S obzirom da je danas Valentinovo, možda bi «kao» morala nešto napisati o ljubavi i zaljubljenosti. Ali, iskreno rečeno, meni je Valentinovo ama baš kao i svaki drugi dan. Ja spadam u onu kategoriju ljudi koji za Valentinovo kažu: ako si zaljubljen - onda je svaki dan tvoj dan, a ako nisi zaljubljen - što se onda oni zaljubljeni moraju preseravati s tim «kao» njihovim posebnim danom…

Čini mi se da je to samo još jedan «dan» u nizu dana koji je potpuno iskomercijaliziran i podređen potrošnji… Ili se to meni samo čini… ili ja to samo tako shvaćam… Jer da se mene pita, ja bi najrađe ostala doma sa svojim dragim i ako već taj dan mora po nečem biti poseban, onda neka bude poseban po ludom i neobuzdanom seksu, kojeg ćemo, posebno za taj poseban dan, začiniti s nekom posebnom posebnošću, pa da bude još luđe i neobuzdanije… Eto, da se mene pita to bi bilo tako… a ni mom dragom ne bi smetalo… zasigurno…

Ali, ne ide to tako lako… danas je i sex podređen nekim drugim stvarima… ne možeš baš uvijek kad TO i hoćeš. Ne možeš, kao što to preporučuju neki ženski časopisi, za vrijeme pauze (koja traje pola sata) šmugnuti do mjesta gdje se nalazi tvoja meta, nazvati metu na mobitel i maznim mu glasom prišapnuti: «Dragi, jesi za jedan na brzaka…?» Jer dok ja izađem iz svog ureda, dok dođem do auta, dok se iskobeljam iz prometne gužve koja je najgora baš u vrijeme moje pauze, dok okončam svađu s nekim manijakalnim vozačem ili vozačicom (inače sam pravi pacifist, ali u voznim situacijama šiknem lako), dok se došlepam do mjesta gdje se nalazi meta… ne samo da bi prošlo vrijeme moje pauze, nego bi do tada vjerojatno bila na rubu samih živaca zbog neuspjele misije. A o tome gdje bi u međuvremenu nestala ona napaljenost s početka pauze - ne moram ni govoriti…

No da se vratim na današnji dan… večer nam je rezervirana za prijatelje… još dva zaljubljena para… i znam da će nam biti «ludo i neobuzdano» (iako ne u smislu koji sam ja imala na umu za večeras :)))… i čast mojim dragim prijateljima, ali ja sam danas u jednom feelingu da bi se zaista s pauze pokupila, odlepršala do svoje mete i … jednostavno i bez kompliciranja – zabila gol... a s obzirom da sam opisala «problem s pauzom»… ostaje mi večer. I noć… koja mi, eto, uopće i ne ostaje, jer je rezervirana za večeru s frendovima… Hmmm, slamčica spasa bi mogao biti i jedan sasvim običan WC u restoranu… :)))

E, pa društvo: SRETNO VAM VALENTINOVO... I nek' vas one Amorove strelice izbodu na pravim mjestima... svakom po njegovom guštu...