just for me
31.12.2009., četvrtak
Good bye
|
Prije samo par mjeseci nisam niti razmišljala o prekidu. Mislila sam, ok, neke stvari ne funkcioniraju, neke da, za neke više nemam hrabrosti, niti volje, a o nekim stvarima niti ne razmišljam. Puštala sam i tu sam zapravo pogriješila. Osjećala sam se sigurnom i voljenom, a i voljela sam, no, nešto je stalno nedostajalo. Razumijevanje. Danas to samo potvrđujem, kao i različitost karaktera, pa i interesa koji nas na kraju i ubiju u pojam. A, o stvarnoj ljubavi koju svi mi tražimo mogu samo još ovo reći - Ljubav je čudna zbrka osjećaja koji svima nama puno znače, ali koji su tu i bez da ih se spominje, uzvisuje ili analizira. Ljubav je davanje koje se ne traži. Ljubav je riječ s dvosmislenim nazivom te iste ljubavi. Ljubav može biti zadovoljstvo sobom, a može biti i uzajamno pružanje istoga, bez propitkivanja što je, a što nije. Ljubav je osjećaj nježnosti koja putuje zrakom dok si sam sa sobom. Ljubav je dio svih nas i svi je nosimo tiho u sebi, a da ponekada niti ne naslućujemo njezina čudna lica, niti njezinu neodoljivu snagu. Ljubav je beskonačno vrijeme koje ne broji godine, niti traži neki dobar razlog, niti prati svaki razum. Ljubav je iskra nedorečenih rečenica naših misli što putuju prostorom i vremenom. Ljubav je bliskost daljine koja nas ponekada slučajno spoji. Ljubav se sanja, sniva, mašta, a ponekada i doista dogodi. Ljubav je vesela točka moga kruga, iako u njoj stojim potpuno sama. Ljubav je čudan pogled stranca na ulici, čežnja i težnja nedorečenih misli u pauzi nekoga posla. Ljubav je sasvim obična spoznaja samoće i slika potpunog zanosa. Ljubav je beskrajna postojanost, ali i prolaznost osjećaja – dobrih i loših. Ljubav neodoljivo privlači sve boje života, ima svoj okus i miris. Ljubav se osjeća, dodiruje, pa i skriva dok tiho titra negdje u nama i oko nas. Ljubav je glazba koju čujemo, ples kojim se pokrećemo, ushićeno, zanosno. Ljubav je i tuga sjete neke kojom dotičemo svaki dio onoga što je u nama. Ljubav je dovoljna riječ da ljubavlju bude i ostane bez onih trzaja svijesti da je tu. Ona stoji u nama, raste s nama i biva onaj dio nas koji nikada ne nestaje bez obzira na sve što je. Ljubav je samo ljubav i zbog nje se može biti potpun i kada si sam. Ljubav je jednosmjerna ulica slučajnih prolaznika koji se mimoilaze. Ljubav je ponekada slučajnost, ali i konstanta čitavog svijeta. Grlite je i puštate, pričate i pjevate o njoj, živite i umirete za nju i nikada vam je nije dosta. Ljubav je jedna obična riječ. Misao. Djelo. Ona je ta koja može, ali ne mora biti tu i uvijek je osjetimo kada nam je najpotrebnija jer nježno skrivena u nama biva samo ona koja je. Ljubav smo zapravo mi sami. Zato za kraj – svima u Novoj godini koja nam dolazi želim samo – puno, puno ljubavi, sreće, radosti i smijeha, malo više mira i puno, puno razumijevanja, ali i uspjeha u svemu što radite jer sve to činite sebi, za sebe i one koje volite, a koji i vas unatoč svemu jako, jako vole. |
- 18:42 - Ostavi samo za mene (20) - Uzmi za sebe - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
...samo neka moja razmišljanja u trenucima samoće, tišine i mira,a naporna dana. Poput malog podsjetnika na trenutke koje želim upamtiti, sjetiti se, a možda i zaboraviti. Dnevnik lutanja, traganja i nadanja. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
