Jurnijednanasvitvila

utorak, 25.11.2008.

Svatko nosi svoje breme, il kaj već.

Da nisam jedina kojoj u ljubavi ne cvjetaju ruže jučer mi je jasno dala do znanja moja devetogodišnja nećakinja Luce.

Priča je počela sasvim mirnim tonom da bismo ubrzo sestra i ja morale pokazivati suosjećanje dodavajući papirnate maramice i lagajući da će sve biti u redu (a neće).

Izvor svih njenih problema nosi ime Josip - tiha patnja još iz prvog razreda.

Za početak je konstantirala da ga mrzi. Nije loše. Onda je počela pljuvati i po Ivani, svojoj najboljoj prijateljici. Nju bi pak mogla ubiti. Mala je sva na mene.

Ja sam se pravila da mi je sve kristalno jasno. Josip je glup a ona samo voli Ivanu i želi je zaštiti od takvog idiota. Baš. Nekoliko trenutaka poslije sama je, kroz suze, priznala da su i ona i Ivana zaljubljene u Josipa, dok je on samo (!) u Ivanu.

Luce je po prvi puta u životu osjetila ljubomoru, a s obzirom na konstatacije kako bi ih oboje ubila, relativno se dobro drži. Pa tko bi pameta ostao hladan kad ugleda svoju ljubav kako igra graničar s nekim drugim?!

To su Muke po Josipu. Zamislite, a ja sam mislila da imam problem. To što se nije pojavio na romantičnoj večeri koju sam satima pripremala jer se zadržao u kladionici, to što mi brani da ispijam kave s frendicama i to što me nije zvao već tri dana... Ma to nije nikakav problem. Ja se neću buniti sve dok on ne počne igrati graničar s bivšom curom ili, ne daj Bože, mojom najboljom prijateljicom!

- 10:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 21.11.2008.

Prosvjeta novog doba

Jedna od omiljenih stvari nas učenika je svakako ta zlatna isprika koja nas spašava od odgovaranja. To blago koje nam neki profesori priznaju jednom polugodišnje, neki uporno zaboravljaju.

Osim tih ''službenih'' postoje i one vanredne, pa je tako vrlo poželjno kad vam baka opet umre i to baš kad se piše filozofija; ili pak kad dobijete proljev na dan kad svi pitaju. Jer proljev ne pita.

Vađenje krvi jednom tjedno, svaki prvi sat, vrlo je poželjno ali i preočito pa sada, punoljetni, jednom tjedno dobrovoljno dajemo krv. Trebali bismo dobiti pohvalu gradonačelnika ili ministra zdravstva za izrazitu humanitarnost ili barem biti proglašeni medicinskim čudom - s tolikim litrama krvi u organizmu.

Prolaz na ispitima za vozačku ove je godine izuzetno lošiji nego svih proteklih godina pa tako pojedinci primorani polagati ispit i po nekoliko puta tjedno.

Bilo kako bilo, mi smo bili u znatnom šoku kad nam je psiholog, objašnjavajući obrambene mehanizme iz psihologije čovjeka skrenuo pozornost na to kako ih mi svakodnevno koristimo. Ma mora da nas je s nekim zamijenio!

- 10:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se