27.02.2007., utorak
Pregovori o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju
|
Temeljem zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji kojeg je Republika Hrvatska podnijela 21. veljače 2003. godine, Europska komisija je u travnju 2004. godine donijela pozitivno Mišljenje o zahtjevu Republike Hrvatske za punopravnim članstvom u Europskoj uniji (avis) te je 18. lipnja iste godine Republika Hrvatska dobila status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. U ožujku 2005. godine, usvojen je i Pregovarački okvir za pregovore s Republikom Hrvatskom od strane Vijeća Europske unije. Nakon političke odluke Europskoga vijeća iz lipnja i prosinca 2004. godine o otvaranju pregovora i sazivanju bilateralne međuvladine konferencije o pristupanju, pregovori su formalno započeli 3. listopada 2005. godine održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije. Dobivanjem, prvo pozitivnog Mišljenja Europske komisije, a zatim i pozitivnih Odluka Vijeća ministara i Europskog vijeća, Republika Hrvatska postigla je veliki napredak u ostvarivanju svog strateškog cilja u odnosima s EU, o čemu u zemlji postoji široki politički konsenzus. Pregovori o pristupanju u znatnoj će mjeri odrediti ukupni politički i gospodarski razvoj Republike Hrvatske u idućem srednjoročnom razdoblju i od izuzetne su važnosti za sve njene građane te je stoga potrebno pružiti i odgovore na najčešće postavljana pitanja građana o pregovorima |
23.02.2007., petak
Europska unija i mladi
|
U državama EU živi približno 50 milijuna mladih u dobi od 15 do 25 godina. Stoga je i Europska unija razvila citav niz programa za razmjenu srednjoškolaca i studenata te njihovih profesora. Srednjoškolske i fakultetske diplome priznaju se jednako u svim državama clanicama. Programi EU za mlade Europska komisija razvila je poseban Program za mlade (Youth Programme) o kojem se informacije mogu naci na Internet stranici Opce uprave za obrazovanje i mlade. Cilj je programa promicanje mobilnosti, medukulturalnog ucenja i solidarnosti medu mladim ljudima u cijeloj Europi, a i šire. Program ukljucuje dvije komponente koje su otvorene prema trecim zemljama: Europska volonterska služba (European Voluntary Service) i program Mladi za Europu (Youth for Europe). Europska volonterska služba omogucuje mladima da provedu do 12 mjeseci u inozemstvu kao volonteri na razlicitim projektima. Program Mladi za Europu nudi mogucnost susreta izmedu grupa mladih te nastoji na taj nacin pridonijeti njihovu neformalnom obrazovanju. Što radi MEI za mlade Mladi su jedna od glavnih ciljanih skupina u aktivnostima Ministarstva za europske integracije , stoga MEI cijeli niz aktivnosti usmjerava k mladima i njihovu ukljucivanju u proces europske integracije RH. To su, primjerice, ove aktivnosti: • stipendije za poslijediplomske europske studije u inozemstvu, • potpora udrugama mladih koje se bave EU, • zimska škola o europskim integracijama za studente hrvatskih sveucilišta. Udruge mladih koje se bave EU u Hrvatskoj Euroyouth klub - EYC je organizacija mladih unutar s ciljem suradnje naše mladeži s mladima Europe. Jurišiceva 1, 1000 Zagreb Europski parlament mladih Hrvatske , Aleja Zinke Kunc 3, 10000 Zagreb Europska udruga studenata prava -ELSA Trg Maršala Tita 3, 10000 Zagreb Europska udruga studenata prava - ELSA Osijek, Radiceva 13, 31000 Osijek Europska udruga studenata prava ELSA Rijeka, Hahlic 6, 51 000 Rijeka Europska udruga studenata prava ELSA Split, Ulica domovinskog rata 8, 21 000 Split Europski dom Dubrovnik , Frana Supila 6, 20000 Dubrovnik Europski dom , Slavonski Brod, A. Barca 30, 35000 Slavonski Brod Europski dom Vukovar , Školska 63, 33227 Borovo Europski dom Zagreb Jurišiceva 1, 1000 Zagreb Europski pokret Hrvatska , Jurišiceva 1, 10000 Zagreb Europski pokret Rijeka , Vukovarska 58, 51000 Rijeka Europski pokret Varaždin , A. Cesarca 1, 42000 Varaždin |
12.02.2007., ponedjeljak
Članice
 |
Nešto o Europskoj Uniji
|
Što je Europska unija? Europska unija je regionalna organizacija europskih država kroz koju članice ostvaruju zajedničke ciljeve kao što su uravnotežen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zaštita prava i interesa građana. Današnja Europska unija rezultat je polustoljetne evolucije koja je počela u okvirima Europskih zajednica pedesetih godina 20. stoljeća. Proces europske integracije započeo je kao sektorsko udruživanje država članica u sklopu Europske zajednice za ugljen i čelik (osnovane 1952. Pariškim ugovorom), a nekoliko godina poslije proširio se i na druga područja: nuklearnu energiju u okviru Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) i na druga, široko definirana područja gospodarske suradnje u sklopu Europske ekonomske