jupiter

Danas sam planirala kupanje na bazenu ali kako sam ja od onih osoba koje čim nešto od planova izraknu na glas, sve pada u vodu,tako je i moje kupanje i sunčanje palo u vodu.
Malo mi nedostaju blogeri koji su na odmoru,fali mi sadistico,lucy,kostur ,množitelj, jordan...
Još jedan tjedan i ja idem na GO.Nažalost ne putujem nikuda što mi teško pada s obzirom na moju avanturističku dušu .Možda i smislim nešto, npr.kako ubiti dosado na godišnjem odmoru.
Ma sigurna sam da ću nešto smisliti,već mi se neke ideje motaju po glavi.
Imate vi kakav prijedlog?

Ustala sam dosta rano,oko6.30.Volim ranije ustati tako da uhvatim rosu na cvjeću i listovima trave.Volim jutarnju svježinu koju još vrelo sunce ne popari.Popila sam kavicu sa prijateljicama i primila sam se peglanja. Skuhala sam ručak i čak uspjela napraviti uz to palačinke sa sirom. I sve bi bilo kao u bajci da se svaki dan nešto ne usere.Došao je poštar taman prije nego sam se spremila na posao i...pogađate dao mi bijelu omotnicu za koju sam morala potpisati.
Nisam odmah otvorila jer sam slutila da nije dobitak na lottu.Nego sam se lijepo otuširala obukla našminkala i namirisala. Sjela sam čvrsto u fotelju i...ČESTITKA
POGODITE OD KOGA?
PU "čestita" mi četvrtak sa 300 kuna koje moram uplatiti u roku 7dana.
Baš sam bila hepii.! A vozila sam se u naseljenom mjesto 70, dozvoljeno je 50, 10 mi oproste a za onih 10 me kazne s 300 kunića.
To hepi raspoloženje sam donesla na posao .Dan je istina bio težak radi pritiska i vrućine ali ljudi -oni su bili užasni.Svatko ko je došao je imao posebne želje. Kao da s m ja djed Božičnjak.Roditelji nervozni, djeca cendrava, bakice dosadne.Ovi bi da ih pikam u prst ovi bi u venu čak je jedan dedek htio da mu držim čašu dok daje mokraću za analizu .Možeš si misliti... da mu još i pimpeka držim .Dobro da još ne iznesu želje da im i guzice brišemo. Svašta. A volim svoj posao i nije mi teško raditi, jedino je s ljudima teško, s ljudima je najteže raditi.
Jedva saM čekala da se dan završi.I hvala Bogu sad sjedim ispred kompića, pišem post, čitam druge blogove i donekle sam sretna.
SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO ŠVRŠI(ili kad se dobro svrši)!

Evo što sam primjetila,naime gledajući svoje postove ustanovila sam da više ljudi čita kratke postove .Naime na sve kratke postove(mada su oni najčešće udarni)dobijem više komentara. Valjda se ljudima ne čitaju dugi tekstovi u ove vruće ljetne dane. Moram priznati da sam i ja takva.
Malo sam ohladila glavu od trenutnih problema a puno i zahvaljujući vama koji navračate na moj blog. Pravi problem koji me muči ne mogu napisati. Možda kad smognem snage već bude rješeni .Samo se nadam ne na moju štetu. Uvjek s vama vaš (kako me ono nazvaše):
JUPIIIII

