ponedjeljak, 29.01.2007.

Zatišje pred oluju...

Eto... Dođoh da vam se javim...

Dakle... Dugo nisam napisala post... A zašto? Kad ja imam vremena blog.hr ne radi a onda ja nemam vremena... I tako vi na vašu žalost niste doživjeli moje "zatišje pred oluju"... Par dana je sve bilo super, da bi danas opet nešto me puklo da nisam za niš... (ja mislim da je to istina) Uvijek sam mislila da unatoč svojoj nespretnosti imam nešto mozga... Što vrijedi... Ali eto, vjerojatno ni to nije istina... Pomišljala sam, pa eto bar sam dobra prijateljica... (odavno sam zaključila da zabavna nisam) Ali eto, nisam više ni u to sigurna... Mislim da svi ste čuli Numb od Linkin Park, bar jednom... Mislim tako se nekako ja sad osjećam... Svaki korak kojeg napravim, imam osjećaj da nekog zakidam, nekom činim nažao, nekog razočaravam...

No, dosta tmurnih tema.... Nasreću oluja je, iako oštra, bila vrlo kratka... A nadam se da ovo opet nije zatišje pred drugu oluju... A valjda nije... Bumo vidli...

Opet mi pada čitanost... Pa šta ja vas svaki put moram podsjećat na dio Komentari? Hajde, hajde, komentirajte mi!

Puno vam više nemam šta reć... Zato velika pusa svima, baš svima bez ikakve iznimke! Držite mi se!!!!!!!

Vaša Kate(y)!

četvrtak, 25.01.2007.

Još jedno javljanje...

Pa eto... Ovaj tjedan očito nije moj tjedan... Počnem se nadati, a onda nešto novo, i opet sam za taj dan gotova... Ne mogu više ništa... Gotovo da se tresem od boli... A ne znam kakva je ni zašto je... I drži me konstantno, poput nekog utega, sprječavajući me da se dignem.... Jedva zbacim sa sebe jedan, a dodam drugi, još veći... I tako svaki dan, od ove nedjelje... Najrađe bi samo otišla negdje, sa iPodom s neiscrpnom baterijom i zvučnicima umjesto slušalica... Negdje gdje nitko neće dolaziti i smetati me... Nikada...

Sve bi bilo puno lakše kad bih znala definirati bol... Bol se čini previše stvarna, a opet pokušam dokučiti di je, i onda pobjegne, sakrije se, premjesti... I opet vrati... Pričam gluposti i nitko me ne kuži...

Imala sam neki dan natjecanje iz engleskog... I umjesto da budem sretna što idem dalje, ne, mene svi moji ubijaju u pojam... I šta da radim onda... Od mene očekuju da budem najbolja u svemu, a kad me zovu na natjecanja onda se žale... joooooj... Najrađe bi da prolazim s 3 ili 4 i da moji od mene ništa ne očekuju... Sve bi bilo puno jednostavnije... Barem meni... i u ovom trenu... ALi shvaćam da je valjda bolje ovako, pa onda baš i nisu česti trenuci u kojima se nadam gore navedenom...

Ajmo sad malo o One Tree Hillu... Jeste primjetili, na kraju treće sezone, kako su završili Peyton i Brooke... Užas, ja sam vidjela još poslije, iako još ne sve, i jednostavno razmišljam... Zašto tako... Zašto odbaciti jedno prevrijedno prijateljstvo, kad bi trebalo biti baš suprotno... Trebala bi biti ponosna jer svatko želi dečka kojeg ona ima... A i neizmjerno drago jer joj najbolja prijateljica može reći sve, pa i da joj se sviđa njen dečko... Tako bi meni bilo, kad bi ja u toj situaciji bila, ali nisam jer je to kod mene nemoguće... :)

Eto, mislim da je to to od mene za danas! Pusa velika svima bez ikakve iznimke!!!!!!!!!!!!! Držite mi se! (ovaj put vam neću filozofirat)

Vaša Kate(y)!

ponedjeljak, 22.01.2007.

Evo javljanje na brzinu...

Šta da vam kažem sad? Nemrem puno... Zadnja dva dana nisu mi baš najbolja... Ali danas je baš krenulo dobro... Ali ne daj Bože da tako završi... To bi bilo čudo...

