Julijana7

nedjelja, 22.02.2009.

Znaš li...

Odavno sam čula, a danas mi je kći
pročitala sa svog maila slijedeće:

Ako imaš redoviti obrok, odjeću, krov nad glavom,
krevet u kojem spavate,
bogatiji ste od 75% stanovnika našega svijeta.

Ako imaš nešto novca na računu ili u novčaniku,
te nešto kovanica u nekoj posudici,
ubrajaš se u 8% najbogatijih ljudi na svijetu.

Ako nisi iskusio nesreću rata ili izgubio slobodu,
agoniju mučenja ili bol gladi,
živiš ljepše nego 500 milijuna stanovnika našega planeta.

Ako možeš slobodno posjetiti crkvu,
bez bojazni od prijetnje, zatvora, mučenja ili smrti,
živiš bolje nego 3 miljarde stanovnika našeg planeta.

Ako čitaš ovu poruku, primio ste dvostruki blagoslov.
Netko je mislio na tebe i ne ubrajaš se
u dvije miljarde ljudi koji ne znaju čitati.

U starim vremenima kralj je odredio
da se nasred ceste postavi veliki kamen.
Sakrio se i promatrao
da li će netko pokušati maknuti kamen s ceste.

Trgovci i bogati kmetovi su hodali cestom,
no svi su samo zaobilazili kamen i nastavljali put.

Neki su se čak žalili na kralja,
zbog neodržavanja ceste,
no nitko od njih nije ni pokušao pomaknuti kamen.

Uskoro je cestom prolazio seljak
sa teškim bremenom povrća na ramenima.
Kad je ugledao kamen, spustio je breme na tlo
i pokušao pomaknuti kamen.

Nakon poprilično napora,
uspio ga je pomaknuti uz rub ceste.

Kad se vratio po svoju prtljagu,
na mjestu gdje je prije bio kamen
pronašao je zamotuljak .

U zamotuljku su bili zlatnici
i kraljevo pismo u kojem je pisalo
da je zlato namjenjeno onom
tko pomakne kamen s puta.

Seljak je znao nešto što većina ne zna:

“Sve zapreke su mogućnost
za poboljšanje našeg života”.

Jesmo li uvijek svjesni toga,
ili pred zaprekama zastajemo
ili čak i padnemo?

- 19:47 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 18.02.2009.

Prijatelj

Prije nekoliko dana, od drage prijateljice sam dobila mailom ovu priču.
Prije mnogo godina čitala sam je više puta s djecom.
U nama je ostavila neizbrisiv trag kao i druge priče iz iste knjige -
Melem za dušu.

Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole,
vidio sam jednog dečka kako ide kući.
Zvao se Kyle. Izgledalo je, da nosi kući sve knjige.
Pomislio sam: "Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak?
Ovaj zaista mora biti štreber."
Sam sam imao lijepo isplaniran vikend
(tulumariti i nogometna utakmica s prijateljima sutra popodne),
zato sam samo slegnuo ramenima i produžio dalje.

Hodajući, vidio sam da prema onom dečku ide grupa djece.
Potrčali su k njemu, srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu,
tako da je pao u blato. Njegove naočale su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju desetak stopa od njega. Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima. U srcu sam suosjećao s njim.

Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći tražio svoje naočale, ugledao sam suzu u njegovim očima.
Dodajući mu naočale, rekao sam:
"Oni dječaci su budale. Zaista bi već morali odrasti."
Pogledao me i rekao: "Hej, hvala!"

Na njegovom je licu bio velik osmjeh,
jedan od onih koji izražavaju iskrenu zahvalnost.
Pomogao sam mu pokupiti knjige i upitao ga gdje živi.
Pokazalo se da živi blizu mene,pa sam ga upitao,
kako to da ga nisam prije viđao.
Rekao je, da je prije išao u privatne škole.
Prije se ne bih nikada družio s nekim, tko je pohađao privatnu školu. Cijeli put do kuće išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga. Pokazalo se da je zanimljiv dečko.
Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima igrati nogomet.
Rekao je da želi. Družili smo se cijeli vikend,
i što sam bolje upoznavao Kyle-a, sve više mi se sviđao.
Moji prijatelji bili su istog mišljenja.
Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio Kyle
s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio sam ga i rekao:
"Ti ćeš zaista nabildati mišiće s tom hrpom knjiga,
koje nosiš svaki dan!"
Samo se nasmijao i dao mi polovicu knjiga.

Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja postali smo najbolji prijatelji.
Na zadnjoj godini počeli smo razmišljati o faksu.
Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke.
Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji
i da kilometri nikad neće biti problem.
On je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u poslovne vode
uz pomoć nogometne stipendije.
Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu.
Cijelo vrijeme zezao sam ga da je štreber.
Morao je pripremiti govor za maturu.
Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i govoriti.
Na dan mature vidio sam Kyle-a. Izgledao je fenomenalno.
On je bio jedan od onih koji su zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima popunio svoju figuru
i vrlo je dobro izgledao s naočalama.
Imao je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale,
tako da sam ponekad bio ljubomoran.

Danas je bio jedan od onih dana.
Vidio sam kako je nervozan zbog svog govora.
Zato sam ga lupio po leđima i rekao:
"Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!"
Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda
i nasmijao se. "Hvala", rekao je.
Nakašljao se i počeo govor.
"Matura je vrijeme da zahvalimo svima onima
koji su nam pomagali tijekom ovih teških godina.
Svojim roditeljima, učiteljima, braći, sestrama,
možda treneru ... ali najviše svojim prijateljima..
Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome prijatelj,
najveći dar koji toj osobi možete dati.
Ispričat ću vam priču."

Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici,
dok je on pričao priču o danu našeg prvog susreta.
Preko vikenda se namjeravao ubiti.
Govorio je otome, kako si je ispraznio ormarić,
da poslije njegova mama ne bi morala doći
i nositi kući njegove stvari...
Duboko me pogledao i uputio mi mali smješak.
"Hvala Bogu, bio sam spašen.
Moj prijatelj spasio me od smrti."
Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu,
dok je taj zgodni, popularni dečko pričao
o svom najgorem trenutku.
Vidio sam njegovu majku i oca kako me gledaju
i smješe mi se onim istim zahvalnim osmjehom.
Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.

Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela.
Jednom malom gestom možeš nekome promijeniti život.
Na bolje ili na gore.
Bog nas "daje" u nečije živote,
da na neki način utječemo jedni na druge.

Bog se nalazi i u ljudima koji su ti na put stavljeni.

- 14:38 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.02.2009.

Srce čisto stvori mi, Bože, i duh postajan obnovi u meni

Maksim Mrvica - Wonderland

Danas, ovdje, sada,
duša je čista od svega što je bilo,
ti si me Isuse večeras očistio
i ja opet dišem i živim radosna,
slobodna i sretna.

Tebi sam svu svoju slobodu predala,
Tebe molim za sve koje volim,
sve ih Tebi predajem
i zahvaljujem Ti za sve što ćeš i njima učiniti!

Ja znam - neizmjerna je Tvoja ljubav i milosrđe
i večeras Te konačno opet vidim,
podigao si onu tešku maglu
što mi je danima zastirala srce…

Jedna ispovjed, tako mali čin,
a toliko toga njime daješ!

Čisto srce lomi okove zla,
sputanu dušu oslobađa,
prazan život opet radošću ispunjava,
krive korake na pravi put upravlja
i daje da opet mogu iz srca živjeti!

Hvala ti, Milosrdno Srce!

Dođi, svima u srca dođi!

Still Waters - An inspirational video

Vrijeme je sivo i teško,
bez Tebe tako je pusto…
Samo si ti uistinu izvor sve punine -
ljubavi, radosti, mira i snage!

Ispunjaj nas ljubavlju
da se ona razlijeva iz nas na sve koje susretnemo,
da svi iz svojih tama konačno
k Tebi na svjetlo prispijemo!

- 21:26 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 06.02.2009.

Litanije poniznosti

Gospodine smiluj se!

Kriste smiluj se!
Kriste čuj nas!

Kriste usliši nas!

Oče, nebeski Bože, smiluj se!

Isuse blaga i ponizna srca
Učini srca naša po srcu svome!

