Siromastvo Duha
Milijarda i vise ljudi zivi ispod egzistencijalnog minimuma. Svaki peti stanovnik nasega planeta. Oni sto predstavljaju svjetsku zajednicu godinama trose vrijeme i resurse, ali siromasnih sve vise. Miliarde dolara je otislo na prezentacije i uhljebljenje nekih neimenih "zasluzenih" UN cinovnika. Zagovornici "pravedne podjele" svjetskih resursa nikako ne uspijevaju pronaći pravi model po kojem bi svi ravnomjerno sudjelovali u podjeli dobara, iako su im na raspolaganju velike svote da to ostvare. Ako i dio pomoci dopre do najpotrebitijih onda oni to moraju placati lokalnim mocnicima jer je ovi prodaju i tako ostvaruju korist a oni siromasni umiru od gladi i bolesti u najgorim mukama jer nemaju cime to platiti. Za svjetske novine i ilustrirte i razne organizacije se plati lokalnim mocnicima da se mogu slikati jadni ljudi koji zive u nehumanim uvjetima.
Paralelno se postavlja ozbiljno pitanje: kako te pohlepnike onemoguciti i da na mjesto njih ne dolaze drugi isti kao i oni.
Postoji li rjesenje?
Postoji. Medjutim, pravo rjesenje nije samo pomoc siromasnima, a niti borba protiv pohlepnih. Rjesenje je promjena svijesti i jednih i drugih. Promjena svijesti u Bozjem Duhu. Formulu kako pomoci nam je ostavila Majka Tereza. Podjela svijeta na bogate i siromasne i uvjerenje da su energetski resursi ograniceni samo znaci da ne postoji znanje o tome sto je stvarno bogatstvo u Duhu koje je neograniceno. Siromasni su uvjereni da NEMAJU potrebne zivotne uvjete, a bogati osjecaju da NEMAJU nikada dosta i zato zgrcu i stvaraju zalihe. U grijehu i oskudici zive i jedni i drugi, bez obzira na vanjske razlike. Siromasni su fizicki gladni, a bogati mentalno.
Sve dok ne shvatimo pravu istinu o bogatstvu nasega Duha, uzaludno nam smisljati ekonomske modele za izlazak iz krize. Ekonomski modeli imaju smisla samo ako ih ima tko sprovoditi u Bozjem Duhu istine.
Zato treba razumjeti sto je bogatstvo u Duhu Bozjemu. Treba shvatiti da jedino istinsko bogatstvo, koje posjeduje svaki covjek, jest njegov stvaralacki potencijal u Duhu. S njim se radja i onaj najsiromasniji u Africi i onaj najbogatiji u Americi. Svi smo mi dijelovi iste cjeline velikog Bozjeg nauma s nama, u harmoniji i Duhu istine, u kojoj svatko ima svoju zadacu od zaceca da se proslavi Stvoritelj na dobrobit sviju. Naravno, svi nemamo istu zadacu, ali kad bi svatko radio ono za sto smo pozvani u Duhu, radosno kao djecica u vrticu i odgovorno kao odrasli, tada bi svi bili zadovoljni i svi bi zivjeli u blagostanju. Znam da vam ovo izgleda kao utopija, i znam kako su utopije zavrsavale kad smo ih, bez Bozije nazocnosti, pokusavali pretvoriti u realnost.
Na svu srecu Bozanska istina nije utopija, i ne moze vam je nitko nametnuti, jer je to vas osobni odabir, iz dubine tvoga Duha ne kolektivni cin. To je jedini realan izlaz iz svijesti siromastva. Sami odlucite: hocete li i dalje ocekivati da vam drugi osiguraju posao, placu, standard da vam nesto obecaju poklone? To je put u ovisnost i strah da to ne izgubite. Uz pomoc Bozju sve cete to sami ostvariti.
Odmah vam mogu reci da vam drugi sigurno nece nista dati i osigurati, jer drugi ne posjeduju vase ideje i vasu stvaralacku moc. Iluzija stare paradigme kaze da vam drugi mogu dati posao, placu, standard, a u stvari to samo znaci da vi ne vjerujete u svoje sposobnosti i zbog toga ocekujete da vas drugi prime na posao i osiguraju placu, i tako potvrde da vrijedite. To je besmislica koju bi trebali sto prije napustiti.
Sve dok ne pocmete razmisljati iz Duha i raditi radosno u Duhu, imat cete los osjecaj da vas drugi iskoristavaju. Onda sluzite napasniku, ako niste u istini Duha. Moglo bi se to jos nazvati iskrivljena istina ili ego. Svejedno, rezultat je isti siromastvo, bijeda, nezadovoljstvo, drugi netko kriv za moje propuste, bolest...