No dobro, nije danas ni tak loše... Samo što se vraća stari problem, onaj jedan od pred puno posteva... Je, ali mislim da sam danas riješila i taj problem... Ajde bar neš dobrog... Ako se i to može nazvat dobro...

Dok je jučer pak počelo katastrofa, završilo malo bolje... Full sam se osjećala jadno, nisam kužila uopće čemu sve to, jer ne sjećam se kad sam neš dobro nekom napravila, a za uzvrat opet dobivam samo dobro...

Najrađe bi da mi nabave sobu sa lako razbivim stvarima (postoji li takva riječ?)... Pa da samo razbijem sve u njoj i ispucam se u ovakvim trenucima... I da se svaku tolko samo zatvorim u sobu, glazbu stavim na najjače da zatomim zvuk svojih vlastitih misli... Nisam ja inače pesimist, zapravo ja sam uvijek ona koja drugima kaže da pričaju gluposti kad kažu da ljubav nema smisla, koja se raspali kad čuje da netko drugi misli da život nema smisla... A ja sam jako blizu da se tako osjećam...

Ne kužim, još jednom, čemu sve to... Zašto se ja uopće trudim? Uništavam što god taknem, a što god napravim loše je ili pak zakidam druge... A opet nemam neprijatelja nego samo prijatelje... kojih niti ne zaslužujem u tolkom broju i tolko dobre... Koliko sam puta nešto nekom napravila, a on/ona mi to nije uzela/o za zlo...

Svijet mi se ruši... Ali gledam pozitivno... Ponovo će se sagraditi, a za to mi neće dugo trebati, jer ću se za to pobrinuti... Nije ni prvi ni zadnji put da se tako osjećam... nema veze što se sad ne mogu sjetiti primjera...

Sutra je novi dan... A imam osjećaj da će biti bolje nakon prospavane noći... Sigurno...

Svi koji me komentirate, a i oni koji me ne komentiraju, nego čitaju, ma svima koji dolaze na moj blog jedna velika pusa!!!!!!!!!!!!!!! I držite mi se i da se niste usudili osjećat kao ja jer što god vam se dešava nemate razloga... Nemam ni ja, ali ako sebi ne mogu pomoć mogu bar vama pokušat pomoć.....

Vaša Kate(y)!

subota, 20.01.2007.

Ej, ljudi!

Evo ljudi, javljam se sada... Ovaj post će valjda biti malo duži... I da, hvala vam na 18 komentara u jednom danu, to je više nego odlično, ljudi obožavam vas svih odreda!

Nedavno sam otkrila Yahoo! Messenger, a s njim i Yahoo! Radio... E pa moji neće biti baš presretni kad vide račun za net... Tam sam čula jednu pjesmu koja je odlična, "The Kill", 30 seconds to Mars... Mislim vjerojatno 99% vas nije nikad čulo za tu grupu, ali eto nisam ni ja do tad... U pjesmu sam se zaljubila na prvi pogled, a danas sam cijeli dan gledala spot jer je i spot odličan! Staviti ću vam ga na kraju posta...

A sad riječi pjesme koje su isto super...

Sorryte što je dugačko... Ak vam se ne da čitati nemojte... A sada spot i time vas napuštam... Znam da ću vam nedostajati, ali ah, well...



I za kraj velika, velika pusa svima, svima bez ikakve, ali ikakve iznimke!

Vaša Kate(y)!

petak, 19.01.2007.

Dođoh da se javim....

Ljudi moji... Jako me rastužujete... Jako malo komentara imam u zadnje vrijeme... :( Oću puno komentara ljudi... bar više od 10...

Ovaj darned blog.hr non stop ima neki remont zbog kojeg nama ni njima život neće biti ništa lakši...

šta da vam kažem? Petak je... Vikend sad... hmmmmmm... da li da se smijem ili plačem? moj izbor je očit...

I šta još da kažem... niš nego vas eto pozdravljam do slijedećeg posta i oću puno komenta!

Velika pusa svima, bez iznimke!

Vaša Kate(y)!

utorak, 16.01.2007.

