subota, 29.09.2007.

I need you now...

Eto javljam se opet danas...

Današnja tema će bit licemjerje... Ne bilo koje... Jučer sam pričala s par ljudi o raznim tučnjavama koje se događaju cijelo vrijeme... Ne bilo kakve, one recimo jedan na jedan... I najčešće one između cura... Koje se događaju iz nekog "životno važnog razloga"... I izazovu skandal, skupe rulju i onda njih 10 navali na jednu... I sa strane još njih sto koji poput nekih vjernih navijača bodre cijelu grupu... To je idiotski... I ne samo zato što je to samo po sebi IZUZETNO glupo i idiotski i nepotrebno i NISKO i dokazuje koliko neka osoba nije jaka na riječima...

A zašto je to licemjerno? E pa reći ću vam... Dođite bilo kojoj od tih cura i pitajte "Jeste li za ili protiv rata?"... Mislim da ćete dobiti jasan odgovor i da će vas gledat ko luđaka, možda i napast zbog takvog pitanja... Eto to je licemjerje... Licemjerje je kad će te iste osobe na svojim blogovima, po stolovima u školama, na zidovima pisati raznorazne natpise straaaašno dubokoumne protiv rata i koječega... Upravo to je jedan primjer licemjerja koji mi je pao na pamet kad sam jučer gledala jedan video na youtubeu.... I koliko je to idiotski način zabave, pa šta smo drevni Rimljani da uživamo u bitkama gladijatora?

Možda se nećete složiti samnom... Možda ćete misliti da sam glupa i da sam to glupo napisala... Možda ste i vi dio rulje koja navija, ako ne i baš jedan od gladijatora... Mene to ne zanima... Moj je blog, izražavam svoje mišljenje, vi se možete složiti samnom a i ne morate... Ali pređimo sad na neku drugu temu...

Moja najmlađa sestra je ovaj vikend u Staroj Sušici (joooj svi idu tamo ali nas naša učiteljica od 1.-4. ne bi vodila ni u ludilu)... I njoj smo mi jako nedostajali i prije nego je krenula... Pa smo ju danas išli posjetiti... I jako mi se sviđa taj dvorac i kako je uređen i sad sam još više ljuta na svoju učiteljicu jer su svi uvijek išli osim nas...

Subota je, vikend je, me happy!

A sad idem... laka vam noc...

Pusa svima znate vec sve pisala u prijasnjim postovima...

Držite se!
Vaša Kate(y)

ponedjeljak, 24.09.2007.

I keep dreaming you'll be with me...

Hej ljudi...

Eto danas ću pisat o svakakvim temama, iskreno još ni sama ne znam o čemu...

Znam da pišem vrlo nejasne postove, nedorečene... Mogli ste iz linkova na postove u prošlom postu vidjet da je tako bilo oduvijek... Ali ponekad jednostavno ni ne mogu reći više od onoga što kažem, što zbog ljudi koji čitaju blog, što zbog mnogih drugih faktora... Čak i ljudi za koje mislim da će skužit pitaju me o čemu ja to pričam... Kad pišem o nečem nevezanom uz moj život nadam se da nisam tako nejasna...

Eto recimo pričala sam nedavno o nečem što gubim... Ah gluposti... U biti se moj stvarni život i sastoji od gluposti pa moram filozofirat da bude bar malo zanimljiviji... Dakle ne gubim to sta sam mislila da gubim, naprotiv... I ne znam je li to dobro ili loše... Jer bi mi po nekoj logici bilo puno bolje da je istina jer bi prestala nepotrebno razmišljat o "glupostima"... Ali kao što znate život nema veze s vezom pa tako ni s logikom... Pa tako ni ja ne znam više šta da mislim... Jer zaljubljenost je lijepa... kada se u njoj može uživati...

