ponedjeljak, 01.09.2008.

Vraćamo se, punom brzinom, u svakodnevicu školskog života...

Dakle evo mene opet, skoro 2 mjeseca nakon prošlog posta.

Moram reći da sam ljeto provela odlično, bila sam na Pagu, pa u Slatinama na Čiovu kod najbolje frendice, i onda s njom u Rijeku. Ljeto je išlo uobičajeno sve dok nisam otišla u Slatine i onda 12 dana nisam imala mira... xD

Nakon što je Amy otišla jedan dan nije mi se dalo uopce dizat sa stolice, bila sam umorna i spavalo mi se. Prije toga mi je bilo odlično doduše, iako smo se i ja i ona iscrpile do maksimuma. Mimi je bila sa nama u Slatinama, a tu smo se vidjeli sa svima, bilo slucajno ili namjerno.

Što smo sve radili u Slatinama vrlo je riječito opisano na Anamarijinom blogu... =D=D

U Rijeci smo svaki dan išli van sa starom ekipom i moram reći da nam je super bilo, šteta što se dešava samo kad nam netko poput Amy dođe u posjet. xD

Još sam do jednog pametnog zaključka došla: Amy je poput Huna, a tko shvati razumjet će.

Trenutno mi se neda previše pisati. Prvi dan škole protekao je onoliko dobro koliko školski dan uopće može proteći. U smjeni sam sa ekonomskom i full mi je drago, a za ostale škole baš da me je briga, pa i nije. Sa GAM nikako nemogu biti u smjeni. Jedino mi je žao što nisam sa elektrotehničkom i s Matkom u smjeni, ali smatram da je to ipak u neku ruku donjelo više boljeg nego lošijeg. Pa tko shvati razumjet će.

Neznam koliko ljudi uopće još čita ovaj blog ali nadam se da ih ima. A i ja ću nastojat ovih dana, dok se još situacija ne zahukta, vama malo iskomentirat postove. Ne držite me za riječ, doduše, neznam koliko ću lijena biti u trenutku kada za to dođe vrijeme. Tko prizna, pola mu se prašta, ne?

U svakom slučaju mislim da ću vas sad pozdraviti.

Yours still,
Kate the Fool

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.