Niš posebno...

Eto samo se javljam na brzinu... Do pred 15 minuta sam pisala lektiru i straaaaašno sam umorna.... Ali to me naravno ne spriječava da napišem post ovdje...

Ljudi kažu da mi je kosa super, neki kažu da sam opasnija sad , nekima se ne sviđa... Neki su ljubomorni... A mene baš briga kaj oni kažu...

Prijateljica koja mi znači više od najbolje prijateljice... Koja ima moje povjerenje u svemu, i kojoj baš sve mogu reći... Imam osjećaj da jednostavno... gubim ju... prolazi mi kroz prste, i ne znam kako da to spriječim... Bojim se išta reći da ne ispadnem sebična, braneći nekome da radi šta oće, ograničavajući nečju slobodu... Ne znam kako da to spriječim, a ne znam je li fer od mene da želim to spriječiti... Ne želim izgubiti njeno povjerenje, i nju kao prijateljicu, jednu od najboljih... Ali se bojim išta učiniti da ju do kraja ne izgubim...

Danas sam imala samo prva tri sata jer sam išla na cijepljenje... I opet nisam primila to prokleto cjepivo! I došla sam doma u 11 i po, a nikog s kim bi mogla pričati, i tako se dosađivala sat vremena...

Šta da još kažem... Budite mi pozdravljeni!

Velika pusa svima, ali baš svima bez ikakve, ali ikakve iznimke! Držite mi se!!!!!!!!!!!!

Vaša Kate(y)!

nedjelja, 14.01.2007.

Opet jedan post stvarno in hurry...

Pa eto, na brzinu se javljam...

SUTRA JE ŠKOLA!!!!!!!!!!!! Pa dobro, već je moje veselje pomalo splasnulo to vam moram priznati... ne bi baš u školu... A tek ustati se...

Ljudi, ofarbala sam kosu u crno, ono što vuče na plavo! Baš sam heppy...

Neću vas previše daviti sada jer fakat moram ići...

Pusa velika svima, ali baš svima bez ikakve iznimke!!!!!!!!!!!! Držite mi se i budite jaki!

Vasha Kate(y)!

petak, 12.01.2007.

5 stvari koje ne znate o meni...

Dakle, meni je predana štafeta... Moram napisati 5 stvari koje ne znate o meni... Štafetu mi je predala laLuna;)... I ja ju moram predati još 5 osoba... Dakle, krenimo...

1. Ovo ljeto sam imala tešku operaciju... Zapetljaj crijeva, ali vrlo kompliciran i uzrokovan nečim što sam imala od rođenja, no sad bi mogla pisati i pisati o tome... 4 sata trajala operacija, oporavak začuđujuće brz, 2 tjedna u bolnici... Kolko sam ja shvatila 6 slučajeva na svijetu... Najgore je meni što sam tek došla na Pag kad smo zbog toga morali juriti u Rijeku, operirana u zadnji čas... Nisam se skoro uopće kupala ovo ljeto (ne baš zbog tog previše, ali eto ja sam se htjela u Pagu kupati ali ne ), na sreću se deslio pred kraj ljeta, sredinom kolovoza... etc., etc. Sve je to jako duga priča koju mi se sad ne da pričati jer ju vi ne biste čitali...

2. Ne mogu odbiti pomoći drugima. Čak i ako to znači da svoje obaveze neću stići riješiti, čak i ako se radi o nekom koga ne volim... Najjednostavnije, ne znam reći NE. Mogu ja biti zatrpana svojim obavezama i samo zbog svojih obaveza biti budna cijelu noć, neću nekog odbiti tko me pita pomoć, makar zbog toga moje obaveze trpile. Eto tako...

3. Lako gubim povjerenje u ljude oko sebe. Možda se tako ne čini, ali moje povjerenje u druge je ponekad vrlo lako poljuljano, i znam samo jednu osobu u koju nikad, NIKAD nisam izgubila povjerenje. Ne mogu zamisliti da ona nekoga povrijedi, ili iznevjeri i čini mi se predobra, i uopće ne spada u društvo u kojem je sada... U druge sam barem jednom izgubila povjerenje... Nije uvijek bilo s razlogom, ali jednostavno poklopi se niz stvari zbog kojih ja izgubim povjerenje u osobu, ponekad bez razloga. Eto tako...