Imam prijatelja/prijateljicu... X osobu (govorit cu u ženskom rodu jer je riječ osoba u ženskom rodu... )... Koja je meni jako draga... I pametna i možeš joj sve reći... I vjerovati... I uvijek će saslušati... Možeš o bilo čemu razgovarati, iako moram priznati da ponekad imam dojam da pričam sa zidom... I u zadnje vrijeme je ta x osoba postala pričljivija nego prije... I to mi je drago...

No ta osoba... Vrlo je čudna... Barem meni... Neshvatljiva... Iako ima svoje društvo najvjerojatnije u kojem je puno drugačije... Jer čini mi se ponekad, često, kako njoj/njemu uopce nije stalo do mene... I da ja sad odem pitam se jel bi više od dva puta ta osoba uopce pomislila na mene... I dok ne razgovaramo, koliko se puta uopće sjeti...

Jendog dana, kada budem spremna na bilo koji odgovor, pitat ću... Pitat ću što bi se desilo kada bi prestali razgovarati... Jednog dana... Taj dan još nije došao... I ne vidim ga u skoroj budućnosti....

Ali dosta o x osobi... Zauzet će mi previše posta i vi ga nećete htjet čitat...

Kod mene u školi sve 5... Jučer pisali latinski i bit će mi ili sve točno ili jedno krivo... Ponosna... I matišu prekjučer i dobila sam 4... Moja gumica popularno zvana u mom starom razredu "hladno oružje" je sad na 4 dijela... Ali preživi se... Valjda...

Vidjela sam toliko poznatih lately... I jos ih viđam... Ne znam kad će to prestat... Vjerojatno onda kad vidim one koje najvise zelim vidjeti... Ponovo sam dovela iPod u radno stanje... Točnije ne ja nego moj tata... Ali još uvijek bateriju javlja praznom dok je još napola puna pa opet moram uključit i sve slušat isponova... Al ajde bolje išta nego ništa...

E znate što mi najviše ide na živce? Što ne mogu stavit smajlić a da mi ne poleti post natrag na početak pa moram opet spuštati... Ali šta se može...

Pred sekundu sam imala još jednu temu o kojoj bih pisala... Al nea veze...

Necu vas više svojim glupostima zamarat... Molim vas da ako niste pročitate prošli post...

Puse šaljem svima!

Yours always,
Kate :)

nedjelja, 23.09.2007.

Imam ideju za naslov... :D

Dakle, ljudi moji znate vi šta je danas? Ne znate?

E pa danas je 23.9.2007., točno godinu dana od mojeg very first posta... I ja sam veoma ponosna, nadam se da ste i vi...

Malo o povijesti ovog bloga... Namjeravala sam stavit statistike, ali ipak neću... Samo eto bez ovog posta imam 63 posta... A komentara ja mislim oko 20 je prosjek po postu...

Prvih mjesec - dva imala sam tocno 2 komentara na svaki post... Uvijek od dve iste osobe... Jedna je moja kuma laLuna;)... Ona me i dan danas redovno komentira... I njen je blog isto vrlo zanimljiv i suuuper postovi... I jako cesto ju davim preko skajpa... Valjda ne zanjera previse... Vrlo odrasla i odgovorna cura...

Druga je bila Amy... Ona mi dugo vremena nije komentirala... Ali eto prosli je post komentirala... Krajem ovog ljeta se odselila u Split natrag nakon 6 godina... Nedostaje nam, ali dolazit ce ona... Superzabavna... Nas dve u kombinaciji... Ma ne mozete zamislit kako je to dok nas ne vidite... Bolje da ne znate sta smo sve mi radile...

Eto onda se jedan dan desilo nesto... Tj. ja dobila jednu adresu od jednog bloga... Pa preko tog bloga došla na puno blogova ljudi u mojoj školi koje ja nisam znala... (osim imena) I puno se toga tako promijenilo... Pogotovo meni...

Osim tog šta se promijenilo krenuli su i komentari stizat... I dalje više ni ne znam kako... Ili bi ja naišla pa komentirala ili bi pak ljudi naišli na moj blog...

Pisala sam postove svaki drugi, treći dan... Onda je dosla lijenost i postovi su stizali prvo svakih 5, pa tjedan dana, pa i više... Ali eto opet me uhvatila želja za pisanjem postova...

