22

subota

prosinac

2012

JURE DIVIĆ UVRŠTEN U TROGIRSKU ANTOLOGIJU



PRIČA O TETKU , JURE DIVIĆA UVRŠTENA U NAJLJEPŠE PRIČE O TROGIRU
U Gradskoj knjižnici Trogir održana je promocija zbirke "Priča se (p)o gradu", koja je nastala povodom 145. godišnjice Gradske knjižnice Trogir i kao rezultat Natječaja za neobjavljenu kratku priču, te Natječaja za naslovnu fotografiju zbirke priča.
Dogradonačelnica Trogira, Vedrana Zelalija i ravnateljica Gradske knjižnice Trogir Sanda Marlais Buble je, nakon uvodnog govora, predstavile su autore čije su priče ušle u Trogirsku antologiju, čiji je nakladnik Gradska knjižnica Trogir.
Tim povodom je glavna urednica Maja Maljković naglasila kako nisu svi autori objavljenih priča iz Trogira, što dokazuje da je UNESCO-ov ljepotan u srcima mnogih ljubitelja pisane riječi, od Zagreba, Vrbovca, Vrgorca, Koprivnice, Lumbarde i Splita.
Zbirka Priča se (p)o gradu čije uredništvo, uz glavnu urednicu, čine profesorice Katica Belas, Sanda Marlais Buble i književnica Dunja Kalilić, odabrao je najljepše priče, a najbolji autori koji su uvršteni u antologiju su:
Ana Ban (Split), Željko Cvrtila (Zagreb), Nemruth Dagi (Zagreb), Jure Divić (Vrgorac), Katarina Grga (Trogir), Sanda Hančević (Lumbarda), Valerija Jurjević (Lumbarda), Darko Veršić (Trogir), Aleksandar Kostjuk (Koprivnica), Mario Majdić Natrlin (Split), Stjepan Omero (Trogir), Irena Skopljak Barić (Vrbovec)
Na natječaj za naslovnu fotografiju zbirke priča "Priča se (p)o gradu" primljeno je ukupno 60 fotografskih uradaka, a pobjeda je pripala Ivanu Karanušiću.

