Radujem se, pronadjoh Bozic iz djetinjstva
Uistinu su mi se slicne stvari dogadjale pred blagdane. Cijelu godinu radis i boris se da prezivis i to sve sa pomoci Bozjom i uspjeva. Ali umor, emocije i predblagdanska depresija, u gradu sve sja, brdo problemcica koje u kratkom vremenu moras rjesiti, guzve na sve strane, dodatno umore i izmrcvare. Rado bi da je sve kao u trgovini , kao na TV, pa onda klasicno, kod mene to ne pase, koncetracija popusta, ne smijes zanemariti rodbinu, sto tko voli ili ne voli. Nakiti i kicenje doma. I jos brdo drugih malih obveza.Onda koncetrirano na ispovjed. Pune ruke vrecica i stvari koje eto donesoh doma a ne trebaju mi. Odredjeni budzet je prekoracen ah snaci cu se nekako a kako pitam se pa "valentinovo" vec kuca na vrata. Vidi mene pa Bozic je necu o tome razmisljati. Pa rodbina, prijatelje pa kupovanje i spremanje raznih poslastica, uredjenje doma, cestitke pa da neizostavim nekoga.
Bozjom providnoscu na nagovor autora Bloga "ljepotavjere.blog.hr" pise: "Molim vas, u komentarima ostavite svoju želju da ćete moliti ovo barem do Božića svakodnevno!" Krunicu Duhu svetome.
To sam Bogu hvala i cinio! i pored svakodnevne molitve. Vec nakon tri dana, osjetih da je ova lijepa molitva dar i uzitak a ne neka obveza. Po trgovinama i ducanima bio sam potpuno opusten i uzivao sam u predblagdanskom raspolozenju. Kupovao sam samo ono po sto sam posao i nista drugo. Cudio sam se nervozi, svadji i trki drugih iako prije bijah jedan od njih. Sve sam na vrijeme stizao bez ikakva umora i ikakve depresije. Bozjoj providnosti i Duhu svetome hvala. Cesto prije sam okrivljivao veletrgovce za komercijalizaciju Bozica a sada sam svjestan da sam i sam u velikoj mjeri doprinosio tome. Jos nesto vrlo interesantno darovi su bili nesto skromniji ali raspolozenje je nekako bilo posebno svecano meni na iznenadjenje i cudjenje. Nostalgija za Bozicem iz djetinjstva je prestala jer sam dozivio Bozic u punini. Upravo sam trcao i trazio to svih proteklih Bozica i kupovao nepotrebno sto sam kasnije bacao jer nije bilo Bozica u tome!
U cijelost je istina
Svaka osoba sastoji se od duse i tijela. Tijelo oznacava sve materijalno u covjeku, ono sto se vidi i moze dotaknuti a dusa sve ono drugo – nematerijalno, duhovno je sve ovo DRUGO: razum – sposobnost spoznavanja, sposobnost osjecanja, volju – sposobnost odlucivanja ili biranja – Bioloski znamo kako organizam funkcionira u detalje i sekvence. Tajkunizam, "bogatstvo" rasipnost, bahatost, prezir sirotinje i onih u potrebama, posjedovati vise nego sto tisucama godina mozes potrositi i dusu i majku sve na bubanj samo profit zemaljska slava je apsolutni cilj. Takve osobe su se prepustile zakonu tijela brzebolje desnu ruku na srce a lijeva spekulira sto ce u lisnicu uletiti. Ima ih koji su domoljubno nastrojeni ili pjevaju po sumama i gorama, svejedno oni su u pohlepi isti, cilj im je isti a to je profit i preko leseva, za njih je sveto: - moc utjecaj i bogatstvo. Njima apsolutno nista ne znaci duhovno jedino profit i njihov ego. Sepure se na prvim mjestima gdje god stignu pa i u crkvama. Nazalost mi mali ljudi uzimamo ih za vrlo vazne, jer ponekad ne razlikujemo zito od kukolja. Panicno se bore da ostanu na kursu "uspjeha" pa spremni su djeliti sicu ponekad samo ako koristi njihovu imidzu. Oni sluze tijelu a ostalo totalna praznina. Tijelo je, jer je materijalno, propadljivo ili raspadljivo – to je iskustvo osobito jasno ako se nakon 20 do 30 godina od pokopa necijih smrtnih ostataka vidi sto je ostalo od mrtvoga tijela koje je bilo polozeno u grob.