evo što me ponukalo da pišem o toj škakljivoj temi.Moja šogorica ima 40 godina i 20 je u "SRETNOM"braku.Rekoh u sretnom jer sam ga ja tako zamišljala. Naime on je radio preko , sluzio eure, sagradio kuću. sredio okučnicu, kupio joj auto i sve sto je poželjela. Naredio je troje djece.Nikad od nje nisam čula za njega neku ružnu riječ ,nikad tužaljku ,špot ili pričanje :"on je ovakav, on je onakav". Kad bi ja išla s posla crknuta od ljudi i vrućine ona je sjedila u hladu, heklala ili čitala. Kad bi on dolazio doma vrata bi se za nas rodbinu zatvarala i oni su bili u svom malom svijetu, sretni i zadovoljni. Bar sam si ja tako mislila.Nisam joj zavidjela jer je stvarno osoba dobra u duši i nikoga ne bi povrijedila.
I sve bi to bila bajka da prije godinu dana nije procurilo da on u Austriji ima drugu ženu,koja je trudna i želi se snjome vjenčati. Za mene je to bio šok.Ona mi se nije činila previše povrjeđenom(možda je već duže znala pa za nju to nije bio šok kao za mene).
Ta druga žena ima 26 godina.
On ne dolazi kući više tako često. Jednom na mjesec. Ostavi joj novce. Ostavio joj i kuću i auto.Kad dođe kući šogorica mu opere veš, spremi jelo, sjednu u sjenicu popiju kavicu.I da netko sa strane gleda i ne zna o čemu se radi mislio bi da su nanormalniji bračni par.
Sa tom drugom ženom (još nisu vjenčani)je dobio sina,dok sa šogoricom ima 3 curice(21,16i3god).
Zar je stvarno muskarcima toliko bitno da imaju sina?
Zar te u tim godinama stvarno može zadesiti ljubav i ostaviš sve što si tako mukotrpno stvarao?
Zar možeš samo tako zatvoriti vrata sadašnjeg života i početi s novim?
Žao mi je nje ,žao mi je djece.Žao mi je što u 40-toj mora početi raditi i privikavati se na drugi-grublji način života.
S druge strane on mi ne izgleda kao osoba koja bi samo tako pustila nešto što je tako mukotrpno stvarao i otišao živjeti u sobičak u drugu zemlju s ženom koju voli.
U neku ruku si i mislim da je uistinu hrabar i da je to trebalo moći. Malo je muškaraca koji bi riskirali udobnost i konfor koji su stvorili i zamjenili ga za ljubav(valjda je to u pitanju)
Kako bilo da bilo to je rastanak kakav bi si svaki par poželio, ako već do njega mora doći.Bez sudova bez vrjeđanja, grubih riječi,podcjenjivanja.Da si ga poželiš-ako si ga poželiš.

Napisala sam podugi post o mojem emocijonalnom stanju ali mi se izbrisao. sory nemam snage za još. nalazim se u k....Ne živi mi se...Život je ionako jedno veliko sranje,samo bol ,patnja i suze.
Mrzim subotu navečrr.mrzim kad sam sama...Mrzim što sam dozvolila da se dovedem u takvo sranje....

Hallo ljudi!
Najprije isprika što me nema svima koji ima sam faljela.
Naime reči ču vam i razlog.Kući mI je stigla osoba kojoj baš nije drago što svaki dan visim na kompiću ,pa sam za mir u kući(OD KOJEG NARAVNO NI TRAGA)odlučila ne dirati računalo na nekoliko dana.Posto se tih nekoliko dana produžilo na skoro cijeli tjedan žao mi je što vas nisam obavjestila.
Naime dotičnoj osobi smeta što sam pronašla kutak u kojem mogu biti samo svoja. Baš iz tog razloga sam odlučila povući se na par dana( makar sam se borila sa sobom ali želja za mirom u kući bila je jača).
Znam reći ćete di još toga danas ima i da ja ne izgledam kao osoba koja bi na to lako pristala ali u životu treba znati raditi kompromse samo ne znam kakav je to život gdje samo jedna osoba podlježe pravilima.
MRZIM SE ZBOG TOGA!Mrzim se što u nekim stvarima ne mogu biti jaka i dosljedna.Mrzim što si dopuštam da me neke osobe teroriziraju i što nemam snage da to promjenim.
Ne volim kad sam ranjiva i kad drugi to shvate.
Žao mi je što nisam emancipiranija da mogu promjeniti neke stvari u životu.Koliko god ljudi govorili da novac nije važan uživotu varaju se.Novac je bio i ostao pokretač i okretač svega uživotu!!!

