ponedjeljak, 24.09.2007.

I keep dreaming you'll be with me...

Hej ljudi...

Eto danas ću pisat o svakakvim temama, iskreno još ni sama ne znam o čemu...

Znam da pišem vrlo nejasne postove, nedorečene... Mogli ste iz linkova na postove u prošlom postu vidjet da je tako bilo oduvijek... Ali ponekad jednostavno ni ne mogu reći više od onoga što kažem, što zbog ljudi koji čitaju blog, što zbog mnogih drugih faktora... Čak i ljudi za koje mislim da će skužit pitaju me o čemu ja to pričam... Kad pišem o nečem nevezanom uz moj život nadam se da nisam tako nejasna...

Eto recimo pričala sam nedavno o nečem što gubim... Ah gluposti... U biti se moj stvarni život i sastoji od gluposti pa moram filozofirat da bude bar malo zanimljiviji... Dakle ne gubim to sta sam mislila da gubim, naprotiv... I ne znam je li to dobro ili loše... Jer bi mi po nekoj logici bilo puno bolje da je istina jer bi prestala nepotrebno razmišljat o "glupostima"... Ali kao što znate život nema veze s vezom pa tako ni s logikom... Pa tako ni ja ne znam više šta da mislim... Jer zaljubljenost je lijepa... kada se u njoj može uživati...

Imam prijatelja/prijateljicu... X osobu (govorit cu u ženskom rodu jer je riječ osoba u ženskom rodu... )... Koja je meni jako draga... I pametna i možeš joj sve reći... I vjerovati... I uvijek će saslušati... Možeš o bilo čemu razgovarati, iako moram priznati da ponekad imam dojam da pričam sa zidom... I u zadnje vrijeme je ta x osoba postala pričljivija nego prije... I to mi je drago...

No ta osoba... Vrlo je čudna... Barem meni... Neshvatljiva... Iako ima svoje društvo najvjerojatnije u kojem je puno drugačije... Jer čini mi se ponekad, često, kako njoj/njemu uopce nije stalo do mene... I da ja sad odem pitam se jel bi više od dva puta ta osoba uopce pomislila na mene... I dok ne razgovaramo, koliko se puta uopće sjeti...

Jendog dana, kada budem spremna na bilo koji odgovor, pitat ću... Pitat ću što bi se desilo kada bi prestali razgovarati... Jednog dana... Taj dan još nije došao... I ne vidim ga u skoroj budućnosti....

Ali dosta o x osobi... Zauzet će mi previše posta i vi ga nećete htjet čitat...

Kod mene u školi sve 5... Jučer pisali latinski i bit će mi ili sve točno ili jedno krivo... Ponosna... I matišu prekjučer i dobila sam 4... Moja gumica popularno zvana u mom starom razredu "hladno oružje" je sad na 4 dijela... Ali preživi se... Valjda...

Vidjela sam toliko poznatih lately... I jos ih viđam... Ne znam kad će to prestat... Vjerojatno onda kad vidim one koje najvise zelim vidjeti... Ponovo sam dovela iPod u radno stanje... Točnije ne ja nego moj tata... Ali još uvijek bateriju javlja praznom dok je još napola puna pa opet moram uključit i sve slušat isponova... Al ajde bolje išta nego ništa...

E znate što mi najviše ide na živce? Što ne mogu stavit smajlić a da mi ne poleti post natrag na početak pa moram opet spuštati... Ali šta se može...

Pred sekundu sam imala još jednu temu o kojoj bih pisala... Al nea veze...

Necu vas više svojim glupostima zamarat... Molim vas da ako niste pročitate prošli post...

Puse šaljem svima!

Yours always,
Kate :)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.