila "pa, ko će koga ovdje masirati"... A onda je počeo s nekim uvodnim pitanjima kako bi otkrio koji tip masaže mi je potreban... "Jesi li alergična?" "Ne, masiraj me", "Jesi imala neku operaciju nedavno" "Ne, masiraj me", "Piješ li trenutno neke lijekove" "Ne, masiraj me", "Jesi li trudna?" "Ne, masiraj me jbt već jednom"...i tako nakon tog polasatnog intervjua, kaže on da bi meni odgovarala masaža koja se zove Thai-masaža ("nazovi ti to kako hoćeš, samo daj počni već jednom!")... ali za tu thai-masažu, kaže on, moram skinuti gornji dio odjeće... mislim, stvarno je pametan, pa nisam ni mislila da će me masirati preko tone džempera koje sam imala na sebi... kaže on: "Ali i grudnjak...?" I šta je on mislio s tim (???)... pa ja skidam svoj grudnjak usred bijelog dana na poslu i o tome pišem na blogu, pa da ga ne bi skinula za jednu tako korisnu stvar kao što je ta njegova Thai-masaža... No, ljubazan kao i svi englezi, objasnio mi čovjek da je u Indiji morao masirati žene preko odjeće, a u nekim kulturama je čak ZABRANJENO da muškarci masiraju žene uopće... A jadničak, pomislim ja, pa on ne zna u koju je kulturu došao... pa ovdje je i prihvatljivo da nas žene masiraju muški maseri. Po mogućnosti zgodni i nabildani, koji ti dolaze u kućne posjete... No, dobro, razbila sam mu tu zabludu o onama...

I tako me smjestio, ležim ja potrbuške (ne, nije imao nikakvog kontakta s mojim grudima), stavio svoje nauljene ručice na mene ... a ja se lagano počela topiti... I tako on masira, razbija čvoriće u vratu, moji mišići skakuću od radosti, a ja lagano, lagano, tonem u neki trans.... gubim dodir sa svijetom oko sebe... u polusvjesnom stanju još sam imala snage promisliti: "Ma kog se vraga to nalazi u tom ulju s kojim me masira; jbt pa mogao mi je svašta staviti; čekaj malo, ja tog čovjeka niti ne znam; pa i da idem vikati tko će me čuti... ali ovo je tako diiiiivno... ma je li on to mene nadrogirao, a da ja to ni ne znam; hej, čovječe, ovdje kod nas bi mogao dobro zaraditi s tim svojim mješavinama...."

...i odjednom zamračenje uma... glazba u ušima... crnilo pred očima... gubim svijest... i ode woman u nesvijest....

To je doslovno bila masaža da padneš u nesvijest... A nije niti dovršio svoj posao do kraja ... Thai-masaža se sastoji od dva dijela: prvi je, naravno, masiranje, a drugi dio, rastezanje... Mene je, naime, totalno oborila i sama masaža... ko zna kakva bi se vratila doma s tog vikenda da me uspio i rastegnuti... vratila bi se dvostruko viša... i ovako imam problema s kupovanjem majica jer su mi svi rukavi prekratki, što bi tek bilo da sam doma došla rastegnuta Thai-masažom...

Njegov je komentar na moje padanje u nesvijest bio da je to sve normalno... Helloooouuuuu, mogao si me barem obavjestiti na posljedice umjesto da si me pola sata driblao s tim hoću li skinuti grudnjak !!!!

Sutradan sam se umiljato vrzmala u njegovoj blizini ne bi li dobila još jednu masažu... ili barem rastezanje... nije htio... rekla sam da ću opet skinuti grudnjak ... nije htio... I sad ti budi pametan s tim muškarcima...



- 09:01 - Komentari (47) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se