Josip Beljan

Pojašnjenje : Izuzeće stranica od 85-107 odnosi se na Peticiju ( 470 potpisa Josipovih prijatelja, studenata i profesora sa Elektrotehničkog fakulteta Osijek , te naših prijatelja i poznanika) za pooštravanje kazni vozačima koji rade teške prometne prekršaje i time uzrokuju smrt ili trajni invaliditet. (Više na stranici UDRUGE OBITELJI OSOBA STRADALIH U PROMETU )
Sa još 21000 potpisa ista predana predsjedniku Sabora RH g-dinu Luki Bebiću 23. 04. 2008.







GLAS SLAVONIJE 20.06.2008.

NA OPĆINSKOM SUDU NASTAVLJENO SUĐENJE ZA PROMETNU NESREĆU U KOLOVOZU PROŠLE GODINE U KOJOJ JE NA OSJEČKOJ OBILAZNICI POGINUO JOSIP BELJAN (21)
Sud će provesti djelomičnu rekonstrukciju nesreće

OSIJEK - Iako je obrana u dosadašnjem tijeku suđenja isticala kako je optuženi Branimir Hackenberger-Kutuzović (43) u trenutku nesreće patio od dekompresijske bolesti, predočeni nalaz sudske vještakinje medicinske struke to je u cijelosti pobio. Prema ocjeni doktorice Dubravke Ivić, koja je izradila
nalaz, okrivljeni Kutuzović u trenutku prometne nesreće nije imao simptome dekompresijske bolesti.
- Moguće je da se za nesreće nalazio pod utjecajem stresa koji je izazvao nagli prekid odmora na moru. Bio je vjerojatno i umoran od ronjenja, a nije isključeno da je pomalo dehidrirao na putu i to je sve utjecalo na njega da u trenutku nesreće ima suženu svijest. Međutim, i nakon pregleda njegova zdravstvenog kartona i razgovora s njim, nigdje nisam mogla pronaći postojanje simptoma koji bi mogli ukazivati na dekompresijsku bolest, kazala je vještakinja. Ona je podsjet
da je okrivljeni instruktor ronjenja (šest godina, a 30 se bavi ronjenjem) te da dobro zna na koji se način mogu izbjeći opasnosti naglog izranjanja iz mora. Uz to, imala je i u vidu da je posjedovao i ručni kompjutor koji nose ronioci, a koji im govori koliko se i na kojim dubinama moraju nalaziti kada izranjaju na površinu vode.
Optužba Kutuzovića tereti da je 5. kolovoza 2007. godine na zapadnoj obilaznici, krećući se Citroenom Xsara Picasso iz smjera Čepina prema Osijeku, prešao zbog za sada nepoznatih razloga na lijevi prometni trak te udario u prednji bočni lijevi dio automobila Hyndai Elantra, kojim je upravljao 21-godišnji Josip Beljan, koji je ondje i preminuo. Kutuzović tvrdi da se nesreće ne sjeća te da je imao simptome koji se javljaju pod utjecajem dekompresijske bolesti budući da je dan prije ronio kod Cavtata na dubinama većim od 30 metara. Kutuzović tvrdi da je osjećao umor, te trnce u rukama, i bol u ramenima tijekom puta prema Osijeku.
Tijekom prekjučerašnje rasprave, sudsko je vijeće usvojilo prijedlog zastupnika javne optužbe Željka Ivanušića o potrebi održavanja djelomične rekonstrukcije prometne nesreće na osječkoj zaobilaznici. Osnovni razlog krije se u činjenici što fotografije iz fotoelaborata policije zajedno s fotografijama koje je načinio otac poginulog (isti dan) pokazuju odstupanja kada je riječ o konfiguraciji ceste na mjestu nesreće. Naime, pretpostavka je da na mjestu pogibije mladića postoji zavoj koji se na fotografijama policije dovoljno ne vidi, a koji je bio odlučujući kada je Kutuzović svojim vozilom prešao na suprotni trak ceste. Suđenje se nastavlja u rujnu.

Sudsko vijeće nije pod pritiskom pri odlučivanju
Tijekom rasprave sud je odbacio tvrdnje odvjetnika Zorana Šarića, inače branitelja okrivljenog o tome da se sudsko vijeće nalazi pod neviđenim pritiskom kako bi donijeli presudu i oglasili njegova branjenika krivim. Šarić je podsjetio da se na Internetu iznose neutemeljene optužbe protiv Branimira Hackenbergera-Kutuzovića. “Sud nema saznanja da se vrše na njega razni pritisci”, ustvrdio je predsjednik sudskog vijeća Davor Mitrović, te ujedno odbacio Šarićev prijedlog o potrebi provođenja prometno-tehničkog vještačenja jer je poginuli Beljan imao 0,22 promila alkohola u krvi u trenutku nesreće.



Autor: Marij

Bliži se 18.6.08. Još tjedan dana do ponovnog suđenja. Nervoza me hvata i pomalo strah. Jel to dan D? Šta će se ponovo dogoditi, šta još moramo saznati a što još nismo čuli?

Anđele moj deset mjeseci te nema. Nema tvojih koraka, nema tvog osmjeha, nema tvojih riječi baš sam umoran, uh kada će završiti faks, još mi je to ostalo da položim u ovom roku, a ovo ću ostaviti za jesen. Za ovih deset mjeseci prođe cijela školska godina, a tebe nema. Umjesto da se radujem završetku faksa, da se radujem tvom odabiru onog crnog odjela koje si planirao, umjesto da se zajedno s tobom radujem tvom apsolventskom putovanju, ja sada zajedno s tvojim ocem obilazim tvoj grob, mijenjam cvrijeće i palim svijeće. Umjesto svih radosti za ovih deset mjeseci saznala sam koje vrste svijeća postoje, koje ljepše gore i koje će cvijeće duže ostati svježe u vazi. U životu ništa ne može biti gore od toga. Anđele moj svoj život bi dala tebi samo da te mogu vratiti. Jedino u čega vjerujem je da me ipak gledaš s nekog boljeg mjesta i da ti više nitko ne može nanijet bol.

Srećo moja zašto je moralo tako nešto da se dogodi?