srijeda, 27.06.2007.

Gardaland i Zagreb, boys and girls...

Skužila sam da u prošlom postu nisam ni spomenula Gardaland ili Zagreb... Eto sad spominjem...

Dakle prvo Gardaland 16.6.. Bilo je suupeeer... Kako uostalom i može bit u Gardalandu.. Bila sam na Blue Tornadu i bilo je odlično! Skoro nisam išla na Atlantidu... Al skoro! Ipak mi je to jedna od najboljih vožnji tamo... Šta još da kažem... Bilo je super, u super društvu ... :) :) Krenuli smo bez jedne cure koja je kasnila... Žao mi je, al mora se naučit da ne može uvijek svugdje kasnit... Doma oko ponoći, a mene je drugi dan čekalo natjecanje ujutro... Al ja ko ja, u takvim slučajevima pucam odlično...

Zagreb... Dakle Zagreb... U ponedjeljak, nema škole (jej)... Al se zato kretalo u 7 ujutro... Ah preživi se... Krenula sam i bila sam poprilicno sigurna da cu Zagreb obic s Gloriom i Enom, da bi na kraju ispalo da idem s deckima... Nije mi žao, možda skužite u nastavku posta... Dakle odlučih pisat o temi cure i dečki.. Ne znam zašto...

Dakle... u 5. razredu kao da je bio ogroman zid između cura i dečkiju... Nismo se podnosili... Gledam sada petaše, budući da mi mnoge prijateljice imaju braću ili sestre tamo, i vidim da se situacija nije puno promijenila... Sjećam se kad nas je u 5. razredu razrednica (ne sjećam se koja) stavila prvi put da sjedimo cura dečko... To je bio urnebes, vrlo snažan protest... Nije baš da je pomogao, al eto... Svima je to bio pakao... A cure su uvijek bile brojnije pa su one 4 cure šta su sjedile sa curama bile presretne...

Vidim doduše i po frendicama u 6. da se tada već taj zid poprilično srušio... Iako se možda meni činilo da se zid srušio kasnije, jer u 6. razredu nisam bila u najboljem odnosu s dečkima, duga je to priča, koje se ja pravo više i ne sjećam niti ju volim spominjat... Ne znam jesam li ikad... To je bilo, pa prošlo, a ja nisam zlopamtilo, i oni koji su tada bili glavni pokretači toga trenutno su mi najbolji prijatelji... A i mislim da se u ovom trenutku nitko ne usuđuje meni se rugati ili mene vrijeđati... (nisam ja nikakav razbijač niti što takvo, bez brige... ) Stvorila sam si reputaciju, ljudi me poštuju, i mislim da im nisam samo prijateljica pod ispitima...

Ima jedan dečko u razredu koji me nije vrijeđao... Mislim da nikad nećete pogoditi koji, čak ni da vam dam 9 pokušaja. (koliko je dečkiju u razredu) A oni koji ga znaju vjerojatno neće vjerovati ako saznaju tko je... Ali šta ćeš...

Dakle... u 7. razredu sam ja već sa dečkima super, a što više vrijeme prolazi ja sam sve bolja s njima... Nažalost s nekima sam se skompala tek sad u 8., i to sad su mi full dobri a tko zna kad ću ih opet vidjet...

Dakle... Dečki su meni moram priznat u ovom trenutku čak i zabavniji od cura.... Meni su i dalje najbolje frendice cure... I te stvari... ali jednostavno ne znam zašto, uvijek imam osjećaj da je bolja zabava u muškom društvu... Zato sam i otišla u ZGu s dečkima... I bilo mi je super...

Vratimo se mi Zagrebu dakle... Otišla u botanički, zoološki, na gornji grad, etc... Sve u svemu, valjda zanimljivo... Znam da je meni bilo super, znam da bi se vratila... Al eto... Not gonna happen... :(

Sad je vec kasno i odo ja onda polako u krpe jer je sutra (ko i prošla dva dana) rano trening...