Na ovom blogu zapisala sam, a ponekad i provela, vrlo zanimljive trenutke... Pisala svoje mišljenje o raznim temama, najčešće prijateljstvu i ljubavi... Kad bi sad malo prokopala po arhivi stavila bih par linkova od postova koji su meni najdraži... (iako ne znam dali bi vas zanimalo) Možda na kraju posta ako mi ostane vremena...

Moj cbox sa strane, vjerovali ili ne jednom je bio vrlo živ.... Ah, bili su to dani kada sam većeri provodila dopisujući se sa ljudima preko njega... Što se desilo da je to prestalo, ja ne mogu reći, a ni ne želim... A sada je to samo lijepa/ponekad manje lijepa uspomena...

Puno sam jako zanimljivih ljudi upoznala na ovom blogu, i ne namjeravam ga u skorijoj budućnosti prestati pisati... I nadam se da ću imati čitatelje...

Evo nekih meni dragih postova, ako vam se da čitajte...

Psovke, cekavci, razočaranja i iznenađenja, etc.
Prijateljstvo
Ah, well...
Ako vam se da potrazit od 21.12. post, ne mogu ga stavit link mi ne radi...
Tko zna? Ah nitko ništa ne zna... Krhko je znanje...
No title...
Jos jedno javljanje...
Jos malo o ljubavi.. :D
Boys and girls
Uskrs

Nisu cijeli postovi bitni... Nadam se da cete pročitat...

A ja vas sad napuštam i jednu veliku pusu šaljem svima!!!

srijeda, 19.09.2007.

Things I'll never know... (most likely)

Eto ljudi moji proslo je tek dva dana, a ja pišem novi post... dada... A zašto? Eto došlo mi... Nemam puno komentara, ali nema veze, jednom će bit...

I tako ja razmišljala (khm... mozete mislit na sta to lici...) o tome kako me prati sreća ovih dana i pitam se zašto je to tako? Eto vec 5. dan da me prati sreća... Pocevsi od subote, već sam rekla kako mi je bilo super za vikend... Pa u pon je bilo isto tako super, razne stvari se događale... Utorak... Utorak nećem komentirat , znat ce ko treba šta je bilo... I još su nam rekli da danas i sutra imamo skraćene satove... Samim time su mi i danas i sutra sretni dani... Još nisam uspjela skužit zašto je to tako.. (mislim naravno, na to zašto me prati sreća...) Misli nije da se žalim... Jedino me baš ne prati sreća u ljubavi... Ali tu ja nis ne mogu... Bar ne zasad...

I opet ja razmišljam (još ću se naviknut na to...)... O raznim stvarima... Poput nekih stvari koje me muče već duže vrijeme, a za koje znam da ih nikad neću saznat (najvjerojatnije)... Tu spada par stvari koje je netko reko o nečem (nećemo u detalje)... A nema nikakve nade da ja te stvari saznam u bližoj ili daljoj budućnosti...

Eto vec pomalo i zaboravljam na to ali me s vremena na vrijeme pukne i onda par dana non-stop o tome razmišljam... I dali bi neke odluke nešto promijenile... Ali sada ne bi...

Tu spada i osoba čiji mi postupci nisu jasni niti će ikada biti... Iako ih pokušavam na sve moguće i nemoguće načine sebi objasniti, i ja a i drugi... (ali drugi stvarno imaju prelude ideje koje ne mogu bit tocne) Vjerojatno nikada neću shvatiti zbog čega je došlo do toga do čega je došlo... Neki će znati o čemu govorim...

