Vodič kroz kafić br. 2
|
Nije lako naći dobar birc za jutarnju kavu. Dva su osnovna faktora: puši li se i ima li djece. Najbolji su bircevi koji u obje kategorije bilježe “ne”. I teško je naći one koji bilježe oba "da". Ako izbjegnete jedne, naletjet ćete na druge. Dok se pušačima možete samo čuditi što sami sebe truju i krate si život, roditeljima već možete prigovoriti. Ljudi dobiju dijete i misle da mogu živjeti život kakav su i dotad vodili. Ne. Postao si roditelj i ne možeš se praviti kao da se ništa nije dogodilo, ići na ista mjesta kao prije i furati tu djecu svud sa sobom. Zaboravi kave s djecom - to je nemoguće - galame i rade kaos. Ljudi s djecom jednostavno su dosadno društvo - ne možeš ništa drugo gledati i o ničem drugom razgovarati osim o toj djeci koja se tijekom cijele kave petljaju oko stola i samo bježe nekamo. Ljudi s djecom, baš i na primjer ljudi s kućnim ljubimcima, komunikacijski su okupatori. Ne možeš se odvojiti od tema vezanih za djecu ili pse. A čak i kad uspiješ i konačno dođeš do riječi, taman tad dijete pobjegne i roditelj skoči da ga uhvati. Žao mi je, imaš djecu, ostani s njima doma ili odite u park. Na kavu dođi kad dijete možeš ostaviti doma samo. Ili angažiraj dadilju. Dadilja čak i ne košta puno više: ne znam ni sam koliko, 30-50 kn? Naspram 15 kn za sok (jer djeca u kafićima piju samo sokove koji su nominalno najskuplje piće, k tome ga popiju u minuti i samo čekaju kad se ide dalje nekamo) i 10 kn neku sitnicu (čokoladicu za koju će te uvijek izmusti po putu), ulog za dadilju je uz širu društvenu korist isplativiji. Nakon stola koji je na propuhu, najgori stol je onaj do stola za kojim su roditelji s djecom. |