Ljudi želim puno komentara!!! :) :) Iako me nikad ne poslušate... :(

Pusa velika svima, svih vas puno volim :) :)

Vaša Kača :) ;)

četvrtak, 21.06.2007.

Kraj osnovne zauvijek...

Eto ljudi moji došao je i taj dan... 8 godina je prošlo... Pola mojeg života sam ja provela sa ovim dečkima i curama u razredu... Moram priznat da sam jako često Bogu zahvaljivala što sam 8.b jer se nigdje drugdje ne bi osjećala toliko ugodno. Mi smo (moram se hvalit) razred s najmanje "huligana", pušača i svega toga. Ja se osjećam super u svojem razredu (osjećala sam se), i ne mogu zanislit bolji razred.
Naravno ima i onih iz drugih razreda s kojima se družim tek godinu ili čak manje, pa mi opet puno znače.
Falit će mi svi oni... jako... Možda nekima ja neću, ali neka... Falit će mi osobe na koje se uvijek mogu oslonit, nadam se da ću moći i dalje (oni koji to jesu znat će... valjda...). Falit će mi i svi oni koje znam samo iz viđenja... Falit će mi skrivanje i bježanje... (neki će znati o čemu se radi ;)) Ono davljenje na svakom ispitu, da svoj ne stignem dovršit jer drugima pomažem... Referati koje svi dođu raditi kod mene... Faliti će mi moj nadimak... Mislim da malo ljudi ima tako spaljen nadimak - Kača. Počeo je od Amy, a svi me sada tako zovu. I to će mi faliti... Profesori... bar većina... No dosta nabrajanja, ima toga previše...

Ne mogu zamisliti da više nikada neću doći na sat i sjesti u klupe s istim ovim učenicima kao danas i više manje svaki dan proteklih 8 godina. Neću u hodniku sretati one iste face... I to će biti teško... Ovo ljeto, kad sam bila u bolnici, stvarno me puno ljudi došlo posjetiti. I tada sam shvatila koliko puno istinskih prijatelja imam. I baš zbog toga mi je tako teško rastati se sa njima... Odonda sam puno novih ljudi i upoznala, za neke se stvarno pitam je li im toliko stalo da bi došli u bolnicu...

Osim toga, bojim se srednje škole. Doduše ne da ne upadnem, jer to sigurno hoću... (lool) Nego se bojim da se neću prilagoditi, jednostavno svega, to je neopisivo drugima, nitko me ne kuži... Najstarija sam sestra pa nisam mogla gledati stariju sestru kako se upisuje ni ništa... Ja sam pokusni kunić... LoL

Evo sad i dijela koji će nekima bit zanimljiviji... nastavak priče. Prvi dio možete naći ovdje... Drugi dio:

petak, 15.06.2007.

Svašta pomalo...

Eto ljudi za veci dio ovog posta inspiraciju mi je dala Angel koja je pisala o ljudima na blogu koji su joj najbolji. Dakle vec pretpostavljate, isto cu uciniti i ja... Pocnimo...

laLuna;) - ona definitivno dolazi prva, moja kuma na krizmi. Jedna od onih koji najviše znaju o meni i mojoj okolini... Mozda joj malo i dosadi moje prepricavanje svega u detalje... Ima odličan blog i ima ga jako dugo, super postovi...

Matea - iako nema baš dugo blog, o njoj moram pisati... Super frendica, neki znaju kolko je obožavam... Njoj vjerujem najviše na svijetu... Nadam se ostati s njom u kontaktu poslije osnovne... Tek otvoren blog, ali je svejedno super! :)

ejmi li - jedna od najfrendica. Ponekad u vrlo sarkastičnom raspoloženju, ozbiljna pa biste čak i pomislili da vas mrzi pri prvom dojmu... Naravno ona je ponekad djetinjastija od svih nas... LoL U svakom slučaju, sve 5! Blog je super, obavezno posjetiti! :)