Iako sam ovih dana super, prati me sreća, ne mogu a da se ponekad ne sjetim onog lošeg.. I razmišljala sam o osobi kojoj najviše vjerujem... I shvatila kako se nisam s njom čula već jako dugo... A kad joj pošaljem poruku, ne odgovara... I kad je završavala osnovna bojala sam se da cu s nekim osobama izgubit kontakt... I jos uvijek se bojim... Ne znam ni šta će na kraju bit, s kim ću ostat u kontaktu a s kim ne... I koga ću vidjet, a koga ne čak i ako ostanem s njim/njom u kontaktu? (znat ce neki na koje osobe mislim...) Bojim se... Ali vrijeme će reći svoje, a ja ću učiniti sve da na kraju ispadne kako ja želim, da se ne razočaram previše...

Aj aj da vas ne gnjavim više svojim glupostima...

Puno pozdrava, pusa, etc. (tri posta dolje)...

Kate(y) The Smart

ponedjeljak, 17.09.2007.

I've become so numb...

Evo javlja se vaša apsolutno najdraža blogerica... :)

Malo me duze nije bilo ovaj put, ali nikako da uhvatim vremena navecer da napisem post... Al nea veze...

Evo prošla su dva tjedna škole, ulazimo u treći... U školi super zasad, skompala sam se s par cura... Još me nisu ništa ispitali i još nisam dobila upalu mišića šake od pisanja...

Našla sam sretnu majcu... Moja Harry Potter majca... Kad ju nosim samo mi se dobre stvari dešavaju... dada... Recimo nosila sam ju u školi i svi se sjatili oko mene i pitali "A šta si pročitala 7. dio?" "Kako ti se dalo?" i tako počne komunikacija... Hihi... Jedna žena me u busu pitala odakle mi ta krasna majca... Dada... I u subotu nisam vidjela osobu koju nisam htjela vidjet :)

Ovaj vikend mi je bilo super... :) Vidjela sam ih par iz bivše škole... :) :) I napričala se sa svima...

Isto tako sam otkrila da je moja kosa toliko zdrava da ne prihvaća boje... Kao što već znate farbam se u crno-plavo, ali ne daj Bože da se ta boja zadrži na mojoj kosi više od 5 pranja... A već nakon drugog pranja postane pola crna pola smeđa... Ali nema veze... Tako mi kosa izgleda još više fora nego prije... Hehe...

Bliži se važan datum... Vrlo važan datum... Ali o tom po tom...

A propustila sam na blogu objavit post na jedan drugi važan datum... 16.8. Dada, vrlo vrlo važan... Od životne važnosti... Ko shvati razumjet će...

U blog editoru ima novih smajlića, ali nekih starih nema... Barem jednog nema... I nedostaje mi taj... Onaj šta je prije stajao za ...

Neću vas više gnjavit...

Puno pozdrava i pusa svima vama koji... *etc, etc, gledajte dva posta dolje*

Your very own (you are lucky)
Kača/Kates/Kate(y)/Kate/Katey/Kako vam drago...

srijeda, 12.09.2007.

God knows I won't ever let you go...

Evo mene opet... zakljucih da bih trebala nastavit tradiciju post svaki treci dan... (post krenula pisat jucer)

A današnja tema (teme) bit ce... Naslovi (postova uglavnom) i knjige...

Hmm.. Naslovi... Vidim mnogi imaju problema s tim.... Kod mnogih je naslov "opet taj naslov" ili ne bas tako pristojni izrazi koji oznacuju otprilike isto.... Neki se snađu pa za naslove stavljaju (poput mene često) nešto nevezano za post, naslov pjesme ili takvo nesto... Nekad neki jednostavno u naslovu napisu o cemu se radi u postu, što i ja ponekad radim...

Ali kada ljudi vide naslov na engleski, recimo, odma pretpostave da je naslov iz neke pjesme pa ne obraćaju pozornost... Zato ponekad (ne baš često) u naslove stavljam stvari koje bi mogli neki nazvat "skrivenim porukama"... Nesto sto izgleda ko da je pjesma ali nije, nego recenica koja najcesce mene opisuje i koju sam 90% sama smislila... Dosta o naslovima...

Knjige... Volite li vi čitati? I što po vama čini jednu dobru knjigu?

