četvrtak, 28.02.2008.

I've been waiting in the shadows for my time...

Pa, evo i mene. Bilo bi vrijeme... Niste se valjda ponadali da ste me se riješili? Ne, ne, nikako... I'll be here for loong long time... Oh yeah...

Dakle, imala sam temu. 100% vjerujte mi. Opet sam ju zaboravila. Čudna slučajnost da je ovo već milijunti put ali kad vam kažem... Tako je...

Hmmm da bilo bi vrijeme da prestanem filozofirati... ne?

Kod mene vam sve po starom... Ili ne? Kako se uzme... Neke stvari krenule na bolje, i to mi je super. Čak i streljaštvo je puno bolje... Osim onaj metak kada se dekoncentriram (što se u ovo doba često događa) pa ode negdje Bogu iza nogu... Da... Uglavnom...

Škola malo pati... Ovaj tjedan dobila prve dvojke i jedinicu u srednjoj školi... Hehe moram "se pohvalit"... A da... Ulijenila sam se da je to nešto strašno... (Copyright, ti si kriv! =P =P) Ma neznam šta mi je morat cu to promijenit nekako... Hmmm da. Moram tako rec jer mama ce procitat mozda.

Al ozbiljno vam kažem. Ja cu se promijenit. Jednog dana. Imam ja svoje metode... Hmmm, da.

A šta da vam još kažem osim da sam full sretna zadnjih par dana drži me neka euforija... Nadam se da bude još neko vrijeme, baš mi se sviđa kako se osjecam...

O, i još nešto. Sviđa mi se netko. Jako. Al full... Nitko nezna tko... Hahah cudo za mene... (kome ne kažem neće otkrit nema šanse...)

Idem sad. Laku noć svima!

Ms Kejti. (joj što volim kratke rečenice s točkom na kraju. baš dobro izgledaju. ne?)

Pi.Es. upravo sam otkrila ovaj super test... baš je strava, i rezultati su strava... (ma ja inače volim testove..) Evo vam link pa odite i vidite fora je... click here

srijeda, 20.02.2008.

Don't waste your time on me you're already the voice inside my head...

Pretpostavljam da neki bar od vas znaju pjesmu I miss you od Blink 182.

Je li ju itko od vas pokušavao povezati sa crtićem The nightmare before Christmas? (sad će mi svi reć da da a ja ću ispast glupa... lol...)

Mislim i piše da je pjesma napisana po tome, čak za vrijeme gledanja tog filma. Da, da. Hehe...



No dobro. Zanemarite moje žnj misli... da...

Sada će opet vjerojatno slijediti dio kojeg nitko neće razumjeti i ispričavam se i iskreno se nadam da će te mi oprostiti, ali moram to negdje napisati.

Kopka me nešto u zadnje vrijeme. Neke neizrečene stvari. Prema meni dragim osobama. Otkad je postalo toliko teško osobama reći koliko ti je do njih stalo? Bit će strah. Strah, valjda, od negativne reakcije. Da će ispasti da se ja stvarno prelako vežem za ljude.

A zašto je tome tako? Bit će jer sam otkad sam u srednjoj školi izgubila skoro svaki kontakt sa mnogo dragih ljudi, te ih je jako malo ostalo, a i od njih se udaljavam. Stoga, one neke rijetke osobe, s kojima je situacija u principu ista kao prije, u biti mi postaju bitniji, važniji. A da ja to nemogu izreći.

Imam potrebu da to kažem, ali ne znam niti kako, kada, a ni koja bi bila reakcija. Jednostavno, strah.

Jednoga dana, ili nešto kasnije, reći ću. Stvarno hoću. Drugačije ne mogu.

No dobro, da. Pretpostavljam da je vama, kao i meni, dosta mojeg filozofiranja.

Stay happy! =)

Yours always,
Kates the Lazy ;)

nedjelja, 17.02.2008.

Pogreške...

Eto ja odlučila nešto malo napisati... O čemu?

Ne znam... O pogreškama. Mojima, i onima drugih ljudi.

Neki ljudi će me jako često čuti kako se žalim na nekog recimo što je nestao/la bez traga, bez objašnjenja, samo otišao/la. I da, nije mi drago, niti ne znam zašto je tomu tako. Ali tada se sjetim situacije pred 2 godine, kada sam isto to ja napravila jednoj osobi, samo sam otišla, bez traga. Ta osoba me pokušavala kontaktirati mjesecima, ali iz nekog čudnog razloga ja sam bila vrlo tvrdoglava.