4. Kolko se sjećam nijednom nisam sjela i učila. samo učila duže od 15 minuta. Možda u nižim razredima... Prolazim s 5 pa se to možda ne čini tako, ali vjerujte mi ni sama ne znam kako mi to uspjeva ali tako je... I ne morate mi vi vjerovati... :p

5. Prošle godine u ovo doba sam za kompom bila non-stop, na netu, forumima, chatovima.... Nisam izlazila iz kuće nego u školu i na trening... Dobro, sigurno sad kažete "A šta se promijenilo?" Ali sada idem van s frendicama kad god stignem... Dakle sada je moj radni dan škola - net - van/trening - net, a tada je bio škola - net - net ili pak net - škola - net i tu i tamo trening... Ovisno da li mi je škola ujutro ili popodne... Zapravo mama se žali da više ne zna kako izgledam...

To je sve od mene, a sad da vidimo što ne znamo o Jednostavno Kezi, Nori-fori, Lauriju, missundaztood i.... Boci!

Prvotno je jedna od ovih 5 trebala biti Nika, ali sam upravo saznala da je ona nenadano završila u bolnici i stoga sam morala nekog drugog staviti, a ovim putem po ko zna koji put joj šaljem ogromnu pusu i neka mi se drži i ostane jaka! I svima vama preporučam da odete na njen blog i pružite joj podršku!

Puno pusa svima, ali baš svima bez ikakve iznimke! Posebno mojoj Niki!

Vaša Kate(y)!

srijeda, 10.01.2007.

In hurry...

Sad moram na brzinu sklepat post...

Ljudi hvala za prekrasnih 23 komentara u 2 dana! Volim vas sve, najbolji ste!

Poruka mala... Ne ostavljajte lance sreće jer ću ih pobrisati kad tad, a pročitati ih neću i od mene ih nemojte očekivati nazad.... TO je samo upozorenje... Znam da cijele godine kruže lanci sreće ali oko Valentinova ih počne stizati cijela hrpa... Pa eto, te tolko da znate...

Neće biti predugačak post...

Dakle... Jedva čekam školu!!!!!!! 4 dana se čine kao vječnost... Nemojte misliti da sam poludila, nije da ja jedva čekam školu kao školu... Pa nisam poremećena... S druge strane ostaje to iz prošlih postova, da se pomalo bojim

Danas sam na youtubeu počela gledati prvu sezonu Tree Hilla... To nisam gledala... Danas sam pogledala prve 4 epizode... Vrlo zanimljivo...

Čula ja ljudi moji da je u latinskom m stajalo za dva d... Joj, sad sam stvarno poludjela i počela pričati gluposti koje nemaju veze s vezom... A šta se može...

Eto... Extra kratak post samo za vas...

Pozdravljam vas sve i pusa velika svima, ali baš svima bez ikakvih izuzetaka!

Vaša Kate(y)!

ponedjeljak, 08.01.2007.

No title...

Pa vratila se ja jučer iz Zagreba... Prekrasnog Zagreba... Ali je Rijeka milijun puta ljepša... A i lakša za snalaziti se, 100 puta...

U Zagrebu je bilo lijepo, ne mogu se požaliti...

Danas sam imala trening pa nisam mogla van...

Slijedeći četvrtak imamo lektiru... Romeo i Julija... A ja to još nisam ni posudila... Ali suta ću... Sigurno...

Još 6 dana... Mogu vam reći da mi se tih 6 dana čini kao cijela vječnost... Fali mi društvo... Ali ne toliko... Ipak se s onima do kojih mi je stalo čujem... Bar svaku tolko... Mogla bih vam sad reći da ni ne znam što mi tolko fali... Ali to nije istina... Pa vam neću to reći...

Pričam gluposti, znam... 99% vas će me smatrati dosadnom...

