|
|
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jednostavno
Anđela
ELLA
Music warriors forum
IRON MAIDEN
Maiden world forum
Hrvatski Iron Maiden FC(FIrMa)
RISING DREAM
Dream
Living in this fucking world...
Want to rest my soul...
To die and to R.I.P...
Is all I living for...
I'm dreaming a big dream....
But I can't dream any more...
Dream is just illusion.,,
And life is reality...
CHORUS
You killed my dream...
You killed me...
You killed my dream...
You..killed..my whole..family...
That was you who killed my dream...
Who broke my heart and left me behind...
Dream is just illusion...
And It has broke apart...
To die and to R.I.P...
Is all I living for...
I'm waiting for dead to come...
To die...and nothing MORE!!!
CHORUS
You killed my dream...
You killed me...
You killed my dream...
You..killed..my whole..family...
I'll never close my eyes again
I'll never see you...
I saw dead coming from far away...
Now good bye...
I wish you to cry and to regret!!!!
I want you DEAD!!!!
My Way is Metal Way
Long hair and heavy rifs
That is how my soul lives
Big amps and nice guitars
That is all I got
Live life in metal way
Don’t anybody take that away
Take the mic and sing so loud
Sing so loud to break the ground
Today I’m on the road
Tomorrow I’m in the studio
Recording a new heavy sound
And on the stage playing it loud
Live life in metal way
Don’t let anybody take that away
Take the guitar and play so loud
Play so loud to brake the ground
From day to day metal is my life
From day to day I’m playing it loud
Get on the stage to see all that crowd
All want to hear a metal sound
Live life in metal way
Don’t let anybody take that away
Get on the stage and play it loud
Play so loud to break the ground…
Jednom davno,tamo u godinama hrabrih vitezova i velikih kraljevstava.
Taman usred predivnog ljeta koje je zahvatilo cijelu europu pa tako i kraljevinu englesku.
Bila jedna prelijepa dama,ustvari bila je seljanka,volila je selo,prirodu i životinje.
Za novac nikad nije čula,a hrabri vitezovi i kraljevi su joj bili poznati samo po pričama njenih roditelja i slučajnih prolaznika koji su stali na svom dalekom putu malo da se okrijepe prije kretanja dalje.
Taj dan je bilo jako vruće bila je sredina mjeseca srpnja i pola usijeva je odlazilo od velike vrućine.
Tako da su seljaci bili na gubitku.
Taman taj dan je kralj morao povesti svoje vitezove na drugi kraj engleske radi velikog skupa u vezi sa ratovima koji su buktali u europi.
Tako je na svom putu trebao proći pored djevojkinog imanja.
Djevojka je u daljini čula strašni topot konja koji ju je prestrašio brzinski je ušla u svoju kuću i zatvorila vrata sva u strahu.
Kralj ožedni na putu pa pošalje jednog od viteza da se vrati do te kuće i ponese okrjepu njemu i vitezovima.
Vitez u crnom sivom oklopu,na prekrasnom crnom konju je veličanstveno išao prema toj kući.
Sišao sa konja i zakucao na vrata i rekao da otvore u ime kralja.
Djevojka sa strahom otvori i ugleda viteza koji je taman skinuo svoju kacigu i protresao svojom veličanstvenom kosom.
Djevojka je ostala zaljubljena na licu mjesta,nikad nije vidila nikog lijepšeg i veličanstvenijeg od tog viteza koji je slučajno pokucao na njena vrata.
Vitez zatraži da mu da vodu za kralja i vitezove.
Ona uzme dvije kante i ode do bunara,natoči obadvije kante pune vode i preda ih vitezu koji ni sa hvala nestade na konju sa vodom.
Od tad ga nije vidjela.
Nakon mjesec dana prvi put u svom životu otišla je u grad sa materom di je trebala kupit neke namirnice.
Tamo je opet ugledala onog prelijepog viteza.
Ali sad je i on ugledao nju,prišao joj i rekao hvala.
Djevojka se zacrvenila i otrčala sva sretna.
Nakon par dana netko zakuca na vrata njene kuće i bio je to opet taj isti vitez.
Al sad ju je pitao dal bi željela s njim živjeti u gradu kao dama a ne kao seljanka ova je teške muke nakon puno razmišljanja napokon prihvatila,ne radi novaca jer ona nije znala što su novci nego radi zaljubljenosti.
Kad je došla u grad,u vitezov dvor, dobila je sluškinju i sluge.
Odmah su je oprali i vitez ju je obasuo mnogim darovima.
Prelijepim haljinama koje u životu vidila,svaki dan je jela ono što je sam mogla zamišljati i pila najbolje vino.
