Na virtualnom umoru
Evo virtualno ogubavih zarazi me nesto neznam ni ja sto.
Ovo je tako poseban i lijep dozivljaj. U stvarnosti se upravo ovakve stvari cesto dogadjaju.
Sacuvaj nas Boze od nas samih. Zasto bas u virtualnom svijetu, kakva placa je za to odredjena?
Znam dragi prijatelju i prijateljice da bi mi dali podrsku, ohrabrili me ali nemate hrabrosti,
Suosjecate sa mnom ali se bojite iste kazne. Ne bojte se zlobnici vam ne mogu nista oduzeti,
nanoseci vam boli virtualno ili fizicki isto je. Ali nista ne boli. U dusi plamti radost.
Oprosti im Boze jer ne znaju sto cine!
Tek onda osjetite blizinu Isusa Krista, onda osjetite kolika je Ljubav Njegova.
Isto tako na fizickoj samrti kad budes sam sa sobom i posljednja posjeta pogleda na sat
i kaze da ce opet navratiti i zatvori vrata za sobom Ti Isuse me ne napustas!
Rijecima ne mogu opisati radost susreta sa Tobom!
Isuse volim Te!
