|
U još uvijek nepotpuno sređenim zbirkama Josip Cugovčan posjeduje vrijedne arheološke nalaze, davno uporabne predmete seoskih domaćinstava i zapise običaja i pjesama Podravskih Sesveta, a zidove soba krase mu vlastite slike s kojima se predstavio na velikom broju samostalnih i skupnih izložbi Poslije izorane proljetne, a naročito duboke jesenske brazde na njivama pokraj i oko Podravskih Sesveta, već godinama, pa i desetljećima, pognut opreznog koraka s noge na nogu s točno određenim namjerama stalno nešto traži i pronalazi Zmaj od Podravskih Sesveta, slobodni umjetnik, kako govori o svom životnom opredjeljenju i ciljevima, čovjek koji je u svom rodnom selu komad po komad do zavidnog broja komada skupio respektabilnu zbirku predmeta koji su bili uporabni u seljaka, a komadići nalaza iz daleke prošlosti čine ponos-zbirku tog amatera arheologa, koji za sebe i buduće naraštaje još od 1971. godine slika slike i mnogo izlaže - čak 11 puta samostalno, a dvadesetak je iza njega skupnih nastupa.
Sve to vrlo uspješno obavlja Josip Cugovčan, a najmilijim od svega ističe rad sa Sesvečicama, Hrvatskim folklornim društvom kojega godinama vodi.
- Ja sam tkalac koji osnovu vuče iz prošlosti, tkam gunje za djecu i njihovu djecu na kojima će ona sjediti i znati čime su se bavili njihovi preci, slikovito je gospodin Josip opisao ono što radi, čime se zdušno bavi cijelim bićem neviđene energije, čije plodove sije bilo gdje se nađe da bi ostavio tragove svojega rada od prvih tragova na koje je vlastitom voljom, željom i upornosti naišao. U poljoprivrednom kraju odakle je ponikao, u rahloj zemlji poslije oranja Josip Cugovčan vidi ono što drugi ne
mare i čitajući tu plodnu zemlju otkriva i saznaje mnoge tajne. Tome je pridružio čitanje prošlosti svojega sela i kraja iz mnogih predmeta koji su služili poljoprivrednicima na zemlji, za zemlju i udobniji težački život. Sve to skupljeno poslagao je i naslagao u više prostorija dvorišne prizemnice gdje danima boravi, sortira, bilježi, slaže, preslaguje... Upustio se Cugovčan u posao za koji odvaja godine i još će ih mnoge namijeniti da bi mu zbirke jednoga dana bile za razgledanje drugima, pa i onima koji niti u jednom predmetu koji su odbacili iz uporabe nisu vidjeli korist ama baš za ništa. Preslice su zato završile na tavanu, obješene o čavle u stajama, tkalački stanovi i drvene drevne preše za grožđe bili su mjestom za odlaganje bespotrebnih i beskorisnih ćupova, a nošnje, izvezene jastučnice, ukrašene plahte od domaćeg platna spremljene u škrinje potpuno potisnute pred najezdom konfekcije i tvorničkih jeftinih, ali bezličnih pokrivala...
Sve to u stotinama komada neizmjernim je bogatstvom Josipa Cugovčana koji nam je rekao da nije opterećen materijalnim, jer posjeduje bogatstvo vlastite duše. Slobodan kao ptica taj slobodni umjetnik obogaćuje se saznanjima iz prošlosti, zna i potvrdio je to mišljenjima stručnjaka, da nalazi iz davnine znače knjigu u kojoj stranice proteklog života ispisuje svaki komadić keramike, novčić, privjesak naušnica...
- Moje slobodno vrijeme, a napose nedjeljom i počesto blagdanima nikada nije uzalud utrošeno hodanjem oranicama, zavirivanjem u nedostupne kutke pogledu, brčkanjem po plićacima i naplavinama Drave; gotovo uvijek moj i pohod često sa sinom Ivanom je uspješan, rekao nam je Josip i to potvrdio donoseći na stol keltske i rimske novčiće, mnoge komadiće i komade keramike, ali i cijele s mnogo pažnje i upornosti slijepljene vrčeve, pa prekrasnu sjekiru od jelenskog roga nekog davnog pretka, dodajući tome dio roga stepskog bizona, zub dlakavog vunastog nosoroga, zub i kljovu mamuta...
- Naplavine Drave kriju veliko bogatstvo vrlo davne i nešto bliže prošlosti, poučava Josip Cugovčan i s mnogo ljubavi, respekta čak, vadi iz vrećice pločicu za lijevanje nakita nekih davnih ljudi, naušnice njihovih žena izrađene majstorijom ruku za nas onda primitivnih bića, ukazuje nam na tragove koje su ostavili Rimljani... Svi ti predmeti imaju svoju vrećicu s oznakom dana i mjesta nalaza, a prerast će preciznošću nalaznika u svojevrsnu kartu s označenim lokalitetima za neka sustavna istraživanja ovih sada slučajno nabasanih nalazišta...
Suprotno određenoj neizvjesnosti o tome što će i gdje naći na i ispod gornjeg sloja zemlje, naplavini ili plićaku Drave, Josip Cugovčan je sasvim izvjesno znao da će u kućama svojih suseljana naići na mnoge predmete koji bi na jednom mjestu dali cjelovitu sliku onoga što su izrađivali i koristili ratari za svakodnevnu uporabu. Prva preslica bila je poticajom da ne bude jedina, nego početkom zbirke koja je dosegla stotinjak komada svih od njih drukčije lijepih.