Od želje da budemo poštovani
Oslobodi nas Isuse!
Od želje da budemo voljeni
Oslobodi nas Isuse!
Od želje da budemo slavljeni
Oslobodi nas Isuse!
Od želje da budemo hvaljeni
Oslobodi nas Isuse!
Od želje da budemo voljeni više od drugih
Oslobodi nas Isuse!
Od želje da nas pitaju za savjet
Oslobodi nas Isuse!
Od želje da budemo priznati
Oslobodi nas Isuse!
Od želje da budemo omiljeni
Oslobodi nas Isuse!
Od straha da ne budemo poniženi
Oslobodi nas Isuse!
Od straha da ne budemo prezreni
Oslobodi nas Isuse!
Od straha da ne budemo prekoreni
Oslobodi nas Isuse!
Od straha da ne budemo oklevetani
Oslobodi nas Isuse!
Od straha da ne budemo zaboravljeni
Oslobodi nas Isuse!
Od straha da ne budemo ismijani
Oslobodi nas Isuse!
Od straha da ne budemo osumnjičeni
Oslobodi nas Isuse!
Od straha da nam ne nanesu nepravdu
Oslobodi nas Isuse!

Da drugi budu voljeni više od nas
Isuse daj nam milosti da to želimo
Da drugi budu poštovani više od nas
Isuse daj nam milosti da to želimo
Da drugi budu izabrani, a mi ostavljeni po strani
Isuse daj nam milosti da to želimo
Da drugi budu hvaljeni, a mi neprimijećeni
Isuse daj nam milosti da to želimo
Da u očima svijeta drugi mogu rasti,
a mi se smanjivati
Isuse daj nam milosti da to želimo
Da drugi imaju prednost pred nama u svemu
Isuse daj nam milosti da to želimo
Da drugi postanu svetiji od nas,
s time da mi postanemo sveti koliko možemo
Isuse daj nam milosti da to želimo

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta,

usliši nas Gospodine!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta,

smiluj nam se Gospodine!

Pomolimo se:

Gospodine Isuse Kriste koji si rekao:”Ištite i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se“, daj nam molimo te Božansku svoju ljubav, da te srcem, ustima i djelima ljubimo i nikada te hvaliti ne prestanemo. Daj nam Gospodine, da se Tvoga svetoga imena bojimo i ujedno ga uvijek ljubimo, jer nikada ne prestaješ ravnati one koje u svojoj ljubavi utvrđuješ. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

- 09:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Carevo sjeme - istina o životu

Carevo sjeme
Priredio: vlč. Zoran Grgić

Car je već bio u poodmakloj dobi i znao je da će uskoro trebati izabrati svog nasljednika. Jednog dana pozvao je sve mlade ljude svog kraljevska na sastanak. Tada im je rekao: “Vrijeme je da odstupim sa svog prijestolja i izaberem svog nasljednika. Odlučio sam izabrati jednog od vas koji ste sada prisutni ovdje.” Car tada nastavi: “Svakom od vas dat ću po jedno sjeme. Želim da posadite to sjeme, da ga zalijevate i vratite se ovdje točno za godinu dana zajedno sa onim što ste uzgojili iz tog sjemena. Tada ću prosuditi prema onome što ste uzgojili i tako izabrati svog nasljednika.

Mladić po imenu Ling primio je sjeme kao i ostali. Vratio se je kući i uzbuđeno ispričao majci što se je dogodilo. Ona mu je pomogla pronaći posudu , te je Ling pažljivo posadio sjeme. Svaki dan ga je zalijevao i pratio da li je nešto izraslo. Nakon tri tjedna, ostali mladići počeli su pričati o svojim biljkama koje uzgajaju iz carevog sjemena. Ling je uporno provjeravao svoju posudu sa sjemenom ali ništa nije raslo iz nje. Tri, četiri, pet tjedana je prošlo ali ništa nije izraslo. Drugi su pričali o svojim biljkama a Ling nije imao biljku i osjećao se je kao gubitnik. Šest mjeseci je prošlo ali ništa nije izraslo. Počeo je vjerovati da je ubio sjeme. Svi su već imali velike biljke samo on nije imao ništa. Ali i dalje se je nadao da će nešto izrasti.