ne da mi se pisat užasno sam ljena čak mi se ni točke ni velika slova ne stavljaju a valjda je vrijeme krivo sigurno njega je najlakše okriviti jer se ne može braniti

...mislim da je to najteže.Pisati o sebi iliti autoportret kad bi se stručno izražavali.
Jako lako bi vam nabojila svoje osobine gledane očima drugih.Ali ponekad se začudim kako lako okarakteriziramo nekoga ne poznavajući ga dobro.Na prvi pogled rekli bi ljudi,međutim jako često grješimo kad to mišljenje zadržimo ne pokazujući interes za nešto dublje.
Mnogi se ljudi pa tako i ja često skrivaju iza paravana kojeg su stvorili za vanjski svijet.
Nisam dvolična ali ponekad da se zaštitim od da ih tako nazovem "zlih"ljudi ne pokazujem pravu stranu.Ne znam zašto.Možda me život tome naučio.Mnogo sam puta bila iskrena i spontano pokazala osjećaje pa sam bila povrijeđena.
Inače sam iskrena osoba i to mi teško pada ali u današnjem svijetu moraš biti malo i okrutan. Nažalost često se ta okrutnost prevali preko krivih leđa.Možda i nije najsretnije rješenje biti stalno iskren ali to je osobina do koje najviše držim i koju najviše cjenim.Bolje i najružnija istina nego najljepša laž- moj je moto.
Priznam vama koji čitate, makar to izgovorila ne bi ni za živu glavu :nagla sam, hirovita i impulzivna...
Jednostavno kod mene ne pali ono izbroji do 20 pa onda reci.Ja bi valjda pukla ili bi mi se otvorilo tjeme i šiknula para.Stvari volim rješavati odmah bez zadrške a ne skrivati pod tepih.Užasno sam temperamentna i ponekad me to smeta ali ne mogu si pomoći.Takva sam.
Sljedeće što me nervira je monotonija.Od toga poludi.Jedan ustaljeni ritam života bez ikakvih prevrata i događanja me izluđuje.Volim sve probati bez obzir bilo to primjereno mojoj dobi statusu,ili spolu.Često me to dovodi do sukoba ili ogovaranja drugih tkz,"normalnih"ljudi ali me to puno ne zabrinjava.Ponekad me malo štrecne ali nastojim ne misliti o tome.Najčešće dobijam kritike od ljudi koji žive svojim ustajalim životima i skrivaju se iza paravana prosječnosti kritizirajući druge.
Volim avanture, putovanja,opasne situacije.Jednostavno to mi podigne adrenalin, uzburka krv...
Mnogi vele da sam hrabra i da oni nikad ne bi neke stvari mogli tako reći ili napraviti.Stvarno ponekad se i sama čudim(nakon što prospavam)kako sam mogla tako reagirati.
Nemojte me krivo svatiti nije da kukam nad sobom.Volim se baš takvu kakva jesam i sretna sam što imam toliko samopouzdanja,što ponekad grješim,što volim krive ljude,što sam iskrena,temperamentna,....što imam loših dana i strana.

SVAKA ŽENA SLIJEDI SVOG MUŠKARCA TAMO KAMO GA SAMA VODI.

Riječi su jedne žene koja je kažu do dvadeset pete pročitala samo jednu knjigu ali je bila mudra na svoj način.Vjerovala je u instinkt i da u ljubavi nema čekana .Ljubav se živi istog trenutka kad se događa.Osjećaje treba pokazivati a ne potiskivati.
Život je prekratki za mudrovanje.