Dusa je besmrtna – ono po cemu je odredjeni covjek bio jedinstvena osoba nikada ne umire nego postoji od casa kad je Bog dusu stvorio pa do vjecnosti. Na temelju takvoga shvacanja Dusni dan je zapravo dan kad se Crkva spominje svih ljudi koji su otisli doma, kojima se u casu smrti dogodila rastava duse i tijela, i koji postoje nakon smrti na nov i drugaciji nacin bez okova i obuzdanosti tijela vremena i prostora pa ih zbog toga zovu duse. Poziv na molitvu za duse u cistilistu znaci poziv na molitvu za pokojne koji jos trebaju proci stanovito ciscenje da bi postali prikladni za ulazak u vjecno kraljevstvo ljubavi i mira. Uvijek je dobro moliti za sve pokojne, osobito za one s kojima nas je nesto vezalo u zivotu, jer nikada ne znamo pouzdano osim za one koje Crkva sluzbeno proglasava blazenima i svetima, jesu li se stopili u zajednistvo vjecne ljubavi s Bogom. Pozvani smo moliti i za one koji se nam mozda, po nekim nasim procjenama, cine posve neprikladnim za spasenje ili prikladnijim za pakao jer ne mozemo znati koliko je i kakvo Bozje milosrdje niti mozemo sve znati o drugoj osobi. Vazno je imati na umu pritom da nam nije objavljeno ni u predaji ni u Svetome pismu, niti je Crkva ikad sluzbeno za ikoga rekla da je u paklu, tj. da je definitivno odbacio Boga i Bozju ljubav te izabrao vjecnu odbacenost od Boga koliko je meni poznato.
Natpis "spasi dusu svoju" staro je izreka puckih misija koje se ispisuje na velike misijske krizeve zajedno s godinama kada su misije u nekoj zajednici odrzane. Duhovne obnove niz propovijedi koje zele potaknuti na obracenje, bas oni koji bi stvarno trebali doci nema ih jer su tu samo vjerni koji redovito dolaze nazalost. Ima i onih koji dolaze i pricaju izmedju sebe i dogovaraju lov i zabave da se ne gubi vrijeme cak za vrijeme svete mise. A kad se prikrize i izadju van onda "pop (pratar) je rekao svoje a mi cemo po starom", povrsnost tu su da vide i budu vidjeni. Sto se tice slavlja sakramenta pomirenja i drugim odlukama kojima se zeli mijenjati dotadasnji nacin zivota da bi zivot bio vise u skladu s Bozjom voljom i objavom, imaju svrhu svratiti pozornost vjernika na posljednje, eshatoloske, stvari: smrt, sud, pakao, kraljevstvo nebesko. One pozivaju vjernike da zapravo, za razliku od svakodnevne zabrinutosti za ovozivotne potrebe, svoju pozornost svrate na pitanje svoje osobne sadasnjosti i buducnosti, i to sada i nakon smrti u vjecnosti..
Kad se prije pricesti moli: "gospodine, nisam dostojan da udjes pod krov moj, nego samo reci rijec i ozdravit ce dusa moja" ispovijeda se zapravo vjera u svekoliku moc Isusa Krista, poput satnika za kojega je Isus rekao, kad je cuo te rijeci, da takve vjere nije sreo u cijelom Izraelu. Navodjenjem rijeci o ozdravljenju "duse moje" potvrdjujemo vjeru kako Isus sve moze u nasem, osobnom zivotu: oprostiti nam sve slabosti i dati nam snage da spoznajemo, biramo i ostvarujemo ono sto je dobro, jer Mu se u potpunosti predajemo.