Lauri - isto jedna od najfrendica... Njoj možeš vjerovati... Trenutno zaljubljena... LoL Ponekad se posvađamo, ali ništa specialno, gluposti... LoL (kao recimo i oko tog da nonstop pišem LOL) Blog svakako posjetite, cura zna imat super posteva... hehe :)

Iva - super frendica. Zabavna, smiješna, ali i ozbiljna kad treba... Super cura, isto zaljubljena al sretno... Eto bar netko... Hehe... Sve naj o njoj! Upravo je zatvorila blog, al otvorit ce ga ona opet... :)

Mimi - super je, dobra frendica... Lako se ljuti zbog bezveznih stvari i ima jako loše mišljenje o sebi ali oprostit ćemo joj to... Zanimljivi postovi, posjetite obavezno!

Luka - s njim svaki dan pričam na msn-u, yahoo-u, bilo čemu... LoL... Al uživo nikad ni riječi nismo progovorili... LoL To je glupo, al eto... Zabavan, zanimljiv... Super blog, svakako posjetite! O muzici je, to je super... hehe :)

Angel - godinu dana mlađa od mene, ali vrlo bistra cura... Ima puno potencijala... Uvijek ima zanimljive posteve... Tako da ju obavezno posjetite! (ako uspijete pratiti njene promjene adresa...) :)

Moni :) - isto godinu dana mlađa, ali cura je super, full sam se zbližila s njom... Baš si i ne komentiramo, više smo na msnu skupa... Uskoro cu se vidjeti s njom, u ponedjeljak, can't wait!

Golub - Iako blog ne postoji više vrijedi ga spomenuti, i posjetiti... Inace dobar frend, samo često baš nije pričljiv preko chata... Uživo vodi glavnu riječ...

:p - i na kraju moja mama. Iako je to moja mama, ima jako jako zanimljive postove, vrlo dubokoumne koje stvarno vrijedi pročitati... No, šta čekate?! ;) ;)

To je to... Ima vas još, ali vas prekratko čitam da nešto napišem...

Sada štafeta koju mi je proslijedila ejmi li... :)

Pitanja:
1.Savršen dan?
2. Što vas na ljudima prvo privuče?
3. Koje stvari vas živciraju ili smetaju kod ljudi?
4. Da morate birati, biste li odabrali ulogu čovjeka koji ima novac i karijeru, a nema voljenu osobu pored sebe, ili ulogu čovjeka koji ne živi u obilju novaca, ali pored sebe ima voljenu osobu?

Odgovori:
1.Hmmm... Savršen dan... Pa proveden, naravno, s ljudima do kojih mi je stalo... Bilo kako, bilo gdje... Uz nekog dečka po mogućnosti... Bio bi bez kompjutera, jer u svom savršenom danu ne bi imala vremena za njega, a niti potrebu biti na kompjuteru...
2. Hmm... Pa prvo primjetim facu... Nekako je to ono što nas svakoga čini posebnog, nitko nema istu facu... Svaka je drugačija, dok su tijela uglavnom sva slična... Ne primjetim oči, obrve, usta, nego facu kao cjelinu...
3. Povodljivost... Pretending (kako se veli na hrvatski? loool)... Licemjerje... Laganje... Uglavnom možda ponekad i ja lažem... Možda se i sama ljudima činim povodljiva, ali nisam... Necu reci da me živcira dvoličnost, jer bi onda stvarno bilo malo ljudi s kojima sam dobra...
4. Voljela bi vidjeti nekoga da bira novac i karijeru... Naravno, mene bi to sve činilo još samo tužnijom jer ne bi imala s kime to podjeliti... A s voljenom osobom mi ne treba nikakvo bogatstvo... definitivno biram drugo!