Ne mogu da se ne osvrnem na ovo sto je trenutno naša "širokogrudna" vlada donjela.
Porodiljne naknade veće, porodiljni dopust za troje i više djece 3 god i slična sranja za podizanje nataliteta koji nam je u kurcu.
Naime u razgovoru s župnikom jedne naše crkve u čijoj je nadležnosti mortalitet uvelike prešao crtu nataliteta,a podaci sežu 10 godina unatrag,jasno se vidi da broj umrlih uvelike prelazi broj rođenih(odnosno po njemu krštenih).Pošto živim u maloj sredini u kojoj da I nema drugih religija osim katolicizma i gdje još uvjek vjera ima prvu(krštenje)i zadnju riječ(sprovod)smatram da je jako točno i sigurno mogao obraditi te podatke.
I pitam sad ja njega:ZAŠTO?
A popo mi mulja:zato jer su mladi komotni,ne žele preuzeti odgovornost,jer postoje metode kontracepcije,i šta ti ga ja znam sve nije naveo.
Došlo mi je da mu skočim za vrat iskopam oči i ono malo kose i ispustim trbušinu koju je zaradio od teškog života ,ali sam se suzdržala(začudo).
Ma kad je koji župnik imao djete da bi mogao takve stvari komentirati.
Zna li on kako je mladoj majci koja je nezaposlena gledati djete kojem ne može priuštiti osnovno..
S druge strane kako je zaposlenoj ženi koja mora voziti djete u vrtić(i biti sretna ako ga dobije, a da ne govorimo koliko plati)raditi 7,8ili 9sati vratiti se isprebijana i umorna ko pas i posvetiti djetetu , navečer leći , dići se oko ponoči jer djete ima temperaturu,pa povrća pa slično...Itako iz dana u dan,iz godine u godinu...
Da se razumijemo nemam ja ništa protiv vjere niti protiv Boga -ko voli nek izvoli.
Tko si od ljudi koji su imalo pametni,inteligentni,(a nemaju posao stan ili nasljeđe)moze i ima hrabrosti nakopatI 3,4,5 ili više djece.?Pa da onda čeka da im država da stan ,žive od socijalne pomoći ,dječjeg doplatka(koji su kod nas zna se koliki)i Caritasovih donacija.
Istina bilo je nekad siromaštvo jad i bjeda pa su obitelji imale više djece ali nitko se ne pita zašto?
Zar je krivica današnjice što su mladi obrazovaniji,pametniji i nekih stvari svjesniji nego oni nekad.
Idemo li mi naprjed ili živimo u doba spiljskog medvjeda?
Pa onda vlada donese odredbe kakve donese, a vi se RAJO množite...da ne bi...pa onda za godinu dana donese novu odredbu isve stornira.A VI DRAGI RODITELJI ONDA STORNIRAJTE DJECU KAO ŠTO JE VAŠA VLADE STORNIRALA TAKVE BENIFICIJE.
A natalitet padaaaa i padaaaa...Isvi se čude zašto kad je u ovoj državi tako dobro?

Ovo mi je baš super ,baš to-BLOG I BLOGARENJE.
Kao mala sam pisala dnevnik.Bio je mali s bravicom i ključićem.Plave korice i dva sitna srčeka u kutu.
Pisala sam o svemu isvačemu,o školi , o muzici ,prijateljicama i neprijateljicama a najčešće i ljubavnim jadima.Ali uvjek,baš uvjek, bi se našla neka "dobra" duša da zaviri unutra,pročita i onda spušta komentare na neka moja raspoloženja ili neraspoloženja.Čak ni to što je bilo zaklučano(jake li zaštite)nije smetalo"provalnike" da zavire u moju intimu.
A sad?
Sad pišem slobodno i najskrivenije misli osjećaje, raspoloženja,zaključke i sve što mi padne na um a da to svi mogu pročitati i da to sa svima mogu podjeliti.
Ne moram paziti kud sam stavila ključić i hoće li me netko prepoznati.
Tako skrivena u jednom trenutku i tako javna za svakoga ko poželi svratiti u drugom.
Volim s nekim podjeliti sreću, tugu,radost,mržnju.Makar to bili ljudi koje nikad u životu neću sresti.
Tada mi je lakše.
Osjećam se kao veliki oblak puni kiše koji se jedva vuče nebom...i onda?
Onda počnem pisati i rječi kao kapi kiše izlaze iz mene i ja sam sve lakša i lakša...
Postajem opet onaj prozračni oblačak koji povjetarac nosi sunčanim nebom.


VOLI VAS VAŠ JUPIIII