Još u školi je ručicu dizao vešto
i već se znalo da postaće nešto.
O, već se znalo da postaće neko, k'o bog.
Mi smo rasli u čarobnom kraljevstvu igre
al' on je imao drugi pedigre,
mali Bane je bio daleko od tog.
I često se pitala moja mati:
"O, čedo moje, samo da mi je znati,
šta će to sa tobom biti, dal' ćeš ikad biti i ti..."
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, mali vredni mrav, poslušan i učtiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
Pred maturu su pristigli momenti novi:
sport i ploče i nemirni snovi,
neki izlozi prepuni svega za nas.
Ali Bane, taj je imao izloge prazne,
pa smo zato za funkcije razne
svi mi večito birali njega, u glas.
I često se pitala moja mati:
"Gde se to skitaš, o, da mi je znati,
i šta će sa tobom biti, dal' ćeš ikad biti i ti..."
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, mali vredni mrav, poslušan i učtiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
Tu i tamo, tek ponekad sretnem tog dečka,
crna tašna i šofer i "mečka",
TV dnevnik ga forsira nešto, o-da!
Bez krivice, u štampu je stigao skokom
jer kad kreneš tim poznatim tokom
tad svi ručice podižu vešto, jen - dva!
I često se pitala moja mati:
"Ko ga to gura, o da mi je znati,
i šta će to sa tobom biti, dal' ćeš ikad biti i ti..."
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, mali vredni mrav, poslušan i učtiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u
neograničenim količinama. I još se držim, još kako se držim.
I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti:
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, mali vredni mrav, poslušan i učtiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
Đorđe Balašević - Dinastija
Ovo je priča koju vrlo retko pričam,
To je priča o tipu zvanom Blejk.
Jedni ga hvale,
drugi ga žale,
Ali svi zvrje k'o budale
Ponedeljkom nigde nema mesta ni za lek.
Odavde do Zemun Polja i do Litl Mokri Lug
svud se gleda taj čovek, milioner i drug.
I svi se slažu da nam danas treba jedan čivut kao Blejk.
Imao je izvesno imanje,
oko kuće više manje,
tako da poseje patlidžan i luk.
Tu negde, kao onaj salaš o kome peva mladi Balaš,
da gosti šest meseci pešadijski puk.
Al' ga je pratio maler ceo božji vek,
kad si baksuz, moj bato, tu ne postoji lek,
sreću ne kupuje lova, niti euroček.
Nadrljao je kao žuti s' više strana ovaj isti Blejk.
Džaba vam novci, moji sinovci,
Džaba što dolar stoji bolje,
I travnjaci i štrafte, i izvori nafte,
Kad ste svi vi karakterne drolje.
Aleksis je kurva, izvin'te me što psujem,
al' ja samo pričam i mestimično pljujem,
I ako nas laže režiser i ja lažem vas.
Tu priču zna svako, bar par epizoda,
Američka je frka postala moda,
Buržuj se krije i čuči u svakom od nas
I čeka pravi čas.
Blejk ima ćerku zvanu Felon,
Jedan ženski Alen Delon,
Mali monstrum koji radi šta mu ćef.
Njoj je Kolbi zvani Cecil,
Pokojni gangster i imbecil,
Utrapio svog sinovca po imenu Džef.
Felon je partija bila, još se priča o tom,
Tamburaši u transu, oko bakšiša lom.
Još se ne zna konkretno k'o je ispao som,
Ali navukao je damu, sve u šesnaest,
čak i klipan zvani Džef.
Pa se pojavio Adam neki sirot,
Ko zna kad, taj će džukac da pobrka ceo film.
To je baraba, čudna zverka, koja sestru nešto merka,
A baš ni mama nije sigurna sasvim.
Ali tu je zato Stiven, lepi antički kip,
Koji ne zna da li više voli zrna ili klip.
Jedan, kako bih rekao, vrlo nazadan tip.
I svi se slažu da je svakim danom sve više takvih kao Stiv.
Džaba vam novci moji sinovci...
Lepa drugarica Kristl
nije imala tri čistl
pa je ljosnula sa konja, Bože moj
pravo u ruke psihijatra, lepog kao Frenk Sinatra
koji je želeo da doktorira na njoj.
A, ona teta Aleksis, djubre jedno moj broj
Kolbi kašiku baci i sve ostavlja njoj
Ona ima svoj sistem zvani bubreg i loj
I jasno vam je da je ta Aleksis naše gore list.
A Blejka tera maler
sad mu stig'o ženin švaler
Blejk bi s njim da igra tenis jedan set.
Ma,'ajde čiča kakav tenis
bolje pazi na svoj...život
tvoje srce ipak nije džambo-džet.
To je serija i posvud se priča o njoj
epizoda još ima da ne spominjem broj
nešto nema deviza, oko programa boj
al' siguran je na ekranu kao TV dnevnik čiča zvani Blejk.