01

subota

prosinac

2012

PRIČA O TETKU


Moj tetak je jedan od onih nekoliko preostalih tipova starog kova, koji su u životu prošli bunu i bunicu i još se drže i još uvik su neuništivi. Godine iđu, starost grize svakoga, ali mom tetku koji je nakupija godina i bora i dalje ništa nije teško. Čovik je za penzije, odradija je život pristojno zaradija za svoju obitelj, ali i dalje vridno radi i stiče. Ima jednog sina koji je otiša živit u Zagreb, di je formira obitelj, a moj tetak s mojon tetkon Maron živi u Trogiru i dalje radi ko crv. Triba bi sine on smanjit, nije nan potriba. Imamo svega, on misli da je mlad i da danas može vozit kamion ko nekad. A sine, nosi naoćale, ne vidi on više ko nekad, triba bi on malo kalat, al neće, tvrdoglav je, takvi su svi oni iz Segeta.
Jada se tetka Mara tako, ponekad kad naletin kod njih i obično je ona sama doma, jer je tetak otiša negdi bacit turu. Tetak imam kamion, koji i nije velik a nije ni mali, zatvoren i pogodan za bacit turu voća i povrća u Split ili Zagreb, ili u toku litnje sezone odvest turu na Čiovo .
Sritnen neki dan tetka i svratimo na kavu, nas dva, da sidnemo malo i popričamo.
-Pa šta je tetak , šta ima, kako si?
-A evo dobro san, ljuti me ona, a sve drugo je u redu.
-Što te ljuti?
-A evo jutros smo se svadili. Iman povoljno jednu turu, a ona ne bi da iđen.
-A di je tura tetak?
-Slušaj, iman turu do u Zagreb, a jedan moj pajdo mi je sredija da oden u Austriju, odma iza granice, triban natvorit neki stari namještaj jednome našem čoviku koji živi gori i dovest ga amo doli u jednu kuću u Marini. Čovik će sve lipo platit, ima cili namještaj u Austriji i šteta mu da ga baci, platit će meni turu i dovest ga ode u kuću. On liti dođe ode, stoji po misec dva, i namještaj mu svakako triba u kući.
-E, a šta tetka kaže?
-Ne bi ona da ja iđen priko granice. A neš ti Austrije, to ti je od Zagreba časkon. A đava ga odnija, ta nisan zaboravija njemački, neka ja nisan bija u njemačkoj ima dvadeset godina, još ja znan govorit.
-A čuješ tetak, možeš li ti, jel ti to daleko?
-Ja san isplanira ovako: bacin turu u Zagreb, istovarin i u maloga iđen u stan. Večeran, i lipo prispavan i sutra ujutro u Austriju, natovarin i nazad. Ako moga vozit ću do doli, ako ne opet ću prispavat u Zagrebu, pa ću sutra nizbrdo.
Ajde kontan lipo je on to posložija, nije tetak lud, napravija je on plan i čini mi se da je dobro rasporedija snage, radit će pauzu u Zagrebu, prispavat će, sve kontan da on to može. Tetka svakako grinta i ljuti ga bezveze i unda kuka da je on grintav i svadljiv.
Prikosutra vidin teku, vuče kese s pijace, pitan di je tetak, kaže oša.
Kontan sve je ok, tetak je oša bacit turu po planu.
Nakon tri dana, zove tetka.
-Ajde sine dođi ako možeš, ne mogu živit s njin, svađamo se cilo jutro.
-Tetka šta je, šta se svađate?
-Sine, nije mu dobro, a neće prizna. Samo se svađa. Ja mislin da ga triba vodit likaru, nije dobro, kažen ti!
-Tetka ne sekiraj se, ajde doću ja za 15 minuta.
Ulazin u tetke u kući, tetak na nogama, tetka sidi na kaču. Vidin ja da je napeto. Svađali su se. Priskačen tetku i odma ja tetku.
-Tetak šta je bilo?
-Ne znan, nije mi ništa. Ne mogu spavat. I sad me ona tlači tu. Jebe me cili dan, diže mi tlak !
Vidin ja tetak maše rukama po zraku, ljut, nervozan, a tetka sidi cila utučena.
-Sine on nije u redu, vodi ga doktoru.
-Što da ga vodin doktoru?
-Sine, on je doša iz Austrije ima dva dana i još nije spava. Nije normalan. Vidiš da je cili živčan.
-Tetak šta je bilo? Okrenem se tetku i pitam ga ozbiljnim tonom.
-Ne znan, sve me boli od umora, a ne mogu zaspat. Vozija san u komadu iz Austrije, činilo mi se da mogu, nisan ni stava u Zagreb, vozija san od gori do ovde. Istovarija i doša kući i ne mogu zaspat. Ne mogu i gotovo !
-Kad si doša?
-Prekjučer.
-I od prekjučer nisi spava? A prije toga si vozija u komadu iz Austrije?
-Jesan. Nisan u komadu, stava san par puta na kavu, i pomalo vozija
-Čekaj, i nakon toga nisi spava?
-Pa ne mogu, ne mogu zaspat da me ubiješ! Ne mogu ni leć, nabilo mi neko nervozu. Hm, tetak da ti nije tlak, da nije štagod, nije to u redu nešto, nije se zezat.
-Ne znan.
-Slušaj tetak, ajde molin te da ne nagađamo, a da ne bi izbija kakav problem, ajd ti sa mnom, iman ja ovu jednu doktoricu, pa da te pogleda, da ti da nešto, sve se meni čini da si se ti primorija, pa da ti ne moreš zaspat od umora.
-Ma nisan umoran. Evo ja bi sad moga vozit.
Gledan ga, oči mu crvene, zjenica nigdi, ko da je na drogama. Nešto nije dobro garant. Sve kontam u glavi da ne bi kakav inafrkt, da ga ne strefi nešto.
-Ajde tetak, amo, časkon ćemo se zaletit, vratit ćemo se, nek te pogleda.
Uze tetak jaketu sa stolice i kreni prema vratima, ja krenem za njima, a tetka iza leđa samo je izustila: -Fala bogu, tebe uvik posluša.
I došli ja u tetak u bolnicu. Zamolin ja doktoricu, objasnin u kratkin crtama, i žena ga stvarno primi za pet minuta. Uđe tetak unutra, a ja ostanem čekat u čekaonici.
Prođe neko vrime, ne izlazi tetak, čekan još malo, ne izlazi tetak. Sve san ko strpljiv, ali kužin da tetak ne izlazi i da je već predugo unutra. Neka je frka. Ne znam bi li uša, ne bi sad tija bit neugodan, žena ga je primila priko reda i sve to, ali počela me nervoza vatat.
Pokucan i uđen.
-Sidi - kaže doktorica.
-Šta je, pitam, okrećući dlanom ruke.
-Tetak ti je zmaj. Zdrav je ko dren.
Pada mi neki teret sa srca, mozak mi upija riči šta ih izgovara doktorica, ali vidim tetka kako leži na krevetu.
-Bit će ok, dala san mu injekciju, samo neka čas stane, pa može kući.
-Šta je bilo? Tlak, srce?
-Srića mu je da ima dobro srce. Moglo je bit svašta. Dobro je da si ga doveja.
Diže se tetak s kreveta iz ležećeg položaja i sida na kraj kreveta.
-Đavliji sokovi – reče tetak.
Doktorica se počela smijat, a tetak počeja pričat.
-A jebemu, šta san zna. Nisan lipo vidija, jebi ga sad. Dobro.
Gledan u tetka, ništa mi nije jasno, a onda tetak počinje priču.
-A kad san proša jedno pedeset kilometara, sta na benzinsku, i uzeja onih sendvića šta prave u onome kafiću, i uzeja paket sokova, konta da ću polako ist i pit puten, dok vozin.
I?
-Bogati, ija pomalo sendviće i zaliva tin sokovima. Prije Zagreba san pojija sve sendviće, a sokove pomalo pija cilin puten, lipi onako, šta ja znan. Jebi in mater, reče tetak ljutito.
-Popio je šest Red bullova, a na stajanjima je pio kave – reče doktorica, a meni kroz glavu proleti kako mi je tetak čas prije nego što smo došli u doktorice reka da bi i sad moga vozit.
Da vozit. Moga bi tetak letit.
Moj je tetak zmaj.
Koji pije sokove.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.