srijeda, 23.05.2007.

Samo malo javljanje...

Evo dođoh malo da se javim, puklo me...

Šta da vam kažem, eto u petak nema škole, a jucer, danas i sutra bili su skraceni satovi... jupiiiiiiii Zbog dana skole, i tako... U školi ovak na skraćenim satovima ne radimo skoro ništa... Ja sam na par satova skoro zaspala danas...

U petak ujutro su sportska događanja, to će bit zanimljivo... Nadam se da će naše dobit sedmašice i da će naši dečki dobit 7.c... Popodne je neka priredba, to cemo ic gledat, naravno...

Ovo je stranica na kojoj u zadnje vrijeme mogu provest sate i sate... Uncyclopedia, eka vrsta šaljive enciklopedije, meni je super... Svakako posjetite!

Skinula sam neki dan hrpu pjesama s neta... A jos ih trebam skidat... Nije dobro... Kad dođe račun... LOL

Malo sam se razočarala u neke ljude u zadnje vrijeme, nisam čak ni ljuta, ali jednostavno neočekivano, i u lošem smislu... Više me povrijedilo nego naljutilo... Ali preživit će se i to valjda...

Ocjene u školi su OK, ja sam zadovoljna, a ostali neka misle šta oće... Samo je problem što ja još ne znam u koju ću sednju, volim jezike i zato bi htjela jezičnu, ali volim matematiku a tamo nema matematike... Matematička ne dolazi u obzir jer uz nju stoji i prirodoslovna... Pa si razmišljam da je možda najbolje opću, a opet me nešto vuče prema jezičnoj tako da ja i dalje ništa ne znam a za mjesec i po su upisi... A pred godinu dana sam bila uvjerena da oću jezičnu... Bilo bi najbolje da jedan smjer upadnem, a drugi ne, to bi mi riješilo dileme... Ali vidjet ćemo... mjesec dana je puno...

"Ljubav" ide, tocnije ne ide, stoji na mjestu, i dalje nema nikoga...

Ljudi znate sta je za 8 dana????? EKSKURZIJA!!!!!!!!!!!!!! Jedva čekam!!!!!

Necu vas više davit svojim glupostima, evo ovaj post je došao brzo jer mi se nekako baš dao pisati post...

Puno pusa svima vama koji me vjerno čitate još uvijek, a i takvih je nažalost sve manje... Ja uporno tražim da mi puno komentirate, ali ništa... Potrudite se za mene! Držite mi se do slijedećeg posta!

Vaša Kate(y)!

subota, 19.05.2007.

Krizma i tako...

Dakle evo napokon se javljam iako to imam u planu još od ponedjeljka... hehe...

Eto u nedjelju mi je bila krizma... hehe... Baš mi je bilo super...

U subotu mi je došla moja kuma... Malo sam joj pokazivala grad i upoznala je neke moje frendice... Bili smo i na probi za krizmu.... I imali smo nekih malih problemčića... lol...

U nedjelju ujutro mi je bilo natjecanje... Baš toga sam se pribojavala... Ali uspjela sam stić oboje... Popodne je bio svecani rucak... Kuća je bila puna i tako...

Onda smo u 5 krenuli se spremat, a malo poslije 5 i po smo krenuli na misu... Na svim slikama od krizme i na svim snimkama sam grozno ispala... Ali vec sam se naviknula... LOL Sama misa je tekla dobro, i sve je prošlo super... Došlo nam je puno cura iz razreda, cula sam da su bila i dva decka ali su odma otisli... Tako da ih nisam stigla vidjeti... Petra je upoznala sve moje frendice, ali nije upoznala neke ljude koje je htjela upoznati, a vjerujem i oni nju... :P

Ovaj tjedan je prošao više manje dobro... Uobičajeno... Kolko se ja sad mogu sjetiti...

Trebali smo napisati iz engleskog neki letak da spasimo neku životinju, a moj je glasio ovako:

Dear friend,

I would like to tell you about Cutie. She's a baby acromantula. For those of you that don't know what is acromantula (and I think that's a shame) that is a gigantic black spider (legspan may reach up 4.5 meters) with a poisonous bite. I got Cutie when she was a little baby, from a trader. I thought she was just a usual spider until she started to grow and grow... But internet is key for everything , so it helped me to find out what is Cutie, where she comes from and everything.

That way I found out acromantulas are very agressive, but I don't believe it. They just look too cute to be dangerous, though they say acromantulas are poisonous. Either way, I found out acromantulas are extremely endangered spieces. And I think it would be a pity to lose them when they're so cute. ;)

So if you ever come across a huge spider contact me as fast as you can, it might be an acromantula. I would be very grateful. Also, if you have any money to donate, I would be just as grateful. After all, it's not easy to feed such a spider. :) Thanks in advance!

Yours sincerely,
Kate

PS: If you come across a bazilisk (picture below) please kill it as fast as you can because they are acromantula's biggest fear. :)

Jučer sam bila vani s frendicom i po DVD od krizme... Pa smo malo sjedile u parku, i nju je pukla inspiracija i izmislila je ljubavnu priču... LOL I sad meni je priča super kako ju je ona ispričala, osim nekih detaljčića... Pa sam ja odlučila tu priču napisati, još razraditi, pa ću vam ju tu napisati... Nadam se da će vam se svidjeti, a ovdje je prvi dio...