Znate šta? Shvatila sam da ljudi u našoj dobi od svoje veze nikad skoro ne očekuju da traje vječno.... Da traje dugo, da. Ne znaju kada će prestati, nadaju se da će još trajati, kad prestane misle ponekad da je prekratko trajalo... Ali oni od te "ljubavi", ajmo ju tako nazvati, očekuju da prestane... jednom... A onda... Prijateljstvo s druge strane... Svi od svakog prijateljstva koje nam nešto znači očekujemo da dugo traje, vječno...

Tako i ja... Trenutno mi je puno važnije da zadržim nekog prijatelja i prijateljstvo mi je važnije, jer su u ovoj dobi prijateljstva ona koja su važna, koja imaju potencijal da traju... najčešće... A "ljubavi" su prolazne... najčešće...

Imam simpatiju, i bilo bi mi naravno drago da od toga bude nešto više... Ali ako znam da ću poslije toga tu osobu izgubiti kao prijatelja, onda to ne dolazi u obzir... Prijateljstvo, koje će najvjerojatnije trajati duže, puno mi je važnije... U ovom trenutku... I kad se radi o toj osobi...

Pa na vašu sreću, za danas vas neću više zamarati...

Pozdravi i svima vama jedna velika pusa! Držite mi se i don't worry, be happy!!!!!!!!

Vasha Kate(y)!

subota, 06.01.2007.

In my head there's only you now...

Ovaj vam put ne bi baš rekla "naslov not related to post"...

Pa ljudi bojim se... čega... nije važno...

Sutra se vraćam iz Zagreba... Pa baš sam happy jer mi već jako nedostaje dom i prijatelji, izlasci...

Ne mogu reći da nemam šta za pisati, ali nemam ovdje...

O čem da pišem... O ljubavi pisah, o prijateljstvu također...

Pred nekih mjesec dana se tek moj blog počeo posjećivati... Prije toga prosjek komentara po postu mi je bio... 2-3 komentara... I jako mi je drago što sada dobivam po 20-25 komentara, a nerijetko i više...

Šta još da vam kažam? Ima toga, rado bi rekla, ali ne mogu...

Neki drugi put više jer sad moram ići...

Puno pusa i pozdrava!!!!!!!!!!!!!!! Držite mi se!

Vaša Kates!

utorak, 02.01.2007.

Eternal glory

Pa te sam riječi čula u času smišljanja naslova...

Moje sestre idu gledati Goblet of Fire u 9 navečer... bolesti... ali dobro...

Nemam šta za raditi pa pišem post... I ne znam o čem da pišem...

A još sam danas ujutro htjela napisati post i znam da sam imala o čem pisati...

Pa kako ste vi meni? Ja sam super!

Kao uvijek neš me muči, ali sitnica, tek tolko da mi život ne bude baš savršen... :) Onak, neš poput zašto je netko neš rekao, tko je tko i te stvari... ono neš poput onog iz pretprošlog posta...

Eto ja sam tu u Zagrebu sa sestrama... Vraćam se doma u nedjelju... S jedne strane nedostaju mi prijatelji, a s druge opet lijepo mi je ovdje...

Da vas sad time ne zamaram... Pusa jedna velika svima i pozdravi!!!!!!!!!! Držite mi se!

Vaša Kate(y)!

ponedjeljak, 01.01.2007.

5, 4, 3, 2, 1...... Sretna Nova Godina!!!!!!!!!

Naravno, ne sjedim ja kao budala u ponoć za kompom pišući post... Tko zna, možda da za kompom, ali ne pišući post... Doduše ne pišem ja post puno prije... oko 22:30 - 23:00... hehe...

Moji se posvađaju neka dva sata prije Nove... bolest... I to o tome kak smo mogli Novu proslaviti drugdje, tj. kako nismo mogli Novu proslaviti drugdje... Ovisi s kojeg kuta gledaš...

Sretna Nova svima ljudi! A uskoro ćete vjerojatno svi koji me komentirate relativno redovito dobiti čestitku... Između ponoći i jedan ću vas valjda svih riješiti...

Pa ljudi još jednom sretna vam svima Nova Godina! Želim vam sve najbolje, puno para, ljubavi, sreće, zdravlja, ma svega što samo poželjeti možete!!!!!!!! Puno pusa vam šalje vaša Kates!!!!!!!!!!!!!!