U cijelost je istina
Svaka osoba sastoji se od duse i tijela. Tijelo oznacava sve materijalno u covjeku, ono sto se vidi i moze dotaknuti a dusa sve ono drugo – nematerijalno, duhovno je sve ovo DRUGO: razum – sposobnost spoznavanja, sposobnost osjecanja, volju – sposobnost odlucivanja ili biranja – Bioloski znamo kako organizam funkcionira u detalje i sekvence. Tajkunizam, "bogatstvo" rasipnost, bahatost, prezir sirotinje i onih u potrebama, posjedovati vise nego sto tisucama godina mozes potrositi i dusu i majku sve na bubanj samo profit zemaljska slava je apsolutni cilj. Takve osobe su se prepustile zakonu tijela brzebolje desnu ruku na srce a lijeva spekulira sto ce u lisnicu uletiti. Ima ih koji su domoljubno nastrojeni ili pjevaju po sumama i gorama, svejedno oni su u pohlepi isti, cilj im je isti a to je profit i preko leseva, za njih je sveto: - moc utjecaj i bogatstvo. Njima apsolutno nista ne znaci duhovno jedino profit i njihov ego. Sepure se na prvim mjestima gdje god stignu pa i u crkvama. Nazalost mi mali ljudi uzimamo ih za vrlo vazne, jer ponekad ne razlikujemo zito od kukolja. Panicno se bore da ostanu na kursu "uspjeha" pa spremni su djeliti sicu ponekad samo ako koristi njihovu imidzu. Oni sluze tijelu a ostalo totalna praznina. Tijelo je, jer je materijalno, propadljivo ili raspadljivo – to je iskustvo osobito jasno ako se nakon 20 do 30 godina od pokopa necijih smrtnih ostataka vidi sto je ostalo od mrtvoga tijela koje je bilo polozeno u grob.
Dusa je besmrtna – ono po cemu je odredjeni covjek bio jedinstvena osoba nikada ne umire nego postoji od casa kad je Bog dusu stvorio pa do vjecnosti. Na temelju takvoga shvacanja Dusni dan je zapravo dan kad se Crkva spominje svih ljudi koji su otisli doma, kojima se u casu smrti dogodila rastava duse i tijela, i koji postoje nakon smrti na nov i drugaciji nacin bez okova i obuzdanosti tijela vremena i prostora pa ih zbog toga zovu duse. Poziv na molitvu za duse u cistilistu znaci poziv na molitvu za pokojne koji jos trebaju proci stanovito ciscenje da bi postali prikladni za ulazak u vjecno kraljevstvo ljubavi i mira. Uvijek je dobro moliti za sve pokojne, osobito za one s kojima nas je nesto vezalo u zivotu, jer nikada ne znamo pouzdano osim za one koje Crkva sluzbeno proglasava blazenima i svetima, jesu li se stopili u zajednistvo vjecne ljubavi s Bogom. Pozvani smo moliti i za one koji se nam mozda, po nekim nasim procjenama, cine posve neprikladnim za spasenje ili prikladnijim za pakao jer ne mozemo znati koliko je i kakvo Bozje milosrdje niti mozemo sve znati o drugoj osobi. Vazno je imati na umu pritom da nam nije objavljeno ni u predaji ni u Svetome pismu, niti je Crkva ikad sluzbeno za ikoga rekla da je u paklu, tj. da je definitivno odbacio Boga i Bozju ljubav te izabrao vjecnu odbacenost od Boga koliko je meni poznato.
