Jučer je bilo veselje nakon pobjede naše reprezentacije protiv nigerijaca u Kaliningradu. Nisam to očekivala, barem ne na način kako se odigralo, ali sve je dobro završilo i navijači su zadovoljni otišli sa stadiona. Navijao je i moj medo kojeg su mi roditelji kupili kad sam slavila prvi rođendan i star je kao naš izbornik Zlatko Dalić, 49 godina. Imam još uvijek u novčaniku sličicu naše reprezentacije koja je igrala na svjetskom prvenstvu 1998. godine. Sjećam se kako sam tada trčala s posla na tramvaj i od tramvaja do doma, da bih stigla pogledati prijenos utakmica na televiziji. Tada mi je šef bio Niko Žitko koji sada živi i radi u Meksiku kao profesor engleskog jezika. U međuvremenu je naučio španjolski, a ja sam u međuvremenu oboljela od multiple skleroze pa više ne mogu trčati. Ipak se veselim prijenosima utakmica na televiziji. Jučer me je zadivio Luk'09a Modrić svojom inteligentnom igrom i zgoditkom nakon dosuđenog jedanaesterca.
Neki ljudi očekuju da naša reprezentacija osvoji naslov prvaka, ali ja mislim da to nije sasvim realno i ne vjerujem u to. Neka igraju dobro i bit ćemo svi zadovoljni.
Moj medo i danas zauzima počasno mjesto u stanu i kao što vidite, svim srcem navija za Vatrene.
Naša nogometna reprezentacija iz 1998. godine. Slika koju čuvam u novčaniku.
Luka Modrić naš najbolji igrač.
U Rusiji, svjetsko prvenstvo u nogometu 2018.
17
lipanj
2018