Sva sreca, svi mozemo biti bogati u Duhu ako hocemo i zivjeti u blagostanju. Prvi korak je presudan i najtezi: povjerovati bez sumnje u Boga Oca i sina Njegova Isusa Krista Blazenu Djevicu Mariju i sve Svete. Da VEC JESMO i da VEC IMAMO sve sto nam je potrebno. Samo iz Duha izviru ideje, talenti, vjestine, sposobnosti, interesi, sklonosti, jednom rijecju sve sto nas veseli i sto bi zeljeli raditi. U Dusi je upravo je neotkriveni rudnik vasega blagostanja i put nebeskog spasenja, ili to vjerujete ili ne. Budite prema sebi iskreni i odkacite se od svih skrivenih opacina zaplovite u Ljubavi Bozjoj punim jedrima sigurno cete pronaći ono sto vas zanima. Kad otkrijete sto je to, tada ste otkrili svoju zlatnu nit koja vas vodi kroz ovozemaljsku srecu na putu spasenja.
Ne srljajmo u zamke u koje mnogi upadaju. U Bozanskoj Istini su upravo suprotni kriteriji, jer ono što RADITE IZ SRCA je ugodno, lako, jednostavno, interesantno i korisno. Siromastvo je zivot sa manjkom Ljubavi i vjere.
Onaj tko radi ono sto iz Duse voli, taj uvijek svoje bogatstvo nosi sa sobom i nitko mu ga ne moze uzeti, a ako zivi i radi prema Bozjim Zapovjedima i Kristovu Nauku, onda je na pravom putu u rajske odaje. Zato je vazno znati i zivjeti istinu u Duhu, jer će vas ona osloboditi straha od neuspjeha i krivnje sto na jednostavan, lak i ugodan nacin ostvarujete svoje bivstvovanje ovdje i u vjecnosti.
PODIJELJENA ZEMLJA
Iz svijeta kuha svak svoj nekakav bosanski lonac, a dvolicno porucuju: Dogovorite se, gledajte u buducnost, mijenjajte buducnost... Oni ne znaju da Hrvati, Srbi i Bosnjaci gledaju naprijed, ali nazalost prema proslosti, koju je daleko lakse promijeniti nego buducnost. Jos samo fali da se Mesic ustolici u Sarajevu za ueropovjerenika, a za to oblijece blize i dalje susjedstvo i neumorno radi na tome, vlast je slast. Rusija i Turska su ucestale svoje diplomatske aktivnosti, manje vise da pokazu svoju moc i da i oni hoce tu biti vazni sudionici. Kao i uvijek do sada BiH se lomi preko ledja Hrvatskog naroda. Jer izgleda u BiH je proslost mit koji se dade promijeniti i dopuniti sjedeci uz kavicu, docim borba za materijalni napredak i blagostanje napacenom narodu trazi napor, odricanje i strategiju, cemu sadasnji politicki duznosnici uglavnom nisu vicni, prije glasovanja raspaljuju nacionalne strasti a puku ne ostaje neki izbor. Njihov pogled u buducnost ne prelazi sutrasnji dan.
Posto je komplicirano europskim i svjetskim diplomatima razumjeti da ponasanje ovdasnjih ljudi i danas odredjuju iracionalne kategorije kao sto su inat i ćeif. I povijesno ugradjena neiskrenost i dvolicnost. U mirnim razdobljima, se stoljecima razvijala mimikrija i kameleonstvo do te mjere da bi i sami povjerovali da su udvaranja i pretvaranja susjedu druge nacije i vjere istinita.
Mozda bi to mogao postati trajan odnos, da nije bilo politike i ratova u kojima smo svi na tragican nacin pokazivali svoju iskrenost. Ovdje su ljudi uvijek zivjeli dvostrukim, cak trostrukim zivotom, pa tako povijesno frustrirani, ne mogu se ni o cemu dogovoriti. Istinski smo podijeljeni i zivimo jedni pored drugih kao osudjenici i zatocenici svojih mitova. I puno bi pametnije bilo uvaziti te razlike, podjele i frustracije, nego ih trpati u istu vrecu nepovjerenja i trvenja. Uostalom, prema nacionalnom ključu podijeljene su i najnaprednije drzave u svijetu, poput Svicarske i Belgije. Oni imaju isto problema koji se daju rijesiti racionalno bez pjenjenja i na korist svima.