- Preslice su bile poklonom ljubavi, govori Josip pokazujući izrezbarene detalje na jednoj od njih. Dečki su na paši rezbarili i time otisnuli u drvo svoju ljubav prema voljenoj djevojci. Njihova iskrenost osjećaja bila je to veća što su brojniji simboli utisnuti u nju.
Kolovrati, pak, u zbirci Josipa Cugovčana, pa drveni tkalački stan, poticali su ovoga skupljača da nam priča o načinu izrade vunenih, lanenih i niti od konoplje koje su tkanjem bivale platnom i na kraju pokrivalima i odjećom iz kućne radinosti. Pokazao nam je i umješnost ruku poljoprivrednika u izradi uporabnih predmeta i alate kojima su se služili pri tom poslu.
O svakom predmetu zbirke Josip Cugovčan ima priču o načinu pronalaženja u određenom vremenu. Sve su one zanimljive u svakom detalju, makar počesto prekidane govorenjem o - Sesvečicama. Zaključio sam da je to folklorno društvo koje vodi njegova zlatna stranica u knjizi cjelokupnog zanimanja za ono što voli. S njima promiče izvorni folklor Podravskih Sesveta i nošnju toga sela, za njih je zabilježio 150 izvornih pjesama, radi njih video zapisuje korake plesova žena koje ih još uvijek pamte iz svoje mladosti, sa Sesvečicama sve zabilježeno i poslije uvježbano prenosi u brojnim nastupima u zemlji i inozemstvu, prikazuje uskršnje, božićne i običaje u drugim prigodama svetkovanja.
- Niti jedan njihov nastup nije koreografiran, nego izvoran, onakav kakav smo otrgnuli od zaborava iz pamćenja ljudi koji su pjevali i plesali u bezbrojnim susretima druženja s povodom. Sesvečice su originalne i pjesmom i plesom, ali i - izgledom. Niti na jednom nastupu nemaju lakirane nokte, niti koriste make-up, najlonke i suvremeni nakit zamijenjeni su čarapama primjerenima nošnji i isticanjem cjelokupnog izgleda kićenjem vezovima i ogrlicama iz davnine, rekao je Josip Cugovčan o poslu koji radi jer ga voli da bi ostavio trag života, običaja i kulture Sesvečana. U tom tragu ostat će i njegov trag na drukčiji način - njegove slike na kojima su najčešći motivi folklorni običaji Podravine s kojima je rastao i sazrijevao, kao i pejzaži kraja pokraj i s Dravom koji izuzetno voli i odan mu je svakom riječi i postupkom.
- Još kao dijete volio sam se likovno izražavati, ako to podrazumijeva crtanje i suvislo šaranje po knjigama i plotovima susjeda, pomalo s podsmijehom govori o svojim slikarskim počecima, da bi prva slika na staklu - Ruže označila nastavak slikanja, ali i početak još jednog opredjeljenja. Josip je rekao da se intenzivno bavi slikarstvom od 1971. godine što je označio sa šesnaestom godinom života po završetku osnovne škole i teže preboljene bolesti. Samo godinu dana poslije izlagao je na skupnoj izložbi u đurđevačkom Starom gradu, da bi poslije s kolegama nastupao i u Zagrebu, pa Amsterdamu, Torinu, Bologni i još mnogim gradovima u Hrvatskoj i inozemstvu, a tome je pridodao niz samostalnih nastupa od kojih posebno izdvaja onaj u Pittsburghu 1985. na poziv predsjednika Hrvatske bratske zajednice g. Bernarda Luketića.
Za Ruže i druge prve slike neosporni autoritet u svijetu slikarstva, Josip Depolo, kazao je da nisu bile obećavajuće, ali Cugovčanova tvrdoglavost i upornost promatranja i učenja bila je nagrađena sve boljim i boljim radovima. To tvrdi Vjekoslav Prvčić u predgovoru katalogu za izložbu Cugovčana u virovskoj školi od početka do polovice studenoga 2001. godine.
- ... Podravski svati iz 1973. godine zrcale sve elemente Cugovčanovog pronađenog vlastitog puta... Osnovne karakteristike njegovog slikarskog opusa otada do danas jesu: iskrenost, čistoća izraza, jednostavnost, karakteristična nježna paleta s pažljivim slaganjem nijansi, preciznost detalja i kompozicije, poznavanje perspektive, gotovo dječja radost ispjevana kistom u slavu života i življenja, duhovitost u elementarnoj jednostavnosti... U iskrenosti ovoga autora spava njegova istinska snaga, a on zna kada i kako je probuditi. A to je najvažnije za naslikati dobru sliku..., riječi su o Cugovčanovim slikama znalca ljudske duše Vjekoslava Prvčića.
Ipak, početno osporavane Ruže Josip Cugovčan je izvjesio na vidno mjesto, jer one znače njegov početak, ruže su ga uz trnje pratile životom, skupljačkim i radom svega čime se bavio i nastavlja baviti isto tako tvrdoglavo i uporno kao što i slika. Zmaj od Podravskih Sesveta Družbe Braće hrvatskog zmaja pronio je glas svojega rodnoga sela na daleko i široko što je već ostalo tragom koji nitko neće moći izbrisati da bi i htio.
Izvor:GLAS PODRAVINE I PRIGORJA; Vladimir KUZEL
|
: 
