subota, 16.04.2011.
HRVATSKI GENERALI ILI EUROPA?
Svjedoci smo promišljenih priprema hrvatskog puka u sredstvima javnog priopćavavanja na presude hrvatskim generalima u Hagu, koje će se obznaniti pred sam Uskrs ove 2011. godine, pa bi nam to mogla biti i svojevrsna Uskrsna čestitka.
Hoće li biti slična onoj Božićnoj koju su nam preko svojih miljenika upućivali davne 1991. godine? Kao da nas kušaju jesmo li spremni još jedanput žrtvovati vlastiti ponos i naš zdrav razum, kad su i inače u pitanju procesi hrvatkim generalima u Haagu.
U jedno sam siguran. Da je pokojni predsjednik, dr. Franjo Tuđman znao u što će se cijeli proces pretvoriti (bez obzira na ishod), što će se svega lošega o njegovim herojima i pobjedničkoj vojsci njegovog naroda unutar zidina „palače pravde“ izgovoriti – nikad svog potpisa za uspostavu takvog suda ne bi dao, makar bi se on i bez tog potpisa ustrojio.
Nedoslijednost tog „Suda pravde“ vidljivo je na svakom koraku i nama običnim pravnim neznalicama, ali zato ljudima sa zdravom logikom i pri zdravoj pameti. Nabrajanje tih nedoslijednosti nema nikakvog smisla jer bi se i onako ponavljali. Ono je naime bezbroj puta iz pera domoljubnih hrvatskih novinara, nekih političara i vrsnih znalaca pravne znanosti, napisno i rečeno.
Pretpostavimo da presude budu oslobađajuće?!
Tko će tim herojima nadoknaditi izgubljene godine njihovih života i života njihovih obitelji?
Što im to vrijede uljuđene odore onih što ih optužuju i onih što će im presuđivati?
Što vrijede „europski zatvorski uvjeti“ kad ste u zatvoru?
Pretpostavimo da ih osude i da „zločninački pothvat“ postane „istina“?
Očekuju li nemire, a s nemirima i zatvaranje vrata na koja bi trebali ući u Europsku uniju? Očekuju li očaj jednog naroda koji se očajnički branio dok su oni po svojim udobnim uredima ispijali čaj?
Očekiju li apatiju ili prezir, tugu ili ljutnju, nemoć ili ponos, strah ili inat? Što ih briga – ta što je to jedan „mali narod Hrvata“ u tako „velikoj uljuđenoj Europi“. Narod što se drznuo i mimo njihove volje u jednom povijesnom trenutku stvoriti svoju državu. Pa iako ih nije briga neka čuju taj „mali glas“ oni koji su im pomrsili račune njihove politike iz 1991. godine.
Pitate li mene – jesam li za Europu ili za hrvatske generale na čelu s Antom Gotovinom? – odgovor je jasan. Za Antu Gotovinu, gospodo, jer mi bez Njega i Njih Europa ne treba!
I upamtite kakav god pravorijek donijeli, oni su cijelo ovo vrijeme tamnovanja u vašim kazamatima bili i ostali heroji pravednog obrambenog domovinskog rata, kojima se divimo i čiju žrtvu poštujemo.
Za Hrvatsko slovo:
dr. Jure Burić, Dubrovnik
ratni povjerenik za južnu Hrvatsku i
bivši zastupnik u Hrvatskom državnom saboru
TRAŽI SE..... NOVI JUDA
Pakao,
Dante,
Ante,
Deveti krug,
i neki drug,
a ime
Šime
i njegove škude
za neke lude
nude.
Pa nek mu sude
kako god bude,
samo nek nas ne kude
i nek nam ne naude.
a Haag
vrag,
Ivici drag,
i vlast
slast
ipak ćeš past,
strah te mori,
jer Hrvat zori.
Sad kad si gori
prodaješ onog
što Državu ti stvori,
a bit ćeš doli,
znam,
to te boli,
Carli se moli.
''Pontio''- ''Ponte''
za iste konte
oprane ruke
tvoje su muke.
Izdajice luda
Nakon škuda
i tebe čeka
prvo
Judino drvo.
Pisano u vrijeme raspisivanja tjeralice Račanove Vlade
za generalom Antom Gotovinom.
Dr. Jure Burić, Ravno- Dubrovnik
PUSTITE SUZU PASTIRI NAŠI?!
Što smo mi to trebali 5. kolovoza 1995. godine krenuti s filharmonijom, pa umjesto s granatama oslobađati Knin milozvučnim taktovima „Ode radosti“?
