21

četvrtak

veljača

2013

PIN ZA PIŠANJE

Od kad je stiga ovi đavliji kapitalizam strašno tehnološki napredujemo. Svaki dan se oduševin novin tehnološkim izumom. Više naM prsti neće tribat za ništa osin utipkavanja pinova i pasvorda. Trefin tako neki dan s ženon u Makarskoj, i ajde kad si je već izveja na more, red je da je odvedeš na kavu i kolač, a zadovoljiš ženu i potpomogneš makarske pdv obveznike. Kako sam patriotski i lokal patriotski nastrojen, uvik izaberen neke lokale za koje san vezan nekin patriotskin nitima ili kakvim pozitivnim iskustvima iz mladosti, kada je bilo svega, osina para zbog čega bi nas Lega potrava sa stolova, jer nismo imali za drugu turu pića.
I tako uvalimo se ja i žena u meke stolice s pogledom na koće, raspravljamo o izboru kolača i bez kofeinskog kapućina, kad uvati me pišanje. I ajde, malo je labirintno, al stignem do wc-a, kad ono, ne moreš unutra. Triba ukucat pin. Šifru. Jeba te led, ukucat šifru za uć pišat. Kakva šifra. Vratin se nazad, bez obavljenog pišanja, a pun neznanja, kad konobar brzinski objasni kako triba ukucat šifru s računa da bi moga pišat. Zamisli ti koja krasna masonska ideja. Truli kapitalisti ti ne daju pišat u svom lokalu, ako nisi u njih pija. Koja fantastična ideja. Koji humani pristup svima koji side u njihovin mekin stolicama, a koji su ustvari samo kanalizatori tekućine iz njihove boce do njihova wc-a. I nema nikakve greške. Nema sad varijante da u konkurentskom kafiću popiješ pivu pa da je ideš ispišat u njihov wc. Nema brale. Pišanje samo tekućine koju su tu uplatija. Kakav divan sistem. Fino razrađen. Kapitalistički, lišen svakog osjećaja, pa čak i onog neugode. Jer, ko zna šta bi ti se moglo desit da je u primjeni neki drugi sistem. Zamisli, ideš pišat, a ono prid wc-om stoji teta u bijeloj kuti i kaže; ajde daj uzorak mokrače da vidimo iz kojeg je lokala tekućina. Ili ti uzme bris s njega. I unda utvrdi koju si pivu popija iz kojeg lokala. I ko zna šta bi ti mogla nać u mokrači. Mogla bi analizom utvrdit di si bija, s kin si bija i šta si radija. Ko zna kakva bi te neugoda mogla snać. Ko jednom prilikom moju kolegicu. Onako jadna sva, udovica od 40-tak godina, stalno nekih problema i upala doli. I ošla doktoru, požalila se kako je doli sve peče i boli. I ajde kaže doktor, dođite u ponediljak odma ujutro, pa ćemo vam uzet bris i poslat na analizu, pa ćemo dat neke antibiotike. I tako ona jadna u ponediljak ujutro, jedva se digla, malo i prispala, i sve na trku ošla u doktora, ovaj uzeja bris i reka joj da se javi ujutro. I ošla ona ujutro da vidi šta je, kad kaže doktor;
-Ajde molim vas dođite opet ujutro pa ćete ponovo dati bris, onaj od jučer nije bio baš dobar za analizu jer je u njemu bilo sperme. Zamisli koja neugoda za jednu srednjovječnu udovicu.
Zato lipo 72468 i pišaš.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.