31.05.2006.
A što ću staviti u naslov... pojma nemam... ne radi mi mozak...

Koja sam ja naivna glupačica, pa ja ću poludit'... ja još vjerujem da se neka prava građanina mogu ostvariti pravnim putem... i onda tjeram vodu na svoj mlin... ali dok voda dođe do mog mlina, nakupi se svakakvog usputnog sranja i kad dogura do mog mlina, to više nije ona čista i bistra voda koju sam ja tjerala i naganjala... onda je moram filtrirati i odvojiti sranje od bistrine i čistoće.... i onda kad to i uspijem – gdje ću sa svim tim sranjem... slažem ga u SVOJE skladište... skladište je već krcato...

O čemu ja uopće pričam? O svom poslu... tužim, žalim se, prigovaram, bunim se, zastupam nečije interese, tražim rupe u zakonu, pa onda te rupe krpam šarenim zakrpama, lijepim, krojim, šivam... I na kraju ispada da cijela ta borba ZA NEKOGA s vremenom postane moja vlastita borba... i onda stranka nakon višegodišnje borbe usudi se pogledati me u oči i reći da – odustaje... jer, kao, ona ne bi protiv našeg pravosuđa i protiv naših sudaca!!! Pas ti mater, nećeš odustati... idemo do Europskog suda, do Strasbourga, tužit ćemo i državu i korumpirane suce i laž i samovlast... ali voda će doći u moj mlin...

Preosobno shvaćanje poslovnih zadataka dovodi do – blago rečeno – ludila... A u ludilu razum je podređen nekim višim idejama, vrijednostima, ciljevima... no od kuda dolaze i kako nastaju te ideje, vrijednosti i ciljevi... i tko o njima uopće odlučuje? Možda oni kod kojih je također već nastupilo neko njihovo ludilo... pa se i radi samo o borbi i nadmetanju dva ludila... Od dva ludila koje je bliže razumu? ... I tko opet i o tome odlučuje?

Guram i guram i guram gromadu od stijene uzbrdo... na leđima mi torba, u torbi hrana i voda za okrijepiti se, ali ne mogu ni do hrane ni do vode jer ako zastanem i posegnem rukama za torbom, stijena će se strmoglaviti nizbrdo i pričepiti me junački...

* * *

Ustvari, uopće nisam htjela o tome pisati nego o novom zakonu kojim će se zabraniti pušenje na javnim mjestima... E, zaboli me i za taj NOVI zakon, kad vidim kakvi su ovi stari... Pušači, ne bojte se – i ovaj će biti pun rupa, krpa i zakrpa. No, o tome, da sada ne duljim, u nekom drugom postu...

* * *

Ohoho, uveli su nam i "Odaberi kategoriju"... pod koju ću kategoriju staviti ovaj post... mmmm... ovo svakako spada pod - poeziju... :))))))





- 23:00 - Komentari (45) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off