Po meni je knjiga dobra kada je napravljena tako da ja dok ju čitam s lakoćom i nesvjesno budem prenesena u vrijeme i na mjesto radnje... Kada se u knjigu uživim do tog levela da recimo i dok ne čitam knjigu razmišljam o tome (od 7. knjige Harry Potter sam sanjala Voldemorta iducih tjedan dana)... A po meni se takvo nešto postiže s obiljem detalja i radnje dobro ukombiniranih što je vrlo, vrlo teško...

Moram priznati da mi knjige u kojima ima po dve, tri stranice opisivanja prizora bez radnje nisu zanimljive koliko one u kojima se nešto zbiva, sve je u pokretu... Iako ni one u kojima su sami dijalozi nisu baš zanimljive, ali takve baš ni ne postoje tako da... Zlatna sredina, to je ono što po meni pisac treba znati odrediti da bi napravio jednu dobru knjigu... (isse mnogi će mislit da blebećem... nadam se da ne... )

To je ono opcenito... Ocekujem vaše mišljenje u komentarima i odgovor na pitanja postavljena ranije...
A sad ono sto varira od osobe do osobe (iako možda i gornji dio varira), a to su vrste knjiga koje volim... Najdraže knjige su mi romani s elementima nestvarnog, sa čarolijom, mitskim bićima i radnjom koja se naoko čini nestvarna... Iako ako se malo dublje gleda svaka od tih radnji je stvarna...

A moje najdraže knjige su sve iz serijala Harry Potter JK Rowling (što oni koji me poznaju imaju priliku iskusiti na svojoj koži...), knjige Laura Petera Freunda koje malo tko poznaje, ali su stvarno zanimljive (a jos nisu sve izasle u Hrvatskoj), i u zadnje vrijeme trilogija Naslijeđe točnije njen prvi i drugi dio budući da treći još nije izašao. Ima ih još puno, recimo Gospodar lopova i Jahač zmaja Cornelie Funke i ne smijemo zaboraviti ni Kronike iz Narnije, naoko knjige za djecu, ali uistinu zanimljive i poučne (samo po meni prekratke). Kad nam je došao onaj brod s knjigama u prednjem dijelu ja nisam skoro ništa kupila(od knjiga), ali sam u stražnjem dijelu kupila 25 knjiga za 30 kuna... (tek sam pročitala jednu) Sve su na engleskom, ali meni osobno to paše.

Raspisala se ja... Nadam se da ćete pročitat i da će vam bit zanimljivo (iako sumnjam)... xD

Kod mene nema ništa novo... Čini mi se da imamo duha u školi... (oke, zanemarite ovo...) Još mi se nešto čini u vezi učenika u mojoj školi, ali nije bitno... I treca stvar, čini mi se da ima zgodnih... Hehe... Profesori ono, OK su... Kako koji... Iako sam ja vec rekla ja ocu svoju bivsu razrednicu... (ali koju?) I jos neke profesore...

Van škole isto sve 5... Valjda... Nemam baš vremena ići van sa svojima, vec dobivamo zadace na veliko... A sad će i ispitivanja... nee... Ali dobro...

Idem sad lagano, da vas ne zamaram više... Do slijedećeg puta!

Puse svima koji me citaju, koji će me čitati, etc. imate posvetu dolje...

Your one and only
Kate(y)

PS Post je pisan jucer pa cemo za jucerasnji dan i cestitat Marini rođendan! Sretan rođendan!

subota, 08.09.2007.

Treći put u tjedan dana...

Evo mene opet, kako naslov kaze treci put u tjedan dana... To je cudno za mene, baš mi se pišu postovi... Valjda je jesen sezona za postove... Dosta je cudnog ionako u zadnje vrijeme kod mene... Al nea veze...

Daklem... Završio je prvi tjedan srednje škole... Moram reći bolje nego što sam očekivala (a to nije teško budući da su moja očekivanja, bar što se tiče sprijateljevanja, bila dosta niska) tako da mi je super... Iako vec imamo puno zadaće... Prolazi me pomalo entuzijazam koji me držao poslijednjih par dana... Ali nea veze...