Eto, još o nečemu bih željela pisati... Kolegijalnost... Što znači ta riječ? I do koje mjere smo mi kolegijalni, da je sve preko toga ipak previše? Možda sam ja i previše kolegijalna... Do te mjere da zapravo odmažem onima kojima pomažem (ok, ovo nema smisla al nema veze...)... Meni je drago nekome pomoći ako mu je pomoć potrebna... Pri referatu, pri učenju, bilo šta... Možda ponekad previše pomažem, previše sam naivna... Ali sam sretna kad nekome pomognem, kad je netko sretan, a ja sam tome pridonesla... I taj je osjecaj puno jaci od onoga osjecaja da sam iskorištena, ili takvo što...

Jedna žena mi je rekla: "U srednjoj više nema kolegijalnosti. Gledaš da se ti izvučeš i nemaš vremena druge spašavati." Možda je to istina... Ali to ću sama zaključiti jednom kad dođem u srednju školu... Možda ću i morati učiti iz vlastitih grešaka.. Ali o tom po tom...

Ima osoba koje znam, možda će znati da se radi o njima kad ovo pročitaju. Osobe kod kojih pojam kolegijalnosti ne postoji... Možda je jednom i postojao, ali njima to nije bio užitak, to su više radili možda zbog savjesti, ili zato jer su to smatrali obvezom... Tko će znati njihove umove... Ali onda odjednom su odlučili da neće, jer je njima to samo mučenje, u tome ne vide ništa dobro... I sada, kada ti nešto treba, obrati se prije i nekom prvašiću za pomoć koji o tome nema pojma, jer će njihov odgovor biti uvijek negativan, one su se za to mučile da bi ti to bez truda prepisao. Jednom ćete vi nešto zaboraviti, trebati nekoga da vam nešto objasni, obratit ćete se meni i pomoći ću vam. Jer sam takva. Jer mi je drago ako nekoga izvučem, ako nekoga nešto naučim, makar je njegov/njezin odgovor meni uvijek bio "Trebala si se sama potrudit." Možda je to više naivno nego pomoći nekome tko treba tvoju pomoć, a i sam bi ti ponudio pomoć kada god može.

Ali nema veze... Možda netko iz ovoga nešto nauči, a možda i mene u suprotno uvjere... Ako itko do ovog dijela posta i dođe... Stvarno se nadam da ćete ga cijelog pročitat iako je poduži... Hvala unaprijed.

Velika pusa svima! Hoću više komentara nego prošli put... jedva 24... Hajde, ljudi, potrudite se malo!

Vaša Kate(y)!

Evo i slikica sa ekskurzije :) Stavljene su redom kojim su se stvari događale... većinom... Uživajte!

srijeda, 06.06.2007.

So go on and let the rain pour, I'll be all you need and more...

Evo da se ja malo javim... Puno vam hvala na ovih 58 komentara najbolji ste... Samo tako naprijed, ako može i bolje!

Eto meni je ovaj vikend (petak - nedjelja) bila ekskurzija... Mislim da nije potrebno govoriti kolko je bilo dobro! Samo je preprebrzo prošlo... Ne da mi se sve opisivat, dobiti ćete slike kad ih ja dobijem sve, bez brige...

Inače kod mene nema puno niš novo... Zakljucio mi je tehnički 5, i sad sam baš sretna jer mi je to prvi put u životu da imam tehnički 5!

Dešava se nešto što se ne smije desiti, a ja to ne mogu spriječiti... Već neko vrijeme, a u zadnje vrijeme sve jasnije... Rekla sam da nikad to necu izreci, a niti necu... To jednostavno mora prestati... Ma oće... Ja znam da hoće! Heh... A valjda oće... Mora, a za to ima puno previše razloga...

Simple Plan - Don't wanna think about you

U ZG 18.6. idem sama iz svog razreda od cura... Idu tri moja frenda, ja i nijedna cura... A nema veze... Moni, ja se nadam da se vidimo napokon u ZG-u...

16.6. idem u Gardaland i jedva čekam!

Odo ja sad da vas ne gnjavim previše... Pusa velika svima!!!!!

Vaša Kate(y)!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.