Dinajina svijest o pokretu

nedjelja, 24.12.2017.

Tu smo... budimo... sretno nam bilo...



Promatram blješteću metaforu došašča u našem domu. Plaha svjetlost voštanica titra poeziju svetosti. Osjetih moć lahora sa orkanskih visova prošlosti. Oluja ruža. U daljini iza obzorja zbilje tutnji samozvučje tuge. Nestaje u ponoru nečujnosti.

Ja sam duša dolutala iz dalekih prerija, ja sam ostatak isušenog mora. Zvukom orgulja pričam baladu o sjeti lutajućih cigana. Čujem šapat sa nepreglednih ravnica izgubljenog svijeta.

Žalopojka satkana od bolnih sjećanja, u pohodu samokažnjavnja, dodiruje ožiljke prastarih rana. Pokušavam tišinom zaglušiti njene jecaje. A onda začuh pjev zrele noći, čaroliju duše svjetlosti, veličinu uresa ugnježdenog u pehar čednosti nedosanjanog sna.

Ljubav je u svojoj ljupkosti izronila iz ganuća prošlosti i pretočila se u aplolo dionizijski zagrljaj.

Tonovi pjesme tiha noć sveta noć obznanjuju ljepotu vjerovanja u san.

Hvala ti što nisi dozvolio da izgubim tebe i sebe u vrtloženju neljubavi. Izronih iz ognja vlastite obsjene i uronih u neobjašnjivost leksike dotaknute ljubavi. Pronađoh lekseme, njima odjenuh jezik. Davno bezobličje se, geometrijom savršenstva, zrcali u ozračju našeg doma.

Osjećam, imaginarno Longinovo koplje prodire u srž bitka i satire bezvrijedne lažnosti.

Ti si gonič pahuljastog stada moje čulnosi i ćujnosti, Pričinja mi se, više znaš o meni od mene same. Nježnošću uma me saplićeš u kolajnu sreće. Razbijaš krletku i daruješ slobodu crnim pticama mojih sjećanja.

Oslobađaš me okova nepovjerenja i sumnji. Uvodiš me u odaju prapočetka.
Hvala ti.

Ćutim iskon zagrljaja pjeska i pjene, zagrljaj rastopljenog vremena i uzdižem se u sfere nadrealističnog postojanja u ovome ovdje i ovome sada.

Osjećam zagrljaj umijeća umjetnosti i znanosti, utopam se u tišini svete noći... čujem

ti si tu... dobro je...

da, poezija uspomena daruje snovitost zbilji... i plaha svjetlost voštanica... one izgaraju u sebi,
slično nama sanjarima ... izgaramo od sada do kraja našeg vremena... u nama titra plaha svjetlost voštanice našeg vremena...

Sanjari, sretno nam bilo sve dolazeće...


Dijana Jelčić





Oznake: badnjak, Božić, ljubav
- 19:09 - Komentari (19) - Isprintaj - #

0

Pokret počinje u glavi, a ne u mišićima

  • manu propria kineziterapija je koncept izrastao iz moje misaone slike o univerzum misaono-osjetilno- osjećajnog u meni i postao moja misaona slika o "savršenoj" kineziterapiji. U mojoj ideokinetčkoj slici kineziterapeut služeći se svojim teoretskim znanjem i svojim radnim iskustvom svojeručno pronalazi, dijagnosticira i obrađuje funkcionalne promjene pacijentovog sustava za pokretanje, učeći ga četverodimenzionalnom samopoimanju, četverodimenzionalnoj samostabilizaciji da bi ga kasnije usmjerio u četverodimenzionalu samomobilizaciju.

Linkovi

svaki posjet me veseli




  • Ihre Partner für einen schönen Carport Gewa.de !