Konačno – „maske su pale“ – čije ?
Onih bezočnih djelitelja pravde iz Haaga ili ove naše kukavelji s Pantovčaka, obje strane Markova trga i Kaptola?
I umjesto da ZAGRMIŠ Kaptole – ti prvi, jer jesi prvi- ti šutiš!
Umejsto da ZAGRMITE i jasno i glasno stupite u obranu živih, a svezanih heroja domovinskog rata, generale Gotovinu i Markača, i onog mrtvog u čijoj glavi se začela i ostvarila misao o slobodnoj Hrvatskoj, dr. Franje Tuđmana i njegovih pobočnika, Gojka Šuška i Zvonimira Červenka – vi šutite!
A ako i govorite, onda je to jezik koji ne poznajem i srce koje ne razumijem.
Podjednako ste mi jadni i vi što danas govorite, a prije dvadeset godina ste šutjeli i vi što ste prije dvadeset godina galamili a danas šutite.
Svi ste imali prigodu i vremena „sasjeći zlo u začetku“, ali ste šutjeli!
Šutjeli ste kad su bez otpora i prosvjeda putovali transkripti od Brijuna do Haaga, znajući pri tom da se u svakoj uljuđenoj državi tajni dokumenti čuvaju po pedeset i više godina. Pitajte Engleze kad će dignuti oznaku tajnosti iz vremena Bleiburga, a prošlo je više od 65 godina. Samo je pitanje jesmo li mi više uopće država.
Šutjeli ste kad nam bivši Predsjednik, „navodno pravnik“, daje dokumente s Pantovčaka, a aktualni „vrhunski pravnik“ svojim umnim vratolomijama Bljesak i Oluju stavlja pod ingerenciju Haaškog suda.
Kad li tad li za ova svoja gnjusna djela odgovarat ćete ovom hrvatskom narodu. Ima li ijedan živući pravnik u ovoj državi koji će naći pravni temelj za optužbu barem ovog prvog za veleizdaju? A samim tim ukinu mu bezvrijedni ured u kojem svakodnevno troši jednu radničku plaću.
Šutjeli ste i kad je „smešni predsednik“ (tako ga je naime prozvao njegov drug Jović iz Beograda, kad su ga postavili za predsjednika države što nas u crno zavi) o svom prethodniku, pok. Dr. Franji Tuđmanu pričao neumjesne viceve stranim diplomatima.
Šutjeli ste i kad je kao svjedok optužbe u Haagu optuživao, a šutite i danas kad nekima od vas zabranjuju moliti e za pravedan pravorijek suda u Haagu! A zamislite da su vam molitve uspjele?! On se toliko trudio da ih osude a vi mu pomrsiste račune?!
Samo ste i s molitvama zakasnili. Trebali ste ih započeti davno prije, javno i srčano, od onog trenutka kad su na ruke Heroja stavljane lisice!!!
E, da mi je bilo moguće danas, 15. 4. 2011. u 11 sati i 45 minuta zaviriti u „Božji ekran“ i saznati koliko je srca u Hrvatskoj plakalo, a koliko likovalo?
Glumite vi, samo glumite, i onu američku „Ameriku voli ili iz nje seli“ pretvorite u hrvatsku „Hrvatsku mrzi i u nju doseli ili u njoj ostani“ – bitno je da je mrziš.
Pitam vas naši svjetovni i duhovni pastiri, smijete li izgovoriti: „OVO JE ZLOČINAČKI PODUHVAT MEĐUNARODNE ZAJEDNICE PROTIV HRVATSKOG NARODA, PRVOG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA, HEROJA DOMOVINSKOG RATA I HRVATSKE DRŽAVE“.
Smijete li?
Pustite suzu, pustite je javno, pastiri naši – nije sramota.
Ne smijete?
E to je sramota!
Bolje šutite, pustite svoje ovce neka one bleje , a vi radije u svojoj raskoši uživajte!
I na koncu, što reći osim: Izazivate mi mučninu kad govorite, mučninu kad šutite, muka mi je i od samog sebe što sam nekima od vas povjerovao i u vas vjerovao.
Ipak, neka kraj bude ovakav: možete se mijenjati i s Njom upravljati, možete je mrziti – ostaje vam gorak okus spoznaje da je to ipak – MOJA – TUĐMANOVA HRVATSKA!
Dr. Jure Burić, ratni povjerenik za južnu Hrvatsku
i bivši zastupnik Hrvatskog državnog sabora