Natpis "spasi dusu svoju" staro je izreka puckih misija koje se ispisuje na velike misijske krizeve zajedno s godinama kada su misije u nekoj zajednici odrzane. Duhovne obnove niz propovijedi koje zele potaknuti na obracenje, bas oni koji bi stvarno trebali doci nema ih jer su tu samo vjerni koji redovito dolaze nazalost. Ima i onih koji dolaze i pricaju izmedju sebe i dogovaraju lov i zabave da se ne gubi vrijeme cak za vrijeme svete mise. A kad se prikrize i izadju van onda "pop (pratar) je rekao svoje a mi cemo po starom", povrsnost tu su da vide i budu vidjeni. Sto se tice slavlja sakramenta pomirenja i drugim odlukama kojima se zeli mijenjati dotadasnji nacin zivota da bi zivot bio vise u skladu s Bozjom voljom i objavom, imaju svrhu svratiti pozornost vjernika na posljednje, eshatoloske, stvari: smrt, sud, pakao, kraljevstvo nebesko. One pozivaju vjernike da zapravo, za razliku od svakodnevne zabrinutosti za ovozivotne potrebe, svoju pozornost svrate na pitanje svoje osobne sadasnjosti i buducnosti, i to sada i nakon smrti u vjecnosti..
Kad se prije pricesti moli: "gospodine, nisam dostojan da udjes pod krov moj, nego samo reci rijec i ozdravit ce dusa moja" ispovijeda se zapravo vjera u svekoliku moc Isusa Krista, poput satnika za kojega je Isus rekao, kad je cuo te rijeci, da takve vjere nije sreo u cijelom Izraelu. Navodjenjem rijeci o ozdravljenju "duse moje" potvrdjujemo vjeru kako Isus sve moze u nasem, osobnom zivotu: oprostiti nam sve slabosti i dati nam snage da spoznajemo, biramo i ostvarujemo ono sto je dobro, jer Mu se u potpunosti predajemo.
Platon je dusu smatrao principom koji je nastanjen u tijelu, dok je Aristotel dusu smatrao principom koji formira tijelo. Za pravo krscansko shvacanje, kako pise teolog Rahner, dusa je princip ljudskoga bica, a ne nesto sto bi samostalno za sebe postojalo, sto bi samo naknadno i slucajno unislo u jedinstvo s materijalnim. Dusa s drugim principom (materijalnim) sacinjava jedincatoga covjeka koji ima fizikalnu prostornost i vremenitost te bivstvuje u supstancijalnom jedinstvu tako da svaka empirijska vlastitost koju na covjeku dozivljavamo nosi u sebi vlastitost cijeloga covjeka.
U Sv Pismu je shvacanje sve prisutnije i u svijesti suvremenoga crkvenog navijestanja dusa nikako nije "dio" koji bi zajedno s "tijelom" tvorio ljudsko bice, nego je oznaka za citavu osobu ukoliko ju ozivljava duh zivota. Dusa, po izvornoj biblijskoj misli, ne nastanjuje ljudsko tijelo, nego se ljudskim tijelom ocituje. Za Bibliju i tijelo – kao put – oznacuje citavu osobu. U Starom zavjetu pojam "dusa" odnosi se na dah zivota: biti ziv znaci imati u sebi daha, a kad covjek umre, onda dusa odlazi, a ako covjek uskrsne, dusa se vraca u njega. Odnosi se i na zivot sam, katkad samo na vremeniti zivot, a katkad i na zivot otvoren nebeskom. U Novom zavjetu "dusa" takodjer znaci zivot, ali i covjeka. U Svetom pismu pojmom "dusa" oznacava se svako zivo stvorenje, ali najcesce tom se rijecju oznacuju ljudi. Ako je zivot najdragocjenije covjekovo dobro, onda spasiti dusu znaci spasiti sama sebe: dusa dakle oznasava osobu.
Nije jednostavno odgovoriti na pitanje sto je dusa ta covjek je misterij odnosno otajstvo i tesko je jednostavno odgovoriti. Najjednostavniji odgovor mozda bi bio moli kako su te stari ucili. Ali eto da produbimo vjeru i upoznamo bolje sami sebe. Molim Vas upotpunite me sa svojim pogledima ili komentarima, da produbimo shvacanje i nase bivstvovanje u ovome vremenu i prostoru, koje nam je od Boga dato, Hvala Vam!
