nedjelja, 04.03.2007.

Evo napokon...

Evo mene napokon da vam se javim na brzinu...

Danasnja tema je... ljubav... LOL

Pa eto tako ja uz ljubav vežem samo jedan pojam - sreću. Iako nikad nisam osjetila "onakvu" ljubav... Ali znam za prijateljsku i obiteljsku, a to mi je u životu samo sreću donijelo. I kada sam tužna, moja obitelj i prijatelji me uvijek znaju nasmijati, i bez njih stvarno ne bi mogla. Naravno, ponekad se zbog bilo kakve ljubavi i pati, ali s razlogom, da se nekome pomogne, dragovoljno, i najčešće s krajnjim rezultatom vrlo dobrim, tako da je to otprilike patnja zbog koje si na kraju uvijek sretan. Ako ti ljubav ne donosi osmjeh na lice, sreću, tada tu nešto ne štima. I sigurno je da je ljubav dio svih nas.

S druge strane opet tu je zaljubljenost koju ja spajam sa osjećajem "u oblacima". Kada sam ja zaljubljena to okolo ljudi lako primjete. Ja se okrećem, ja gledam, i vrlo sam odsutna. Doduše tako je u početku, dok se ne priviknem na "novonastalu situaciju"... Onda se znam kontrolirat i sve je puno lakše... Zbog zaljubljenosti nikad nisam bila tužna... Dobro ima momenata kada mislim šta će mi sve to, ali ja uvijek kažem da sam sretno zaljubljena. Mogla bi sretnije, ali eto meni je ovak i više nego super... Mislim da ako si nesretan i tog se osjećaja želiš riješiti, to nije zaljubljenost nego neka vrsta bolesne opsesije, koju na neki način i sami ponekad stvaramo. Koja god osoba do sad mi se sviđala, taj mi je period sada u ugodnom sjećanju, a ponekad bi se desilo da nisam ni htjela priznati da tog osjećaja više nema jer je stvarno lijep...

Opsesija je pak nešto što ne volim... Biti opsjednuta nečime, to je meni grozno... Tada mučimo sami sebe namjerno razmišljajući o nečem, stvaramo svoj svijet, namjerno sami sebe mučimo, a sve je samo plod naše mašte... Tog se osjećaja klonim...

Nadam se da ste skužili šta ovdje gore piše...

Još nešto... Ja se ne volim mješati u sve šta me se ne tiče, ali kada mi neka meni draga osoba kaže nešto što je netko napravio što ju je povrijedilo, ne može očekivati da ja sjedim skrštenih ruku. Volim sagledati stvari neutralno, poslušati sve strane, ali kad se netko odmah dere na mene e onda izgubim volju i ne možete očekivati da ću ja takvu osobu poslušati... Onda se jednostavno automatski priklonim drugoj strani... Ali najčešće gledam kako se ljudi kolju međusobno i uopće bi se loše osjećala kao dio toga i onda stojim po strani... Tužno je gledati kako netko se okreće protiv nekog, ali još tužnije kada netko okreće svih protiv nekog, ili nekog protiv svih, i onda izigrava još i žrtvu. Najtužnije je kad se sve te blesave stvari dešavaju između osoba koje se ni ne poznaju...

Na kraju će se desiti da će ispast da svi rade protiv svih, ili ipak neka osoba okreće jednu osobu protiv svih, ili sve osobe protiv jedne, kako se njoj svrti. Osobno to neću trpjeti, a na druge ne mogu puno utjecati, kolko mogu tolko ću napraviti. Kad se svi pokolju ja se neću mješati jer ću ispasti kriva za nešto čega sada nisam dio, a ne želim niti biti. Doduše kada se ljudi svađaju zbog mene nužno je da se upletem, a i tada bi najrađe bila po strani...

OK ljudi jako će mi biti drago ako ste išta od ovog gore skužili...

Sad na moj život... Znači onaj dosadan dio (u prijevodu po ničem se ne razlikuje od cijelog mog bloga...)... Dakle... Sutra nemam školu! Imam natjecanje iz engleskog! Eto valjda će proći dobro... Nadajmo se... =)

Inače kod mene niš puno novo, po starom visim na kompu ( i ne sjetim se napisat post dva tjedna...) chatam, ne učim i te gluposti...

Eto malo mi i na streljaštvu krenulo, vidit ćemo dokle...

Sad vas pozdravljam da ne tupim još o svojim glupostima koje vi najrađe ne bi čitali...

Velika pusa svima bez iznimke ikakve!!!!!!!!! Držite mi se!!!!!!!!

Vaša Kate(y)!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.