U jednom kafiću našli su se Marko, Luka, Dario i Sanja. Nakon nekog vremena provedenog ugodno čavrljajući lagano se spuštala tama, a Marko i Dario su bez riječi, samo se međusobno značajno gledajući, shvatili što im je činiti. Dario je otišao rekavši kako juri doma jer već kasni, dok je Marko odglumio majčin poziv da hitno mora doma. Luka i Sanja našli su se sami.

Nastala je neugodna tišina. Neizmjerno dugih pet minuta tišina je bilo sve što se čulo. Tada su se njihovi pogledi sreli, pogledi puni čežnji, i onoga nečeg posebnog, neopisivog. Oči su im bile pune sjaja. Ono što je uslijedilo bilo je totalno očekivano, a ipak i Luki i Sanji je došlo totalno iznenadno - poljubac.

Niti sekundu nakon poljupca Sanja se pokajala.

"Ovo se nije trebalo desiti...", rekla je zaprepašteno.

"Ja mislim da je. Sanja, zaljubljen sam.", rekao je Luka.

Sanji je potekla suza iz desnog oka...

Obrisavši joj suzu, Luka reče: "Ne plači... Čini mi se da si i ti zaljubljena... Barem je poljubac bio takav..."

Sanja je odjurila u WC. Nije više mogla. Na stolu joj je, od žurbe, ostao mobitel. Luka je to primjetio, i upravo za to vrijeme je Sanji stigla poruka. Luka ju je pročitao, a imao je što i vidjeti. Poruka je glasila: "Hej, ljubavi, di si mi?" Sanja se uskoro vratila, očiju crvenih od plača, a naišla je na Luku s pogledom punim razočaranja, očaja, ali najviše tuge, i s njenim mobitelom u ruci. Nije joj trebalo dugo da shvati o čemu se radi, ali očito predugo, jer je Luka već nestajao s vidika.

Nastavak slijedi...

A sada vas pozdravljam do idućeg puta... :)

Pusa velika svima odreda...

Vaša Kate

utorak, 08.05.2007.

Ne prekratak post + štafeta :)

Eto da se malo javim... Već dugo (još od petka) namjeravam napisati novi post ali nema vremena... hihi...

Dakle šta ima novo kod mene? Ovu nedjelju se krizmam i moram priznat pomalo me strah... A valjda će bit dobro...

Danas nam je bio predstavnik biskupa i tako malo pričao s nama, sve u svemu dobro je prošlo...

Desilo se ono čega sam se bojala... Krizma i natjecanje isti dan... Na svu sreću krizma mi je navečer (em je nedjelja em je navečer... al mi moramo bit posebni...) a natjecanje ujutro tako da se nadam stić oboje (pogotovo jer je zadnje kolo školske lige i podjela medalja...) .

Riješavala sam frendičin leksikon i došla do pitanja "Najbolja prijateljica?"... Nakon dužeg razmišljanja shvatila sam da je moj odgovor ustvari "Ne znam"... Skužila sam da mi više nije puno stalo do većine ljudi u razredu... I srednja mi škola i ne pada tako teško... Znam da oni rijetki do kojih mi je stalo, s njima neći izgubiti kontakt... Barem se nadam...

Par me ljudi jučer naživciralo, pogotovo činjenica da mi netko uporno pokušava nametnut svoje mišljenje, i još je k tome kritičar, a kritika upućena njoj je smrtni grijeh... No dobro... nije bitno... Preživi se... Valjda...

Fort Minor - Remember the name

There you go
You're always so right
It's all a big show
It's all about you

You think you know
What everyone needs
You always take time
To criticize me

(...)

Don't tell me who I should be
And don't try to tell me what's right for me
Don't tell me what I should do
I don't wanna waste my time, (...)

Simple Plan - Shut Up

Eto to su bili malo i citati iz nekih meni lijepih pjesama... hehe...

Taman pomislim da sam našla društvo i onda... paff! sve to nestane kao da nikad nije ni bilo... I onda se ti snalazi sa još više nereda nastalog ostacima ostataka nekada velikog Hrvatskog kraljevstva (ili kako je već išla ona neka lekcija prošle godine iz povijesti... LOL)... Ali ima vremena i jednom cu naci nekog tko će mi odgovarati, a možda već i jesam...

No da... Krenimo na dio štafete...

Dakle moja draga laLuna mi je uvalila štafetu da napišem priču koja sadržava ove riječi: sjećanje, pisati, haljina i izlet. A budući da nemam baš moć da mi inspiracija dođe kad poželim, ovo je moj bijedni pokušaj da ta priča na nešto liči:

Budi se sjećanje na najvažnije događaje protekle ili ove godine... Zatim se javljaju stvari koje bi u budućnosti mogle biti... I ponovo sanjarim... Sve te moje snove bi bilo lijepo pisati... Možda se u cijeloj toj priči bude našla i koja smislena rečenica... Među svim tim sanjarenjima ima i onih o haljini za krizmu... Pomalo se bojim da će to na meni izgledati užasno... Ali dobro, nema tako puno prilika di moram nositi haljinu, jer jednostavno koliko god one meni bile lijepe nisu moj tip... Pređimo na neko ljepše sanjarenje, poput onog o izletu u Gardaland sredinom 6. mjeseca sa cekavcima... Jedva čekam... Ne znam kako da ovo završim pa evo ovako!

A ja štafetu predajem: Aliengirl, Luki, Angel i ejmi li!

Olovke u ruke, a vaše riječi su... knjiga, pošta, zabavni park, sreća. Good luck!

A ja sad idem... Pusa velika svima!!!!

Kate(y)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.