Postuskršnji post
Sretan Uskrs svima s malo zakašnjenja, ali obzirom da sam ja i danas reciklirala uskršnju menzu čini mi se kao ne tako veliki gaf čestitati blagdan 3 dana kasnije.
Moram priznati da je ove godine bilo vrlo veselo. Bili smo kod moje bake i djeda u Runovićima, i naravno da je cijelo selo vidjelo zeta 
Mali je farbao jaja, ložio vatru, rezao pršut i točio vino kao veliki 
Svi su zaključili da je muž i pol Čak se jednu večer i malo zapio pa smo umirali od smijeha na krevetu što je, fala bogu, dokumentirano.
Kad dođem doma nabaciti ću i slike sa modrog i Crvenog jezera. Lijepo nas je vrijeme poslužilo za vikend tako da smo zbilja uživali u izletu.
Imotski je priča za sebe. Imala sam osjećaj da se za Uskrs slilo dolje svakojakog življa, što gastarbajterskog, što raseljenika iz Zagreba i Osijeka, uglavnom djeca "slavne" generacije koja je 60-70ih otišla trbuhom za kruhom ili potražiti bolji, akademski ili naprosto novi život. Proći autom kroz grad prijepodne bila je greška koju posve sigurno nećemo više ponoviti. I dok sam se ja onako plavokosa i plavooka odskakala, I. se uklopio savršeno. Čak je uspio proizvesti neku svoju specifičnu verziju zagrebačko-imotskog slenga. Naprosto neodoljivo, pogotovo kad krene pričati sa prodavačicama 
I pojela sam jedan od najboljih sladoleda u životu. Odlučila sam da je novi favorit zelena jabuka 
Ozirom da dugo nismo ništa pisali, bolje da se ne raspišem previše. Zna to naškoditi