zajednice (EEZ). EEZ i Euratom osnovane su Rimskim ugovorima 1958. godine. Iako je isprva integracija bila gospodarska u temelju joj je na oduvijek bila politička ideja približavanja europskih država. Gospodarska integracija doista je dovela do širenja suradnje i na druga područja. Današnja je Europska unija, osim za uspostavu i regulaciju unutarnjeg tržišta nadograđenog monetarnom unijom sa zajedničkom valutom eurom, nadležna i za brojne druge politike, uključujući i kulturu, obrazovanje ili zaštitu zdravlja. Uz to, države članice u institucionalnom okviru Europske unije danas surađuju i u područjima koja se smatraju važnim dijelom nacionalnog suvereniteta, kao što su vanjska politika, unutarnji poslovi i pitanja pravosuđa. Europske su zajednice prerasle u Europsku uniju 1993. godine kada je stupio na snagu Ugovor iz Maastrichta. Ugovorom uspostavljena EU sastoji se od tri tzv. Stupa, koji se razlikuju po naravi suradnje u njihovom okviru među državama članicama. Prvi stup čine dotadašnje Europske zajednice, koje zadržavaju pravnu osobnost i koje imaju nadnacionalni karakter kako u pitanjima odlučivanja o zajedničkim politikama, tako i u pitanjima odnosa prava nastalog na europskoj razini s internim pravnim porecima članica. Drugi stup čini suradnja država u vanjskoj i sigurnosnoj politici. U sklopu trećega stupa, surađuju državne policije i pravosudni organi. Dva nova stupa nisu nadnacionalna, odnosno način suradnje među državama u novim nadležnostima Unije sličan je klasičnoj suradnji na razini međunarodnih odnosa - odlučuje se jednoglasno, a provedba usvojenih odluka ovisi o članicama. Trojaka se struktura EU zadržala do danas, usprkos kasnijim izmjenama Ugovora iz Maastrichta: Ugovorom iz Amsterdama 1999., i Ugovorom iz Nice 2003. Novu etapu u razvoju europske integracije obilježit će Ustavni ugovor, o usvajanju kojeg je u tijeku međuvladina konferencija. Bude li usvojen, EU će izgubiti trojaku strukturu, no zadržat će različitu narav ovlasti koje su joj države dodijelile. Osim širenja ovlasti, s vremenom se širilo i članstvo Europske unije. Integraciju je započelo šest europskih država: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka koje su najprije osnovale Europsku zajednicu za ugljen i čelik, a zatim Euratom i Europsku ekonomsku zajednicu. Godine 1973. pridružile su im se Danska, Irska i Velika Britanija. Grčka postaje članicom 1981., a Portugal i Španjolska 1986. Do četvrtog proširenja došlo je 1995. kada su članicama EU postale Austrija, Finska i Švedska. Najveće, i uistinu povijesno, proširenje ostvareno je 2004. godine. U Uniju je ušlo čak deset novih država, među njima osam bivših komunističkih država. Članicama su postali: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija. Širenje članstva EU time nije završeno. Kandidaturu su za sada predale i Hrvatska i Makedonija, a budući da je EU otvorena za članstvo svim europskim državama koje poštuju europske vrijednosti - slobodu, demokraciju, poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, te vladavinu prava - mogu se očekivati i nove prijave za članstvo. Članstvo Europske unije širilo se upravo zbog toga što je Unija uspješno ostvarivala zadane ciljeve integracije, i pri tome, kako to jamči Osnivački ugovor, poštovala zasebne identitete članica. Za uspjeh europske integracije uvelike su zaslužne institucije osnovane na europskoj razini. Političku funkciju, od osmišljavanja politika do njihovog pretakanja u pravno obvezujuće norme, imaju tri institucije: Europska komisija, Vijeće ministara i Europski parlament. Uz njih, sve važniji politički pokretač integracije postaje Europsko vijeće, tijelo sastavljeno od predstavnika država članica na najvišoj razini, tj. u sastavu čelnika država i vlada. Provedbu prava i ujednačenost njegove primjene nadzire Europski sud, institucija koja je uvelike zaslužna i za pretvaranje Europske unije iz međunarodne organizacije klasičnog tipa u nadnacionalnu zajednicu država. Institucije EU obavljaju svoju regulatornu funkciju u sklopu ovlasti što su ih dodijelili Uniji Osnivačkim ugovorom. Ovlasti, dakle, pripadaju državama članicama, a prenose se na zajedničku razinu temeljnim aktom kojim se Unija osniva. U područjima prenesenih ovlasti države članice svoju suverenost više ne ostvaruju samostalno, već zajednički s drugim sudionicama europske integracije. Upravo se iz tog razloga, u današnjem sve povezanijem svijetu model suradnje koji se razvio u sklopu Europske unije, pokazao idealnim sredstvom postizanja mira, stabilnosti i gospodarskog napretka. |
OŠ Đuro Ester o EU
|
Na ovome će blogu škola Đure Ester pisati sve što zna o EU. Ovo je projekt za informatičko natjecanje. INFORMIRAJTE SE O EU UZ ĐURO ESTER!!! |
