Jurnijednanasvitvila

utorak, 25.11.2008.

Svatko nosi svoje breme, il kaj već.

Da nisam jedina kojoj u ljubavi ne cvjetaju ruže jučer mi je jasno dala do znanja moja devetogodišnja nećakinja Luce.

Priča je počela sasvim mirnim tonom da bismo ubrzo sestra i ja morale pokazivati suosjećanje dodavajući papirnate maramice i lagajući da će sve biti u redu (a neće).

Izvor svih njenih problema nosi ime Josip - tiha patnja još iz prvog razreda.

Za početak je konstantirala da ga mrzi. Nije loše. Onda je počela pljuvati i po Ivani, svojoj najboljoj prijateljici. Nju bi pak mogla ubiti. Mala je sva na mene.

Ja sam se pravila da mi je sve kristalno jasno. Josip je glup a ona samo voli Ivanu i želi je zaštiti od takvog idiota. Baš. Nekoliko trenutaka poslije sama je, kroz suze, priznala da su i ona i Ivana zaljubljene u Josipa, dok je on samo (!) u Ivanu.

Luce je po prvi puta u životu osjetila ljubomoru, a s obzirom na konstatacije kako bi ih oboje ubila, relativno se dobro drži. Pa tko bi pameta ostao hladan kad ugleda svoju ljubav kako igra graničar s nekim drugim?!

To su Muke po Josipu. Zamislite, a ja sam mislila da imam problem. To što se nije pojavio na romantičnoj večeri koju sam satima pripremala jer se zadržao u kladionici, to što mi brani da ispijam kave s frendicama i to što me nije zvao već tri dana... Ma to nije nikakav problem. Ja se neću buniti sve dok on ne počne igrati graničar s bivšom curom ili, ne daj Bože, mojom najboljom prijateljicom!

- 10:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se