Već se seljanka navikla na taj život i napokon upoznala novac kojeg je imala puno i na bacanje.
Al tad ode njen vitez u rat.
Nije ga bilo mjesecim,dani su prolazili seljanka uživala a njega nije bilo.
Jednog jutra čula je jako kucanje na vratima,odjednom su provalili vojnici i odveli je i izbacili iz dvora,a ona se derala da je to njeno.
Navodno je njen vitez digao ruku protiv kralja i kraljevine i ubili su ga a i sve mu oduzeli.
Tako i imovinu i novce,baš sve.
Već je bila ciča zima kad su je izbacili napolje.
Nešto se po gradu pričali da se vukovi sa planina spuštaju u okolne tzv. mračne šume jer tamo se navodno prije 200 godina prevrnula karavana kraljevskih kočija sa puno zlata pod neobjašnjenim okolnostima.
A tko god je ušao unutra nije se nikad vratio.
Seljanka je plakala danima,neka cura ju je primila kod sebe u kuću sam preko zime jer vani je bilo pre pre hladno.
Ta cura nije imala jedne noge,kaže da su joj vukovi otkinuli nogu kad je bila još mala.
Iz dana u dan seljanka se osjećala sve čudnije,ne samo da se osječala već je i postajala sve čudnija.
Svaku noć je sanjala novac i zlato,i po cijeli dan je samo o tome mislila.
Jedne noći cura joj je počela pričati o šumi i o zlatu u njoj.
Seljanka je gutala sve,iz dana u dan sve više je gutala priče o šumi.
Duša joj je postala pohlepna i pokvarena.
Jedne noći kad je cura zaspala ova je uzela nož i ubila je.
Uzela je kante i veliki nož i onako pod treptanjem svijeće počela rezat djevojčicu.
Rezala joj je ud po ud i prepolavljala,poslije je vadila organ po organ i stavljala u kante i naravno i udove je stavljala tamo.
Od djevojke je ostalo još samo trup s kojeg i iz kojeg se cijedila krv.
Seljanka je bacila trup u vatru uzela kante i lopate i krenula u šumu.
Iz priča je znala di su se otprilike kočije prevrnule.
Sve se više približavala šumi,na ulazu u šumu na nebu je bio neki kratki blijesak koji je vidila ali nije znala što znači i nije ju ni zanimao,samo ju je zanimalo zlato.
Ušla je u šumu i počela koračati po širokoj konjičkoj stazi koja se vidila jer je bio pun mjesec.
Koračala je sve dublje i dublje u šumu i što je dublje koračala sve je postajalo hladnije.
Sva se naježila,u daljini su se čuli vukovi.
Al nastavila je dalje,odjednom čula je kucanje srca,al mislila je da je to njeno vlastito jer nije nikog bilo oko nje a i bilo je hladno pa srce brže radi.
Odjednom nešto zašušti ali sa svih strana.
Gledala je jeli ima koga ali nikoga nije mogla vidjeti i naravno nastavila je dalje.
Odjednom je u daljini vidila jako veliko grmlje i to usred puta,približila se više i skužila da u to obrasle kočije sa zlatom.
Ali bilo je tu i još nešto neka skulptura stajala je nepomično okrenuta prema njoj.
To ju je uplašilo,srce je sve brže i brže radilo,sad je čula dva srca.
Okrenula je pogled prema kanti iz koje je kapala krv i ugledala kako se iz sve krvi diže još jedna skulptura,obris djevojčice koju je ubila.
To ju je uplašilo tolko da joj je oduzelo noge i pala je napod i ostala ležati.
Krvava skulptura se približavala sve više i više i seljanka se počela odgurivati rukama ali od straha i ruke su joj se oduzele.
Odjednom je osjetila hladnu crtu na svom trupu o pogledala i vidila krvavu crtu.
I z usta joj je počela curit krv i nije mogla vrištati,krvava skulptura je počela polako nestajati.
A što je više ona nestajala više je krvi curilo i seljankinih usta.
Na kraju se seljanka ugušila u vlastitoj krvi.
Njeno beživotno tijelo je nastavilo ležati,a duh je izašao i nastavio lutati po tim šumama.
Kažu ljudi da se nakon nekoliko dana vuk pojavio blizu grada sa nečim crvenim krvavim u ustima.
Govorilo se da je to bilo seljankino srce.
Još dan danas se priča da duh seljanke luta po čitavom svijetu i straši na smrt pohlepne i zle.
Kažu da samo čovjek čistog srca može proči još kroz tu šumu,ali to nije nijedan,jer mnogo godina nakon nje još nitko nije ušao,a i tko je nije se nikad više pojavio,samo se pojavilo njegovo srce u vučijim ustima.
