Nije problem postupiti ispravno kada to nailazi na odobravanje drugih ljudi.

Što kada se, postupajući ispravno, odričeš vlastitog komoditeta?

Što kada "postupiti ispravno" znači izložiti se kritici i osudi?

Što ako zbog ispravnog postupka moraš izložiti vlastitu intimu?

Što je uopće ispravo?

Osjećamo ispravnost u sebi, ali često ignoriramo taj tihi glas ako nas tjera na neugodne postupke.

Duboko u sebi, osjećam da sam danas postupila ispravno.

Otkrila sam nešto o sebi nekome tko to vjerovatno neće cijeniti.

Što više, vjerovatno me osuđuje.

Dobro zbog kojeg sam progovorila ne dotiče mene, ali može pomoći drugima.

Nadam se da će zadovoljstvo što sam postupila ispravno pobijediti ovaj osjećaj srama i neugode.

Je li postupiti ispravno važnije od tuđeg mišljenja i vlastitog ega?

Tko će na kraju suditi naša djela?