Platon je dusu smatrao principom koji je nastanjen u tijelu, dok je Aristotel dusu smatrao principom koji formira tijelo. Za pravo krscansko shvacanje, kako pise teolog Rahner, dusa je princip ljudskoga bica, a ne nesto sto bi samostalno za sebe postojalo, sto bi samo naknadno i slucajno unislo u jedinstvo s materijalnim. Dusa s drugim principom (materijalnim) sacinjava jedincatoga covjeka koji ima fizikalnu prostornost i vremenitost te bivstvuje u supstancijalnom jedinstvu tako da svaka empirijska vlastitost koju na covjeku dozivljavamo nosi u sebi vlastitost cijeloga covjeka.
U Sv Pismu je shvacanje sve prisutnije i u svijesti suvremenoga crkvenog navijestanja dusa nikako nije "dio" koji bi zajedno s "tijelom" tvorio ljudsko bice, nego je oznaka za citavu osobu ukoliko ju ozivljava duh zivota. Dusa, po izvornoj biblijskoj misli, ne nastanjuje ljudsko tijelo, nego se ljudskim tijelom ocituje. Za Bibliju i tijelo – kao put – oznacuje citavu osobu. U Starom zavjetu pojam "dusa" odnosi se na dah zivota: biti ziv znaci imati u sebi daha, a kad covjek umre, onda dusa odlazi, a ako covjek uskrsne, dusa se vraca u njega. Odnosi se i na zivot sam, katkad samo na vremeniti zivot, a katkad i na zivot otvoren nebeskom. U Novom zavjetu "dusa" takodjer znaci zivot, ali i covjeka. U Svetom pismu pojmom "dusa" oznacava se svako zivo stvorenje, ali najcesce tom se rijecju oznacuju ljudi. Ako je zivot najdragocjenije covjekovo dobro, onda spasiti dusu znaci spasiti sama sebe: dusa dakle oznasava osobu.
Nije jednostavno odgovoriti na pitanje sto je dusa ta covjek je misterij odnosno otajstvo i tesko je jednostavno odgovoriti. Najjednostavniji odgovor mozda bi bio moli kako su te stari ucili. Ali eto da produbimo vjeru i upoznamo bolje sami sebe. Molim Vas upotpunite me sa svojim pogledima ili komentarima, da produbimo shvacanje i nase bivstvovanje u ovome vremenu i prostoru, koje nam je od Boga dato, Hvala Vam!
Jedna molitvica nakon napornog dana
Gospodine! Osvijesti me da se ne
uzoholim, da ne mislim da je uspjeh plod
moga rada, moje 'veličine'.
Pomozi mi shvatiti da si ti, u
svakomu mom djelu, glavni i jedini
tvorac, a ja samo sprematelj tvojih
zapisa, koje 'čitatelji' nalaze.
Pomozi mi da bih 'razumio' sve
tvoje darove i 'miješanje' u moje
'poslove'. Smiri me, daj mi vrijeme, iz
kojega ću te moći tražiti i time hraniti
svoju vjeru do razine u kojoj će moje ja
postati vapaj tebi i da bi me ti uočio i
pozvao među svoje ribare.
Pouči me da uspijem shvatiti
svaku veličinu u sebi i drugima,
Gospodine!
Pomozi mi da se očistim od
vremenitih natruha, čisti mi srce, jer je
sve drugo tvoj privid, prikriva tvoju
sliku, čini te nekim običajem, a
omalovažava tvoju žrtvu i za me
podnijetu.
Očisti me vremenom, u vremenu,
i ne ostavljaj me, Gospodine, prijatelju
svojih stvorenja!
Oče naš
Oče naš!
