Lišće pada, trbuh raste, gecrkt
Već sam davnih dana zaključila da sam propila malog, ali do koje mjere?! To zbilja nisam znala. Do večeras. Mali mi je veslo javio da ide na pivu. S onim bedastim smijehom u glasu koji mi u sekundi nabaci osmijeh i zavolim ga još više ako je to uopće ikako moguće.
Sada je to skoro svaku večer. Posao više nije posao već nešto što se odradi s ekipom s kojom ćeš poslije na pivu.
Prošli se tjedan s mojim, uskoro bivšim cimerom, propio na moje sveopće veselje. Došli su doma pijani ko' dva tukca, odbijali se od zidova i sve im je bilo smiješno. Gledam ih i sjećam se 
I zapravo mi je drago da je taj studentski dio bančenja iza mene.
Sa cimijem sam se svojedobno na faksu opijala do besvijeti, a sada sam vidjela da ima i magičan utjecaj kod mog malog 
Bile su tu i baba pijanke gdje je uvijek prva zdravica bila da se bogato udamo, a kad bi se atmosfera zahuktala bilo je bitno samo ŠIO. I to s naglaskom na O 
Eto, tako je moj mali na veseli način naučio što znači kad piješ sa Zagorcem. Pretpostavljam da ih je samo pomisao da će na mene naletiti kad se vrate doma spriječila da ne zalegnu pod stol. A još mi je živo ucrtan u pamćenju zgranuti pogled i zgražanje na I.-ovom licu kad sam ga prvi put odvela u jabuku. Tek smo počeli hodati i odlučila ja njega na svoj rojsni imunizirati na malo klošarskiji (ne-kazališni) đir i moju ekipu. Sjećam se da mi je uzrujano pričao kako su mu odvratno odbojne žene koje u disku drže bocu pive (onu zidarsku, one pičkaste iz čaše u bircu se valjda nisu računale) ne primjećujući da njegova buduća drži u obje ruke po jednu Malo sam se našalila da ja nisam od onih baba koje drže bocu pive u ruci već dotičnu piju, pa kad boca dođe svom prirodnom kraju zamijenim je za još jednu 
U znak protesta zagrcnuo se gutljajem kole
I sad polako dolazim do toga da ja čučim u bukovici i visim na netu, a I. banči po Zagrebu. Ponekad čak i s mojom ekipom. I više ne zove frend mene, već njega. Jer ja sam "kao" na 098, a I. je na vipu.
I pada mi na pamet kako je I. preuzeo moj život, a ja njegov. Valjda smo dogurali do toga da nam je dosadilo "svoje" i odlučili kako je kao susjeda trava uvijek zelenija A susjed ti je prigodno i partner 
Iako, mislim da nema monopola na bančenje i buljenja u komp.
Odoh ja malo provozati po sobi koji kilometar, nabaciti koji trbušnjak, pripremiti knjigu i krpe da mogu brzo uskočiti i planirati most za sutra.
Prije nego nabacim pozdravni kisi kisi evo jedno pitanje za ekipu: kada prestaje nostalgično sjećanje na školske/studentske izlaske, ekipu, opijanja i postaje niz simpatičnih anegdota tipa gdje sam ja bio i što sam radio kad sam bio mali/mlad?!
Da li ti tako izgleda život s vremenskim odmakom?
