srijeda, 02.07.2008.

Traži se netko... Nešto... Izgubljeno prije par mjeseci...

Da, da, naslov vam sve govori, ne?

Dakle, ljudi moji, Kate je nazad tocno 2 mjeseca od zadnjeg posta. Planiram neke promjene, sitne, možda dizajn, ali pojma nemam kad. Vidjet ćemo.

Jeli vam se ikad desilo da o nečem razmišljate danima, tjednima, pa čak i mjesecima i dođe taj trenutak i onda koliko god ste varijacija na temu i imali, sve ishlape i opet se nađete u toj situaciji bez riječi, a u glavi ste ih prije imali tisuću? Meni nikad prije. Svaku situaciju dobro izanaliziram, znam sve ishode i šanse za svaki ishod, rijetko me koja situacija iznenadi da ju nisam prije toga provrtila u glavi, važem postotke i dobro promišljam prije nekih događaja. Ovisi koliko su mi važni. I nešto što mi je ovako važno, ja izgubim riječi. Nestaju sve kalkulacije, svi ishodi, ali i početci, neznam više ništa. Ajoj. Filozofiram.

Slijedeca tema... Sumnjam da ce netko jos svratit ovamo.... Al inace kako ste mi vi? I oprostite nisam uopce mogla komentirat jer sam bila zauzeta drugim stvarima (hmmm da...) i nisam imala vremena... () Dakle, šta ima novo, kako ste prošli u školi? (da vidimo ko ce se ovog sjetit na kraju)

Ja sam na kraju uspjela proc s 5... Nekim čudom... Ni sama neznam kako, nisam mislila da je to moguce. Sve ocjene sam pokvarila tamo u 2.-3. mjesecu pa ih digla sad na kraju... Čudno se podudaraju ta vremena s nečim drugim, pa bi nekom svojom logikom tu peticu mogla zahvaliti i nekim ljudima(i svojoj ludoj sreći jer sam zadnja dva tjedna imala više sreće nego pameti...).

Neke stvari su ipak važnije od ocjena a utim stvarima nisam najbolje prošla niti sam briljirala... Neznam kamo, kako,šta više da napravim al neide mi. Svečano objavljujem da ću pokušati odustati. (dakle, Kate se stvarno vratila sa svojim nejasnim postovima)

Bila sam ovaj vikend u Čabru... Predobro je bilo, upoznala sam super ljude i odlično se zabavila. Osim toga, kod mene ništa novo... Neki dan, kad sam se vratila iz Čabra, dobila sam neku anginu, na svu sreću. Prvi dan ujutro me bilo tako strah jer je izgledalo isto kao pred dve godine. Ali nije, hvala Bogu. Iako sam razmišljala što bi se desilo da je, više u smislu kako bi neke osobe reagirale. Nije da sam došla do pametnog zaključka al ajde.

Mislim da bi bilo pametno tu završit post. Valjda ću sada češće pisati...

Velik pozdrav svima i do čitanja!

Yours always,
Kate

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.