Jurnijednanasvitvila

četvrtak, 29.01.2009.

Kako se stezanje remena uvuklo u sve pore horvatskog nam društva ili Kako sam ostala bez tenisica

Nestašica (i poskupljenje) plina, dizanje cijena gorivu, nemogućnost pronalaska hrvatske flore na placu i negiranje (ili tek natruhe) represije... Još se dobro i držimo. Ok, barem ja. Dok stariji muku muče s plaćanjem računa i psuju privatnike koji na platnu listu uporno stavljaju (a ne isplaćuju!) putne troškove, mlađa nacija krizu doživljava preko pljeskavice, a ne zagrebačkog u pecivu (12,ne 14kn) i pomankanjem novčanih sredstava na mobilnom nam uređaju.

No tog se ponedjeljka sve promijenilo. Odlučila sam dostojno proslaviti 18. rođendan, jer iako godinu starija, ''dižem srednjak svijete - rađe ostajem dijete'' pa ću, sukladno novom motu, markirati svih 7 sati odmarajući u omiljenom kafiću.

Tragovi krize u pola 7 ujutro - prerano! Umjesto uobičajenog klipića sa šunkom i sirom kojeg nam najdraži konobar svako jutro servira uz kavicu, danas smo dobili - žvaku. Odlučilo smo ''prežvakati'' mali ispad nadajući se najboljem.

Jer su dvije kave dovoljne, zatražili smo čaj. Pogađate - ni meda, ni limuna dobili nismo. Ipak, život čine male stvari (koliko manje mogu biti?) pa smo se silno veselili paketiću šećera više.

U utorak je bilo školsko natjecanje iz hrvatskog jezika. Nadobudne maturante profesorica je uspjela prizemljiti i prije samih rezultata - nismo dobili radni papir! I dok se neki žale da je Grinch ukrao Božić, ja ću se žaliti da mi je isti ukrao tenisice iz Sloge, četiri ulaznice za kino i dvije za bazene. Da je bilo radnog papira, uspjeh na županijskom (a sukladno tome i gradonačelnikov poticaj) bio bi zagarantiran!

...

- 12:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.12.2008.

HZZO tortura

Kad sjedite u tipičnoj hrvatskoj bolničkoj čekaonici i imate sreće kao ja pa se isprazni baterija na mp3-ju, ostale 3 (!) koje imate u torbi su također prazne a knjiga (što ona dobra i poučna - o seksu, što lektira) je ostala kod kuće, ne ostaje vam ništa drugo do pisanja.

Nekako ni pisanje ne ide tečno kao što to inače biva. Nervoza dok čekate prozivku, strepnja hoćete li dobiti ispričnicu ili će vas doktorica prokužiti te naposljetku kronično prehlađena gospođa koja širi svoje bakcile uvjeravajući cijelu čekaonicu (koja vrši pasivnu agresiju ne slušajući i ne suosjećajući) da je baš ona upravo na redu i nisu baš neki preduvjeti za kvalitetan tekst.

Suprotno tome, proustovske rečenice kao rezultat jada i ogorčenosti na hrvatsko zdravstvo, neizbježni su.

Shvaćam da ovo i nije možda najbolje mjesto pod nebom za nas hipohondre. Piskaram se i trudim se ne slušati sve te simptome dvadesetorice bolesnika. Bezuspješno.

Uz njih uočavam da vrlo vjerojatno imam žućni kamenac, usporeni metabolizam, začepljenje krvnih žila, vodu u koljenu i osip nepoznatog podrijetla koji se javlja svaka 3 mjeseca u tragovima. Sudeći po vrućini koju sada osjećam, ulazim i u menopauzu.

Konstantiram da me obuzima strah dok shvaćam da ću možda odapeti i prije sutrašnjeg testa iz matematike.
Neka doza razuma dojavi mom paranoičnom mozgu da pretjerujem ali ujedno i da je ovo dobra prilika da pobijedim prezir koji osjećam prema matematici (koju ću moći pisati samo ako ostanem živa, jel').
Zastanem na trenutak, možda zdrav razum pobijedi. Uzalud, ne ide. Prezir je jači.

Shvaćam da je sav napor bio uzaludan i sve pada u vodu dok veselo skačem na noge natjerana uzvikom silno nervozne sestre: Sljedeći!

- 10:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 25.11.2008.

Svatko nosi svoje breme, il kaj već.

Da nisam jedina kojoj u ljubavi ne cvjetaju ruže jučer mi je jasno dala do znanja moja devetogodišnja nećakinja Luce.

Priča je počela sasvim mirnim tonom da bismo ubrzo sestra i ja morale pokazivati suosjećanje dodavajući papirnate maramice i lagajući da će sve biti u redu (a neće).

Izvor svih njenih problema nosi ime Josip - tiha patnja još iz prvog razreda.

Za početak je konstantirala da ga mrzi. Nije loše. Onda je počela pljuvati i po Ivani, svojoj najboljoj prijateljici. Nju bi pak mogla ubiti. Mala je sva na mene.

Ja sam se pravila da mi je sve kristalno jasno. Josip je glup a ona samo voli Ivanu i želi je zaštiti od takvog idiota. Baš. Nekoliko trenutaka poslije sama je, kroz suze, priznala da su i ona i Ivana zaljubljene u Josipa, dok je on samo (!) u Ivanu.

Luce je po prvi puta u životu osjetila ljubomoru, a s obzirom na konstatacije kako bi ih oboje ubila, relativno se dobro drži. Pa tko bi pameta ostao hladan kad ugleda svoju ljubav kako igra graničar s nekim drugim?!

To su Muke po Josipu. Zamislite, a ja sam mislila da imam problem. To što se nije pojavio na romantičnoj večeri koju sam satima pripremala jer se zadržao u kladionici, to što mi brani da ispijam kave s frendicama i to što me nije zvao već tri dana... Ma to nije nikakav problem. Ja se neću buniti sve dok on ne počne igrati graničar s bivšom curom ili, ne daj Bože, mojom najboljom prijateljicom!

- 10:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 21.11.2008.

Prosvjeta novog doba

Jedna od omiljenih stvari nas učenika je svakako ta zlatna isprika koja nas spašava od odgovaranja. To blago koje nam neki profesori priznaju jednom polugodišnje, neki uporno zaboravljaju.

Osim tih ''službenih'' postoje i one vanredne, pa je tako vrlo poželjno kad vam baka opet umre i to baš kad se piše filozofija; ili pak kad dobijete proljev na dan kad svi pitaju. Jer proljev ne pita.

Vađenje krvi jednom tjedno, svaki prvi sat, vrlo je poželjno ali i preočito pa sada, punoljetni, jednom tjedno dobrovoljno dajemo krv. Trebali bismo dobiti pohvalu gradonačelnika ili ministra zdravstva za izrazitu humanitarnost ili barem biti proglašeni medicinskim čudom - s tolikim litrama krvi u organizmu.

Prolaz na ispitima za vozačku ove je godine izuzetno lošiji nego svih proteklih godina pa tako pojedinci primorani polagati ispit i po nekoliko puta tjedno.

Bilo kako bilo, mi smo bili u znatnom šoku kad nam je psiholog, objašnjavajući obrambene mehanizme iz psihologije čovjeka skrenuo pozornost na to kako ih mi svakodnevno koristimo. Ma mora da nas je s nekim zamijenio!

- 10:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se