Julijana7

Bogu nije svejedno...

Ako li srce svoje ti uspraviš
i ruke svoje pružiš prema Njemu,
ako li zloću iz ruku odbaciš
i u šatoru svom ne daš zlu stana,
čisto ćeš čelo moći tad podići,
čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
Svojih se kušnja nećeš sjećat više
kao ni vode koja je protekla.
Jasnije će tvoj život sjat no podne,
tmina će se obranit u svanuće.
U uzdanju svom živjet ćeš sigurno
i zaštićen počivat ćeš u miru.
Kad legneš, nitko te buniti neće...

Iz Knjige o Jobu



Smile - Michael Bolton

Život je kao film,
koji u stvarnom vremenu i prostoru i sami režiramo,
u njemu imamo glavnu ulogu.
Sami odlučujemo hoće li glavni glumac biti sretan ili ne,
kako će se njegova uloga odraziti na sve one
koji s njime u filmu sudjeluju;
hoće li film biti romansa ili strava,
hoće li biti prava avantura
ili samo pusto životarenje.

Netko gore gleda sve
i pomaže nam ako mi to želimo.
Ako odbijamo, sami biramo teži put,
pa možda i da nas taj put odvede u propast.

Sudbina?
Ne želim da mi je čitaju iz dlana, graha, taloga kave.
Ako ti kažu što će biti, možda u to povjeruješ,
pa sam životom kreneš u tom,
za tebe krivom smjeru.

Ne želim znati budućnost.
Želim je stvarati,
dopuštajući Bogu, Vječnoj Mudrosti
da za mene bira najbolji put.

Život je pun iskušenja.
Želim li u bescijenje, uludo prodati dušu,
izgubiti sebe na putu
jer nisam imala strpljenja izdržati još malo
i pustiti da Krist uredi moj put, da mi snage
i dovede me onamo gdje trebam stići,
gdje ću pronaći blago koje mi je obećao?

Mnogo je blaga koje nam Bog tijekom života daje.

O, Bože, daj nam strpljenja da znamo čekati
i pustiti da Ti urediš naše puteve.

U životu ponekad susretnemo bliske duše,
posebne ljude...
Možda je susret bio da se duše spoznaju,
pronađu i zauvijek jedna postanu,
a možda zato da jedna drugoj pomognu
pronaći pravi put za dalje,
put kojim nijedna od njih neće dalje ista otići.

Neki su nam dani za život,
a neki da bismo s njima prošli par koraka zajedno,
razmjenjujući misli, iskustvo, mudrost
koje smo za život od Stvoritelja dobili na dar.

Dijeleći misli otvorenih srca
mi jedni druge mijenjamo,
pomažemo jedni drugima nositi životne terete,
tješimo se, hrabrimo, plačemo i smijemo se zajedno.

Moje je srce otvoreno za mnoge.
Neki u njemu imaju dom – duboko su ukorijenjeni,
drugi su u njega upisani kao prolaznici,
koji su tijekom koračanja
toliko različitim krajolicima života
bili važni, dragi, ostavili trag
i nastavili dalje svojim putem.

Ima već dosta godina kako sam ključeve svog života
predala u ruke Kristu,
i pustila da On bira one koji će u njemu ostati
i one koji će proći,
jer On najbolje vidi i zna sve za nas.

U mom srcu ima puno mjesta-
za moju djecu, za moje drage, za prijatelje,
za znane i neznane koji ga dotiču svojim postojanjem.

Neću ga zatvoriti i zalediti,
ma kako me ranili neki za koje se otvorilo –
za njih ću moliti
jer su i njihova srca ranjena i često jako tužna.

Bog nas je jedne drugima dao,
putevi nam se susreću, ruke si pružamo,
osmjesima vraćamo sjaj u nečije oči,
radost i mir u nečije srce.
Za ljubav nas je stvorio,
ali pravu, živu, čistu ljubav.
Slobodu nam je dao,
ali ne da njome sebično drugima oduzimamo radost,
već onu koju nam savjest pokazuje.

Ljubav i radost rose s neba u čista srca
i donose nam život u punini.

Samo živi, samo budi,
ne odustaj od pravog puta,
otvori Kristu vrata svog srca,
pruži mu ruku
i On će te provesti kroz sve oluje, pustinje,
rasvjetliti svaki mrak tvoje duše,
promjeniti polako i tebe i tvoje drage,
sve one u tvom srcu upisane,
u tvojim molitvama spominjane...
Njemu je sve moguće!

Samo živi, samo budi
i hrabro s Njime koračaj!
Pružiš li ruku,
i tebi će biti pružena kada je zatrebaš.

Toliko je onih koji baš tvoju ruku trebaju,
tvoje riječi, tvoje otvoreno srce.
Preko tebe Bog želi i njih vratiti u život,
život u ljubavi, radosti i miru - život u punini.