Znam da ovakav,
zavisan o potrebama
i brigama za se,
nisam dostojan Tvoga pogleda,
da ne vrijedim,
da sam neupotrebljiv,
beskoristan,
Oče moj,
koji jesi,
budi tu,
jak i jasan znak,
u svakom koraku,
svakom naumu,
da ništa ne bude zbog mene ni radi mene,
da sve bude k drugomu i za drugoga,
sada i uvijek.
Da ne zastanem,
mučeći se svojim tegobama,
da stalno mislim na one koji trpe šuteći,
da od njih učim,
ne tražeći ničije uho ni rame doli Tvoje,
nadajući se da će i to proći,
da ću izdržati,
do Tvoga smilovanja.
Igre na nesrecu, kockanje zivotom
Nazalost sve veca pojava ovisnosti o kocki a narocito sada u recesiji, zahvaca sve veci broj mladih a i starijih isto. Sve cesca je tema odgovornih ljudi, da bi trebalo nesto ciniti. Valjalo bi sa rijeci preci na djela. Cesto se u tiskovinama navodi da u ovim vremenima dobru zaradu pruzaju: igre na srecu, alkoholna pica i sedativi.
Najrizicnije su one osobe koje ne pokazuju interes za zbivanja oko sebe, koje su nesigurne, nabrijane do daske i kratkog emocionalnog fitilja, koje nemaju dobru sliku o sebi, koje se udruzivaju u "bande", cisto iz dosade, mlade osobe koje su izgubile putokaz. Kad se prepozna takva osoba, trebalo bi odmah djelovati, veliku ulogu tu igraju nastavnici i profesori koji u suradnji s obitelji, ali i sa strucnjacima i institucijama mogu puno uciniti. Nazalost nije to ograniceno na samo mlade, ima tu svih generacija.
Bolesti ovisnosti koja se tretira i kao kompulzivni poremecaj, a rijec je o kocki i svim drugim igrama na raznim lutrijama. Ovisnik o kocki je osoba koja nije u stanju kontrolirati svoje ponasanje u kockarnici, koja ne zna stati kada izgubi sve sto ima u dzepu i koja ne zna stati kada nekad slucajno nesto malo i dobije, a to rezultira upadanjem u dugove, gubljenjem drustvenog statusa, gubitkom posla ili pak razaranjem obitelji.
Nazalost nije mi poznato kakvi programi postoje za borbu protiv ove bolesti, a kako drzave od kockarnica, automat klubova i sportskih kladionica ubiru znatna sredstva, tu se radi o velikom novcu, vrijeme je da se barem dio tog novca preusmjeri na borbu protiv ove bolesti s kojom se jos uvijek najvise don kihotski bore tek clanovi obitelji.
Ova vremena bi nas trebala pribliziti Bogu i vrijednostima sadasnjeg i promjenjenog vjecnog zivota. Da je sve ovdje tako nestabilno i prolazno. Da naucimo respektirati voliti i pomagati svoga bliznjega. Svoga susjeda s kojim nismo govorili toliko godina, bilo koga sretnemo na ulici da vidimo odraz kristova lica da odbacimo sve stare i potrosene predrasude, da otvorimo vratasca nasega srca za ljubav i dobrotu u duhu bozjem. Velicina je pruziti prvi ruku pomirnicu nije slabost upamtite, ne samo za ovo bozicno vrijeme, neka bude to uvijek. Novo ocisceno srce bez neprijatelja i puno ljubavi, to je pravi put u uspjeh ovdje na zemlji i u vjecnosti. Da u harmoniji dobrote i ljubavi izdrzimo sve kusnje koje su pred nama. Jedino tako mozemo biti pobjednici sada i u vjecnosti. Isus Krist nas voli, Sveta Marija Djevica neumorno poziva da se pridruzimo da vjerujemo, otpocmimo ovo je upravo vrijeme zato. Ne bojte se. Biti cete iznenadjeni, plodovi molitve su vidljivi sada i ovdje. Probajte, izgubit necete nista a dobit cete sve.
