07.06.2007., četvrtak
|
Unificiranost ne pristoji čovjeku koji svoje stratifikacijsko mjesto pronalazi na fragmentima izvan margina prosjeka. Ona je namijenjena pandemičarima kojima su terminolozi nadjenuli eufemizirajući nadimak » normalisti «, a koji će, poput putujućeg trgovca, pokušati penetrirati u svaki dom a i u svojim će pokušajima pronalaziti uspjehe, jerbo bit će onih koji su putujuću prodaju jedva čekali, ne bi li i oni dobili svoje mjesto pod suncem u dugačkom lanacu proizvodnje i potrošnje. Ti će » hipohondri « odvojiti i posljednji novčić od zuba, ne bi li kupili i najjeftiniju sitnicu tek kako bi ostvarili svoje potrošačke tendencije. I bit će konačno dio jedne velike sretne obitelji, gdje je svako dijete bezbrižno sretno i nema oca koji ubija svoje vlastito meso, u kojoj nema » rapid – eye- movement - a «, a kamoli samoaktualizirajućih gadosti koji su tek produkt antiklerikalnih nasilnika koji pak kvare njihovu nedužnu, pobožnu djecu. I tako će, poput mrmora crnih, lakiranih muha, svi istovremeno sletjeti na hrpu kravlje balege i treperit će masnim krilima ne bi li tek dobili svoj dio ogromnog govna. Deblje će muhe stoga despotizirati one manje i , poput pravih apsolutista, precizno determinizirati socijalnu strukturu svojega roja. I svi će imati svoje mjesto pod suncem. Ali, cijena će svakoga kvadratnoga metra biti toliko skupa da će špekulanti stimulirati svoje stado na zalaganje vjenčanog prstenja i realizaciju životnog kreditnog zaduženja. I sve će parcele biti simetrične, baš kako trebaju biti. No, muha svoje govno nikad imat ne će. I to ne zato što ne može, već zato što je susjedov dio govna puno primamljiviji.  |
04.06.2007., ponedjeljak
Isprika Venus
 Ja, mladi, podatni Adonis, sin Feniksov, pri punoj se svijesti želim ispričati Venus dragoj, prije svega, što ne došah na rastanište, a onda, čime stid urodi plodom, što okrenuv glavu na vapaje iz Antike. Ne željah da usamljenost svlada Božicu, da učini joj se očima kako prijatelji leđa okrenuše, jer sada, u trenutku kad svijest nam kobne suze snježi, jerbo i sama zna da povratak dug je ko' u Odiseja, sina trojanskog, ljubav iskrena i čista je ko' u prevratna starca na postelji smrtnoj što strah ga neviđeni savlada da pokaje se za grijehe svoje. Nema te. I u zvijezdama te tražim. Jer samo je njihov sjaj toliko čist da sjeta izblijedjele fotografije prizove miris tvoje kose onog dana kada prvi puta vidjeh osmijeh na licima ti. I, kad sunčeva ploča u krvi svrgne oca Noć, osjetim kako druga strana postelje bedra mi grije. Okrenem se i pogledam. Kando Sjeta budi se kraj mene... Kad god Hipnos po te dođe da na put te prene, sjeti se Adonisa turobna. Sjeti se da tamo će te čekat. I tamo ćemo ljubavlju, većom od Sudbine, na veprove u trku poć. Zajedno. Sve dok opet Noć u krvi se ne uguši. |
01.06.2007., petak
              |
