Julijana7

nedjelja, 10.01.2010.

Čudesna bića




Čovjek je neistraživa tajna.
Kad kažemo čovjek, onda mislimo na muškarca i ženu,
mislimo dakle na dvoje koji su različito ostvareni,
a svako od njih je čovjek i zajedno su opet čovjek.

Jedno bez drugog nemaju smisla.
Svijet samo sa muškarcima ili svijet samo sa ženama
propao bi jer ne bi bilo razmnožavanja čovjekove vrste.

Bez muškarca ne bi bilo znanosti, bez njih izgradnja
velikih svjetskih građevina ne bi bila moguća.
Bez njih ne bi postojalo bezbroj otkrića,
ali ni bezbroj umjetničkih djela.

Jednako tako, bez žene ne bi bilo ukusa, nježnosti, topline,
brige za čovjeka, suosjećanja, opraštanja i majčinstva.

Zapravo, čovjek i čovječanstvo su nezamislivi bez muškog i ženskog.
Ono što ima jedno, nema drugo, jedno su na drugo upućeni,
jedno od drugoga žive, upotpunjuju se i tako postaju čovjekom.

Dok žena savija gnijezdo,
muškarac donosi materijal za njega.
Dok žena daje toplinu,
muškarac pazi da toplina ne umakne.
Žena uokružuje unutrašnjost doma,
kad muškarac podigne zidove.
Dok žena moli i traži mir,
dotle muškarac mora voditi ratove za mir
i braniti je od neprijatelja.

O muškomi ženskom, njihovom međusobnom odnosu
ovisi ne samo čovjekovo rađanje
nego i umjetnička i mnoga druga djelatnost.

Muškarac bez žene je stablo bez ploda,
bez žene prepušten je smrti.

Žena bez muškarca nema kuće ni djeteta,
nema koga okružiti svojim mirom i toplinom,
njezino srce nema razuma koji bi je vodio.
Nema onih kojima bi mogla dati
blago i bogatstvo koje ima.

Žena je plodno tlo u kojemu muškarac pruža svoje korijenje i raste.

Žena je izrazita nježnost i ljubav,
muškarac je izraziti razum, muževnost i snaga.
Žena je usmjerena na muškarca,
on na stvari, objekte i objektivnost.

Muškarac spoznaje razumski i diskurzivno,
žena intuitivno i srcem.
Ženi je lakše spoznati osobu
i zato ona lakše dolazi do Božje prisutnosti.

Muškarac je upućen na objektivne stvari, na mrtve predmete,
a Bog je živa osoba i stoga je muškarcu Bog često dalek.

Žena izvana izgleda krhka i slabašna,
i stoga treba nekoga da je brani.
Muškarac uživa da je može braniti,
da može sići u njezinu nježnost i upućenost na osobu.

U ženi muškarac osjeća centripetalnu silu
koja ga privlači u život, tamo gdje se odgađa čovjek.
Muškarac u sebi osjeća centrifugalnu silu,
on ima potrebu da putuje, da istražuje:
on se gubi u svemrskoj pustoši.
On vapi i čezne za ženom,
jer sav svijet mu ne može ništa reći.
On je Adam koji ni u čemu ne nalazi sugovornika
osim u ženi.

Muškarac je nemoćan i slabašan
u osnovnim ljudskim dimenzijama,
on je poput djeteta koje treba majku,
suprugu koja će ga zaštititi, obući,
ukrasiti njegov dom, dati mu svježinu i pozadinu,
korijene od kojih se može živjeti.
Muškarac je onaj koji razumski vodi ženu,
koji je čini tirjeznom i razumnom, koji joj pokazuje red i mir,
koji je zaštićuje i koji joj donosi sav svijet koji je osvojio
i dopušta da se u njoj taj svijet preporodi.

Muškarac tek kroz ženu spoznaje tko je i čiji je.
Žena tek kroz muškarca spoznaje kome pripada,
čije ime nosi i odakle potječe.

Muškarac i žena dva su čudesna bića,
a zajedno su čovjek.

Njihovo zajedništvo i jedinstvenost ,
jedno tijelo i jedna duša,
najviše se odražava u djetetu koje oni rađaju.
Dijete je muž i žena, tata i mama zajedno,
a ipak posebno biće.

Nikad neće biti dovoljno da se istraže, prouče i upoznaju muškarac i žena.
Svako površno približavanje ili odbijanje muškog i ženskog
samo je znak da se nije prodrlo u dubine.
Književnica Gertrude von Le Fort divno kaže o ženi:
„Svijet treba majčinsku ženu.
Jer, svijet je i dalje siromašno, bespomoćno dijete.“
Majka Terezija kaže da svijet danas kao nikada treba ljubavi.

Žena je sigurna perspektiva čovječanstva:
kao majka, supruga i djevojka,
kao medicinska sestra ili liječnica,
kao istraživač, supatnica, tješiteljica, kao redovnica.
Gdje je ona, tamo niču cvijet i nada.
Ženu treba iznova zaštititi,
ponovo otkriti njezinu ljepotu,
opet joj dati veo ispod kojeg se vidi
njezina veličina, dubina i dimenzije vječno ženskog.

Neka Bog blagoslovi svaku ženu i muškarca
naše domovine i svijeta.

Preneseno iz knjige Otmjenost duše, Tomislav Ivančić



Ovo sam odlučila prepisati
gledajući toliko toga površnog, poremećenog i krivog
prečesto danas u odnosu muškarca i žene
i života općenito.

Moliti za Božji blagoslov nad svime što živimo i jesmo
i povratak pravim vrijednostima
jedina je mogućnost za pronalazak
istinske sreće i punine života.



- 08:44 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (6)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (7)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Recept za ljepši dan:

Životni stav

  • Bože, daj mi snage
    da na dobro mijenjam
    sve ono što mogu promijeniti,
    strpljenja da podnosim
    ono što ne mogu promijeniti
    i mudrosti da razlikujem
    jedno i drugo.

Preporučene knjige:

  • Jack Canfield & Mark V. Hansen:
    Melem za dušu, dio 1.

    Andrew Matthews
    Slijedi svoje srce
    Biti sretan tinejdžer -

    izvrsne knjige - preporučam svima da ih nabave za djecu, a i sebe!
    Naklada Stanek


    Jorge Bucay:
    Voljeti se otvorenih očiju
    Ispričat ću ti priču

    Tomislav Ivančić:
    Susret sa živim Bogom
    Molitva koja liječi
    Tako je malo potrebno
    Za bolji svijet

    Anselm Grün:
    50 anđela za dušu
    50 anđela za godinu

    Og Mandino: Izbor
    Zadatak: Uspjeh!
    Najveće čudo nasvijetu

    Richard Carlson: Ne mari za male stvari u domu svom
    Ne mari za male stvari u ljubavi

    Gary Chapman:
    Pet jezika ljubavi

    Anne Morrow Lindbergh:
    Dar od mora

    Mirjana Krizmanić:
    Tkanje života

Uvijek ste dobro došli svi, ostavili trag ili samo prošli odavde...