Uostalom, Hrvate, Srbe i Bosnjake dijeli vjera, nacija, kultura... pa zasto to ne priznati, organizirati okrugle stolove i otvoreno razgovarati. Jedino bi se mozda protivile politicke elite jer bi trebalo narodu obecati neki plan ekonomskog boljitka i poceti se ozbiljno brinuti za napaceni narod a to iziskuje napor i rad. U tom slucaju i mitovi bi izgubili svoju razornu snagu i postali gotovo smijesni. Treba o tomu pitati i narod na referendumu. Ako u BiH (prema glasovanju za nacionalne stranke) živi 3,5 milijuna nacionalista (90 posto), bolje je dati da oni odluce, nego iz njih politickim egzorcizmom (Mesic) istjerivati nacionalizam. Cilj Stjepana Mesica je razvlastiti Milorada Dodika, Hrvatima nametnuti jos veci pritisak, da bi Mesic sa Budimirom Loncarom malo prema Rusiji malo prema Turkoj malo prema Europi, ono igrao vaznu ulogu. Imamo "uskrslog" druga tita. O, Boze nedogodilo se to!
SVETI NIKOLA TAVELIĆ
SVETI NIKOLA TAVELIĆ, franjevac, misionar, mučenik (Šibenik, oko 1340. - Jeruzalem, 14. XI. 1391.)
Fra Nikola, potomak stare hrvatske plemićke obitelji Tavelića, rodio se u Šibeniku, gradu na obali Jadrana. Stupio je u franjevački red u Bribiru, gradu slavnih knezova Šubića. Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru ili Splitu. Vjerojatno je neko vrijeme proživio na studiju u Italiji i oko 1365. ređen je za svećenika.
Kad je fra Bartul Alverenski, vikar Bosanske vikarije, na poticaj pape Grgura XI. pozvao 1372. g. iz raznih franjevačkih provincija oko 60 učenika i uzornih redovnika za misionare u Bosni, među njima je bio i fra Nikola. Punih 12 godina prolazio je područjem Bosne propovijedajući i svojim uzornim životom svjedočeći Evanđelje. Kasnije će Bartul izvijestiti papu Bonifacija IX. da su misionari obratili oko 50.000 bosanskih krivovjeraca. U jesen 1383. godine fra Nikola napušta Bosnu, odlazi u Palestinu i nastanjuje se u samostanu na Sionu. Ondje je učio arapski jezik, obilazio sveta mjesta i pripremao se za misionarski rad.
Zajedno s Deodatom iz Ruticinija, Petrom iz Narbonne (Francuska) i Stjepanom iz Cunea (Italija) nastupio je pred jeruzalemskim kadijom. Osuđen je na smrtnu kaznu, te sva četvorica podniješe mučeničku smrt 14. XI. 1391. godine. Potanko izviješće poslao je u Europu fra Gerard Chalvet, gvardijan sionski, koji je bio nazočan izvršenju smrtne presude. Nikolu su slavili kao sveca i mučenika u Franjevačkom redu, a posebno u rodnom Šibeniku. Papa Leon XIII. je 1889. g. odobrio njegovo štovanje, a Pavao VI. svečano je proglasio svecima Nikolu i njegove drugove 1970. g. u Vatikanu, u nazočnosti više od 20.000 Hrvata iz domovine i svih strana svijeta.
Mnogi hrvatski i strani umjetnici dlijeta, kista i pera ovjekovječili su lik sv. Nikole. Posebno treba istaknuti crkve sagrađene u njegovu čast: Kacuni-Cep, Banjevci, Cerovac, Lišani, Perković, Split, Vinjani, Zagreb, Županja i dr. (Hrvatska), i u inozemstvu: Hurlingham (Buenos Aires, Argentina), Montreal, Winnipeg (Kanada), Melbourne i Sydney (Australija).
Kao redovnik i svećenik radom, studijem i molitvom uspio je ostvariti ideal kršćanstva - svetost. Posebno je važno da je bio ispunjen misionarskim idealom, pa je ne štedeći sebe 12 godina bio misionarom u Bosni. Rad s hereticima ("bogumili") pružio mu je bogato iskustvo za kasniji pristup muslimanima u Palestini. Ispunjen Kristovim žarom htio je sljedbenicima islama pružiti istinu o "pejgemberu Isi" (Isusu), koga i oni priznaju prorokom i Božjim poslanikom, ali ne i Sinom Božjim. Dakle, već u XIV. st. fra Nikola je pružio prijateljsku ruku islamskom svijetu. A propovijedajući u Bosni s franjevcima iz raznih europskih zemalja pokazao je svoje široko srce, koje nije bilo sputano uskim regionalnim ili nacionalnim granicama, a rad i mučeništvo s trojicom braće iz Francuske i Italije svakako potvrđuje da je fra Nikola i u životu i u smrti bio otvoren prema svima - od braće franjevaca iz raznih europskih naroda do braće muslimana u Palestini, koje je ljubio, pa je iz ljubavi prema njima prolio svoju svjedočku krv.
Svima koji se zovu Nikola, Nikolina, Niko, i Nika sretan imendan, a svima ostalima sretan Sveti Nikola!
