Kao mnoge druge stvari kod Rudarke, i prošli vikend je počeo benigno - "hoćemo li do južne Dalmacije preko Bosne ili preko Plitvica?" pita Guzda. Naime, čekala nas je frendica u roditeljskoj kući, u planu je bila i šeflja kulture u Zagvozdu, kupanje...

I tu Guzda opali i slijedeću ponudu - "A da prespavamo u Sarajevu, pa slijedeći dan nastavimo dalje?"

Stvari su u tom trenutku krenule u potpuno drugom smjeru, makar je Rudarka spakirala i kupaće i ručnik za plažu...

Stanka br. 1 Okrepa ni sat vremena od kuće (Restoran Pastir, kanjon Vrbasa), pastirska čorba + domaći uštipci sa posipom od vlašičkog sira, njami

U neko doba stigosmo i do Sarajeva.

Naš omiljeni hotel je Hotel Bosnia iz više razloga - u samom je centru grada (doslovno par minuta od Baščaršije), no ima i odličan besplatan Wi-Fi, parkiralište za vozila pod ključem i nove i čiste hotelske prostore uključujući klimu (koja me nije bacila u gušenje kao npr. ona u Thessaloniki ).

Nakon kratkog odmora bacamo se u život.

Kako je bila riječ o petku, svetom muslimanskom danu - tako se u gradu muvalo puno muslimanskog življa. Uključujući žene potpuno pokrivene, sa hijabom, a bome i dobar dio sa burkama na licu. Ove potonje su uglavnom bile stranci (po govoru), no još uvijek nisam sigurna da li se radi o turistima ili doseljenicima u grad - kako mi je u jednom društvu rečeno da ih ima podosta.



Sukob istoka i zapada - dućan sa muslimanskom odjećom i mlada Bosanka.



Kad putujete Bosnom (i Hercegovinom) treba obratiti pozornost na nekoliko stvari vezanih uz većinsko stanovništvo u pojedinom dijelu.

Tako ćete naići na dvojezične natpise (sa uništenim ćirilićnim natpisom) - uglavnom područje Hercegovine i dijelovima muslimanskih kantona / područja. Oni pak uništenih latiničnih nazivlja u dijelu s pretežno srpskim življem. Čak dapače, u nekim njihovim dijelovima nema ništa nego ćirilica. Pa ako ne znaš pročitati - tvoj problem.

Nakon kratkog odmora u omiljenom pubu u centru, odlučili se za restoran "Luka Sarajeva". Prije toga je trebalo prošetati preko poznate Miljacke.



Uz nešto aperitiva lokalnog karaktera (doduše hercegovačkog ) i menu-a koji je djelomično zabranjen u našim krajevima, pa neću u detalje (doduše sve oko 50-ak ojra)....

I sad ono zanimljivo - slijedeći dan, nakon muvanja po centru (uključujući nešto šopingiranja ), već se temperatura digla na dobrih 29°C te smo uz hladno pivo u hotelskom kafiću raspravljali o slijedećem:

"Hoće li ti se prijateljica ljutiti ako bi ostali još jedan dan?" Hm.

Moram napomenuti da smo se odmah ujutro spakirali i ostavili stvari u autu, no kako sam htjela provjeriti poruke, ušli smo natrag u hotel, a ne direktno u parkiralište.

Ne morate sumnjati da sam odmah riješila stvari na recepciji. Čak smo dobili istu sobu.

Ručak je bio na malo manje vrućem mjestu - Jahorina, olimpijski centar '84 i omiljeno mjesto za zimske sportove mnogih Bosanaca, a bome i Hrvata.



I naravno, nećeš valjda obići Bosnu bez konzumacije janjetine.



Kao što se vidi na fotografiji, uz hranu je i apatinsko pivo Jelen. Zgrozio se konobar kad sam tražila Sarajevsko. Još jedan tips: pazite u kojem se entitetu nalazite. Kako je Jahorina dio srpskog entiteta, tako su oni okrenuti na ovu istočnu stranu...

Da sad ne duljim, obišli smo i tzv. Tunel nade, famozne bosanske piramide, pojeli još nešto bosanskih specijaliteta, kupiti vlašički sir na samom Vlašiću i veselo se vratili doma, a da nismo stigli do prijateljice, mora, a bome ni Zagvozda.

I za kraj - Guzda mi htio kupiti Gucci. Ko pravo (Bezistan, Baščaršija)



Ps. I ne - ne jede se ćevap na +30°C i više.

Da ne mislite da muljam.