Neki žele malo duži post, pokušat ću... Ovako, trebaju mi muška i ženska imena, što čudnije moguće, najbolje da ih smislite na licu mjesta a ne neko postojeće... Po mogućnosti da zvuče strano... Ako vam dođe inspiracija... Ma ja sam luda ne slušajte me (al ipak napišite ako se sjetite)...

Ne mogu se jos priviknut na novonastalu situaciju... Precudno mi je sve... Sva ta nova lica... Mislim da sam jedina koja je dosla u razred bez da sam ikog od prije znala (toliko da pricam s njim/njom)... A i srednja je puno stroža... U odnosu na osnovnu (pogotovo moju) to je nešto na što će bit teško priviknut se...

U zadnje vrijeme stalno pricam gluposti, sto god kazem ili netko kaze pocnem se smijat, na skajpu ili emesenu uz svaku poruku dodam smajlić ... Ma već sam spomenula da sam luda... A dobro... Nea veze... Bar ću imati dug život...

Puna sam inspiracije... (ali nazalost ne za napisat pjesmicu iz hrvatskog koju imamo za zadacu, niti za pisanje malo dužeg posta) I ovog puta imam cijelu pricu u glavi, i ne necu odustat ko tolko puta do sada (*khm khm* )... Bar se nadam...

Evo sad je valjda post malo duži... Ja se nadam... Uskoro cete dobiti nadam se i dubokouman post kakvih nije bilo mjesecima...

Puse svima koji me i dalje vjerno čitaju, kakve god gluposti pisala, i onima koji će tek čitati, i onima koji su me jednom čitali (shvaćam ih... počela sam pisat budalaštine (ne da je prije bilo puno bolje, al eto))!

Yours sincerely,
Kača the Mighty

srijeda, 05.09.2007.

They probably see me as a weirdo...

...and I can only pretend I don't care...

Eto ljudi nakon niti tjedan dana The Kate je dosla s novim postom...

Kako srednja, pitate? Ide OK, svima (ili bar većini) sam popamtila imena... Skompala se sa par cura... Brzo ćemo se mi svi sprijateljit (nadam se)...

Ovih dana sam baš sretna, sjetila sam se starog i meni jako poznatog osjećaja kojeg dugo nije bilo... Prefarbala sam si opet kosu u crno-plavo i zbog toga sam sretna... Nema više straha od srednje... I čini mi se da ću izgubit nešto jako dragocjeno... Ali neću ja pustit da se to desi... Ne još...

Desila se nagla promjena klime, jedan dan 30 drugi 15 stupnjeva, not good, not good at all... Počela sam nosit duge rukave i bojat se da necu imat priliku više ove sezone obuć moju Harry Potter and the Deathly Hallows majcu (baš sam kul, jelda? ) ali budem makar mi to bilo zadnje... xD

Mogla bi ja to sve puno opširnije, ali ne na blogu ...

Pusa svima vama koji me vrijedno i dalje komentirate, samo tako naprijed!

Napuštam vas. Do čitanja!

The KaČa

nedjelja, 02.09.2007.

I think about the little things that make life great... I wouldn't change a thing about it... :)

Evo da se ja javim da ne bi mislili da sam nestala...

Bila sam kao sto vec znate na Hvaru do 2.8., a onda ravno u Pag do 21.8. i bilo mi je super... :)

Nisam baš puno bila na laptopu, a ni otkad smo se vratili nisam baš puno na kompu, ali red bi bio da se javim...

Kod mene nema niš puno novo, osim što mi škola počinje sutra i pomalo sam u panici...

Čitala sam Eragona, sad čitam drugi dio, Eldest (nemam pojma kak na hrvatski)... Te knjige su tako odlične, i svaka je sitnica na svom mjestu, sve je posloženo... Kao da ju piše netko s osobnim iskustvom, a ne dečko koji je počeo to pisat sa 15 godina...

Idem ja sad, nadam se komentarima... :) Puse i pozdravi all around, wish me luck!

Vaša Kača

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.