Isto tako, čut će me neki da se žalim na neke druge ljude zbog nekih stvari, a opet skužila sam da ja to isto radim nekim ljudima... A ni sama ne znam zašto... Valjda strah. Ali dobila sam priliku to ispraviti. I oću. Prvom prilikom, a i kasnije, konstantno.

Iz ovoga izvela sam mudar zaključak da se sve vraća i sve plaća. Možda, ako ja budem bolja, i drugi će biti bolji prema meni. Ne možda, nego sigurno. Držim se toga i to mene drži. I zapamtite, ne činite drugima ono što ne želite da drugi vama čine.

Prekjučer sam odlučila ne biti toliko stubborn. Nisam ja od grudge-bearera. (aha, što sam faca, koje ja sve rijeci znam...) U tom segmentu, po tvrdoglavosti, bome nisam jarac. A šta ćeš. Drago mi je zbog moje odluke.

I ovaj vikend počeo je odlično. Frama prekjučer mi je pomogla da odlučim ovo iz gornjeg odlomka. Život je prekratak.

Jučer mi je isto bilo super... Upoznala dosta ljudi, i ono, baš sam nekako sva weee kao i prošli tjedan... Bit će i danas super. Znam da hoće. No matter what, mora. I onda će mi slijedeći tjedan početi odlično. I ja ću biti sretna unatoč tome što nisam ni počela referat iz povijesti, koji ne znam ni o čemu moram napisati. Ali, to je sada manje bitno.

Vidjet ćemo kako će bit do kraja. Nadam se da će biti kao i prošli tjedan. I bolje.

Sad vas sve lijepo pozdravljam do slijedeceg susreta koji ce nadam se biti uskoro.

Vaša jedina i neponovljiva
Miss KT ;) =)

ponedjeljak, 11.02.2008.

Your promises, they look like lies, your honesty like a back that hides a knife...

Naslov nema veze s ničim... Tj. ima, ali nema s ovim postom... ako koga zanima Attack - 30 Seconds to Mars... Odlicna pjesma...

Anyways, vratimo se mi na post... Danas popodne ja sam baš imala neku super temu za post ali sad se uopće nemogu sjetiti o čemu se uopće radilo.

Inače, kako ste mi vi? Kako život, ljubav? Kako ste proveli vikend? Ko se sjeti neka odgovori u komentarima... (baš me zanima koliko ce ih odgovorit)

Moj vikend je bio super. Iz nekog nepoznatog razloga cijeli sam vikend baš bila ispunjena nekom srećom, sve od petka navečer do nedjelje popodne. Ali svijet bi propao da nešto to ne pokvari. Ali kako rekoh, o tome nećemo u postu.

Ovaj vikend, točnije u petak, bila sam na frami i bilo mi je super. U subotu sam imala natjecanje, i uopće se nisam zabrinjavala. Doduše, neke pogreške mi stvarno nisu trebale, ali čovjek preživi. I sve je bilo super, nisam mislila da bi išta moglo poći krivo. Samu sebe sam učinila ranjivom. Da, Kate, what were you thinking? Dobro, neću više.

Uskoro je Valentinovo... Dan ko svaki drugi, znam. Sasvim uobičajeno. U mojoj školi moći ćemo poslati poruke anonimno nekome. Ja sam mislila iz zezancije nekom frendu poslat ali neznam... Što bude bude.

Došla sam do vrlo mudrog zaključka kako svi iz 2.b izgledaju kao da su maturanti. To je nešto nevjerojatno. Haha. Al preživi se. I još mudrih zaključaka sam usvojila ovih dana, dada. Postajem mudrija iz dana u dan.

*dio posta izbrisan, predomislila sam se, neću o tome pisati, ostavljam samo ovaj kraj*

Sagledajmo lijepe strane života. Uvijek ih ima. Neki ih ne vide. Neki ih jednostavno ne žele vidjeti. A to ponekad boli. Kada ljudi u neposrednoj blizini, tvoji najdraži, ne vide ništa lijepo u svom životu.

Lijepo je ustati se toliko rano da vidiš Sunce kako izlazi, lijepo je gledati vedrim noćima u nebo dok šetaš psa. Lijepo je čak i u školi boraviti, jer nisi sam. Tu su oni. A oni će uvijek biti tu, i sve će nam tada biti lakše, ako to shvatimo.

Ne znam zašto sam ovo odlučila napisati, još manje zašto baš ovako, ali eto.

Sada ću vas pozdraviti... Laka vam noć!

Vaša Kate =)=)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.