Nakon što je prošlo godinu dana svi mladići su donijeli svoje uzgojene biljke caru da prosudi tko će od njih biti nasljednik. Ling je rekao majci da ne želi caru nositi svoju praznu posudu, ali majka mu je savjetovala da bude iskren prema onome što se je desilo. Ling je osjećao veliku mučninu u želucu ali je znao da je majka u pravu. Kada je stigao na skup Ling je bio zaprepašten veličinama i vrstama biljaka koje su uzgojili drugi mladići. Spustio je svoju praznu posudu na pod i svi su mu se tada smijali. Nekoliko njih je osjećalo sažaljenje prema Lingu i reklo mu: “Hej, dobar pokušaj”.

Kada je car stigao, pozdravio je mladiće i počeo prelaziti prostorijom. Ling se je trudio da se što više sakrije u pozadinu. -”Kako ste velike i lijepe biljke, stabla i cvijeće uzgojili,” reče car. ”Danas, jedan od vas bit će imenovan sljedećim carem.” Iznenada, car spazi Linga i njegovu praznu posudu na podu te naredi straži da mu dovedu tog mladića. Ling je postao prestrašen i pomislio: 'Car zna da sam ja gubitnik! Možda će me sada zato dati ubiti!” Kada je Ling došao pred njega, car ga upita za ime. “Moje ime je Ling”, odgovori. Svi mladići su mu se smijali i izrugivali. Car pogleda u Linga i obznani svima: “Čuvajte se svog novog cara! Njegovo ime je Ling!” Ling nije mogao vjerovati. On čak nije mogao uzgojiti ni obično sjeme. Kako on može biti car?

Tada car reče: “Godinu dana prije dao sam svakom od vas po jedno sjeme. Rekao sam vam da uzmete i posadite to sjeme te uzgojite biljku i donesete to što uzgojite natrag k meni. Ipak, ja sam vam dao mrtvo sjeme koje ne daje biljku. Svi osim Linga ste mi donijeli velike biljke, stabla i cvijeće. Kada ste otkrili da vaše sjeme neće dati ploda, zamijenili ste ga s drugim. Ling je jedini imao dovoljno hrabrosti i iskrenosti da mi donese zdjelicu sa mrtvim sjemenom. Zato je on taj koji će biti sljedeći car!”

Zaključak: Ako sadite poštenje, ubirat ćete povjerenje. Ono što sadite sada određuje što ćete ubirati sutra. Sjeme koje sada zalijevate određuje hoće li vaš život biti bolji i lošiji u budućnosti. Jednog dana uživat ćete u plodovima…ili ćete plaćati za svoje izbore na koji način sada uzgajate svoju biljku - svoj život.

Ponekad je bolno suočiti se s istinom,
s onime što jesmo, s onime što nam se događa,
s onime što smo učinili sebi, i učinili drugima,
ili propustili učiniti.

Ali, svako suočavanje donosi nešto novo,
bolje u naš život, čisti nas od nečega
što nam u životu više ne treba.
Iz svega doživljenog nešto naučimo,
ako otvorimo uistinu oči,
ako očima otvorena srca pogledamo na život,
možda zbog suočavanja konačno
i promjenimo smjer naših životnih puteva,
shvatimo da se istina ne može skrivati,
da se otkrije kad-tad,
i da ono što ne želimo da drugi o nama otkriju
ne trebamo ni činiti, to je jedini zapravo ispravan način.

Nemam potrebu skrivati ono što živim i jesam,
kakva sam, niti se prikazivati nečim što nisam.
Jest, želim biti strpljivija,
želim naučiti drugima izreći istinu puno nježnije,
ali ne mislim šutjeti
ako nešto negdje mogu potaknuti da bude bolje
ili jednostavno da ne bude gore.

Jednom davno sam pročitala slijedeće:

Zlo čovječanstva nije toliko u zloći zlih,
koliko u šutnji onih koji nešto mogu promjeniti.

I toga se nastojim držati,
ma koliko često zbog toga ispaštala.
I ne želim nikada na lažima
ili skrivanju od istine graditi išta u životu.

A ti?

_______________________________

Odlazim na neko vrijeme.
Možda i zauvijek.

Ostavljam ono što nekima može
dati malo snage za život,
zato ne brišem blog.